PRIJEDOR - Knjiga priča "Jah, šta ćeš", poznatog bh. pisca Zije Dizdarevića, štampana je krajem 2022. godine u novoosnovanoj Biblioteci Jug i izdanju "Print designa" iz Prijedora i "Besjede" iz Banjaluke, a više o ovoj biblioteci i izdanju za "Nezavisne" pričao je urednik Milan Milošević.
"Prije par dana iz prijedorske štamparije "Print design" izašla je dugoočekivana nulta knjiga novostvorene edicije "Biblioteka Jug". U posljednji čas, reklo bi se. Godina na izmaku je bila godina obljetnica za pisca koji je svojim literarnim zanosom proslavio siromašne stanovnike srednjobosanskih kasaba, slikara 'prastarog bosanskog ništa' - Zije Dizdarevića (1916-1942)", kazao je Milošević.
On ističe da se 2022. godine navršilo 80 godina od Dizdarevićeve likvidacije u logoru Jasenovac, te da mit kaže da je taj prljavi posao odradio lično Maks Luburić.
"Samim tim, niko od članova uređivačkog odbora Biblioteke Jug nije našao bolji način da dâ pomen ovom vrsnom pripovjedaču od izdavanja njegovih jednotomnih sabranih djela. Zvučno, a dijalekatski obojeno 'Jah, šta ćeš...' izabrano je za naslov jedinog cjelovitog izdanja (pripovijeci 'Halucinacija' i proznom fragmentu 'Iz zapisa bolesnog čovjeka', objavljenima još u njegovim srednjoškolskim danima, ovo je prva publikacija nakon premijerne) ne slučajno, jer je to poštapalica po kojoj je Zija Dizdarević ostao poznat u književnosti bivše države, a koju je dodatno proslavio njegov prijatelj po peru Branko Ćopić", navodi Milošević. On je podsjetio i na pismo Ziji na samom početku zbirke pripovjedaka "Bašta sljezove boje".
"Posveta koju je Ćopić napisao svom rano preminulom drugu je amalgam akumuliranog zazora od budućnosti i izjalovljenih očekivanja, i nešto je najsenzibilnije što naša književnost poznaje, ali se ona nije našla u ovom izdanju, baš zato što se očekivalo tako nešto od priređivača. Baš zato što se očekivalo i molepstvije u vidu predgovora ili pogovora, nismo se 'udostojili' ni navedene da unesemo u naše nulto izdanje", priča Milošević za "Nezavisne".
Navodi da prateće tekstove u knjigama niko ne čita ako nije prisiljen, te da u Biblioteci Jug čitaoce ne žele ni na šta da prisiljavaju.
"Zakonska akademska obaveza nalaže pisanje recenzije, odobravanja za djela pisaca koji nisu dovoljno priznati zarad uvjeravanja u korisnost objave istih, ali šta je obaveza kod objavljivanja onih koji su kvalitetom svojih djela već toliko godina iznad ljestvice 'podnošljivosti'? Ipak, jednotomna sabrana proza bosanskohercegovačkog pripovjedača Zije Dizdarevića nije samo 'goli' sadržaj, tu su izdašni rječnik manje poznatih riječi i izraza i precizna bilješka o piscu - samo ono najpotrebnije za pravilno shvatanje", govori Milošević.
Uređivačko tijelo edicije "Biblioteka Jug", koja, govori dalje Milošević, treba da osnaži skoro pa nepostojeće prijedorsko izdavaštvo, odlučila je da ovu knjigu numeriše brojem nula, kao prototipsko izdanje, jer će ono biti jedino tvrdokoričeno, u skladu sa pomenutom obljetnicom.
"Već naredna izdanja biće dostupnija publikumu (zbog niske cijene), a po načinu priređivanja i odsutnosti paratekstova pariraće svjetskom trendu oskudnosti - začetom od strane sporadičnih i razmaženih čitalaca. Magiju svog rodnog kraja, koji se pred njegovim očima, 'kvaren' civilizacijskim dobrima, mijenjao i nestajao, Zija Dizdarević je ovjekovječio u šturim rečenicama svog nevelikog pripovjedačkog opusa. Tiha kasaba i njeni stanovnici, sveukupna tegoba učmalosti i bijede navaljena na njihova pleća, dugi dani i nepodnošljivo duge noći 'prosanjanih jeseni', zauzimaju skoro svih dvije stotine strana, koje nam je ovaj pisac i revolucionar u nešto više od pet godina literarnog stvaranja (1935-1941) ostavio", navodi Milošević.
On otkriva da bolećiva priroda i svakodnevna borba za goli opstanak u Beogradu Ziju Dizdarevića nisu omeli da piše, kako kaže, punokrvne storije o socijalnim nepravdama i najsirotijem dijelu čaršije iz koje je netragom pobjegao, ali koja je u njemu imala svog najvjernijeg hroničara.
"Navikli na jasne priče, izgrađene pitoresknim pripovjedačkim jezikom i ritmom, čitaoci i književna kritika nikad se nisu razbacivali pohvalama za Dizdarevićeve skraćene modulacije rečenice opterećene skazom. Većina ih je prihvatala kao nacrte za pripovijetku ili novelu, zanemarujući pravila za konstrukciju priča građenih u ekspresionističkom maniru", zaključuje Milošević, uz napomenu da su na stranicama "Politike" izišle 22 od 27 pripovijetki koje su mu objavljene za života, te da su u ovom izdanju postavljene u ciklus "Jah!".