BANJALUKA - Književna tribina Udruženja književnika Republike Srpske, peti put u tekućoj godini biće održana sutra, sa početkom u 19 časova, na Podrum sceni Studentskog pozorišta u Gospodskoj ulici, a banjalučka publika ovaj put družiće se sa pjesnikom Slobodanom Jovićem.
Tribina će biti održana sa fokusom na knjigu "Isusov trn", koju je Jović prošle godine objavio u izdanju "Srpske književne zadruge" iz Beograda, a koja je nagrađena nagradom "Jefimijin vez".
"Poeziju Slobodana Jovića već su primetili i pohvalili - kritičari, žiriji, čitaoci. Njegova imaginacija pronalazi pesmu i na očekivanim i na neočekivanim mestima. Njegova duhovitost prelazi u originalnu pesničku filozofiju. Velika nada našeg novog pesništva, s ovom knjigom postaje zbilja", stoji u opisu knjige "Isusov trn".
Jedna od kritičarki koja je pohvalno pisala o knjizi "Isusov trn" je Lenka Nastašić.
"Slobodan Jović svojom pesničkom zbirkom 'Isusov trn' iznova svedoči o neophodnosti postojanja religijsko-kontemplativnog pogleda na savremenog čoveka i svet uopšte. Posmatramo li za trenutak sam naslov zbirke, lako je možemo povezati sa Jovićevim ranijim ostvarenjima. U fokusu stvaralaštva još jednom se nalazi tematika hrišćanstva, ovoga puta prožeta pitanjima o svakodnevici i ratnoj problematici, uz pokušaje metapoetičkih izraza. Elementi duboko ličnih osećanja prožeti su filozofskim razmatranjima večnih pitanja iščekivanja epifanijskog i razumevanja umetnosti, što neretko postaje jedno isto", zapisala je Nastašićeva.
Sam Jović otkriva da je knjiga podijeljena u tri ciklusa.
"Pjesnička knjiga 'Isusov trn' sklopljena je iz tri ciklusa: 'Krst koji hoda', 'Pripjat' i 'Meso'. U ciklusu 'Pripjat' su uglavnom pjesme o rušenju, stradanju i ratovima. Pisao sam ga sa iskustvom ovdašnjih sukoba, a naslov 'Pripjat' trebalo je da asocira na blizinu katastrofe i apokalipse. Tu je i ciklus 'Meso', u kome sam pokušao da posredstvom mesa, kao globalne metafore, posvjedočim nešto o vremenu u kojem živimo", rekao je Jović.
On je pričao i o iskrenom i religioznom u poeziji u odnosu na obično lažna iskustva u poeziji koja se plasira na društvenim mrežama.
"Poezija je uranjanje u život, pa je neophodno da pjesnik bude iskren i pošten prema jeziku, prema sebi. Iskrenost, kao i druge temeljne vrijednosti skrajnute su iz života, pa ni u umjetnosti nisu u fokusu pažnje. Što se tiče tzv. društvenih mreža, mislim da su one prije svega sve drugo, nego to - društvene mreže. Prije su to mreže za otuđenje i ujednačavanje ukusa i promociju prosječnosti i galopirajuće samozaljubljenosti. Smatram da je suštinski problem u tome što smo povjerovali da je neki sadržaj kvalitetan i vrijedan pažnje, isključivo ako se propusti kroz optiku digitalnog. Poezija je, svakako, autentičnost naših života i čini to uz ostale umjetničke forme", naveo je Jović.
Slobodan Jović rođen je u Tuzli 1984. godine. Živi u selu Tobut, u opštini Lopare, na planini Majevici. Objavio je knjige poezije "Reči o očovečenju" (2009), "Prostor molitve" (2010), "Privid lebdenja" (2012), "Podneblje" (2018), "Strah od savršenstva" (2018) i "Isusov trn" (2021).
Dobitnik je Godišnje nagrade Udruženja književnika Republike Srpske, nagrade Zadužbine "Branko Ćopić" pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, "Slova Podgrmeča", "Pera Despota Stefana" i "Jefimijinog veza".
Radi kao učitelj, bavi se poljoprivredom, glavni i odgovorni je urednik časopisa "Bokatin dijak". Na književnoj tribini Udruženja književnika Republike Srpske ove godine predstavljene su nove i nagrađivane knjige Ranka Pavlovića, Anđelka Anušića, Karla Astrahana, Gordane Jež Lazić, a promovisana je i izdavačka djelatnost pomenutog udruženja.
