Književnost

Pratite nas na Google news

Književni duo Mana Pass: Pred stranim autorima domaći padaju u drugi plan

Književni duo Mana Pass: Pred stranim autorima domaći padaju u drugi plan
Foto: N.N. | Književni duo Mana Pass: Pred stranim autorima domaći padaju u drugi plan
Nevena Vržina

Nije čest slučaj da dva autora pišu jedno djelo, ali to je ipak pošlo za rukom dvjema prijateljicama iz hrvatskog grada Kutina Nataši Debeljak i Marini Kuleš, koje stvaraju pod pseudonimom Mana Pass.

Naime, njihov prvi roman "Želja" naišao je na odličan prijem regionalne čitalačke publike, a isti je dio serijala "Život" koji će činiti pet romana. Tokom izolacije ove djevojke nisu bile lijene pa je tako nastao i drugi roman "Istina", koji će se uskoro naći na tržištu, a istinski ljubitelji njihovog stila mogli su već da ga dobiju online. Iako im je primarna struka potpuno drugačija od književnosti, naime Nataša je inženjer hemije, a Marina marketing menadžer, to ih nije spriječilo da kroz teme ljubavi, studiranja i života u drugim gradovima dopru do šire čitalačke publike. U intervjuu za "Nezavisne" govore o zajedničkom pisanju, pripremi za to, kao i o načinima promocije mladih autora.

NN: Na koji način funkcioniše zajedničko pisanje romana, kako ste raspoređene i kako stvarate zajedničku priču ako svaka ima neku svoju ideju?

KULEŠ: Kada smo mi krenule u ovo uopće nismo imale pojma kako bi trebalo da izgleda i funkcionira pisanje u paru. Mi smo to radile i još radimo kako se nama činilo da treba ili nam se sviđa. Mi smo prije nego što smo uopće počele pisati prvu knjigu raspisale radnje po poglavljima za svih pet, tako da u trenutku kada smo krenule pisati svaka od nas je točno znala što želimo postići i u kojem poglavlju o čemu govorimo, a onda je na onoj koja piše to poglavlje bilo da ispriča tu priču kako želi. Pišemo svaka jedno poglavlje, ali ne na način da se nadovezujemo na prethodno, nego u isto vrijeme. Dakle, u isto vrijeme jedna od nas piše prvo, a druga drugo poglavlje, i tako do kraja. Kada smo svaka napisale poglavlje, sjedamo i čitamo te usuglasimo nesukladnosti ako ih ima. Za "Želju" ih doista uopće nije bilo, sve je išlo baš onako kako treba.

NN: Stvarate serijal koji će činiti pet romana, možete li za naše čitaoce približiti koje su to teme koje će svaki od njih obrađivati?

DEBELJAK: Željele smo progovoriti o različitim problemima s kojima se može susresti mlada žena na našim područjima. Kada smo počele o tome razmišljati odabrale smo pet problema, pa samim time i pet knjiga, jer je u svakoj knjizi jedna prijateljica glavni lik i priča o svom životu. Ideja je sljedeća: pet prijateljica se nalazi na kavi u svom rodnom gradu deset godina nakon završetka srednje škole i tada svaka od njih priča svoju priču u tih deset godina. Svaku od njih smo smjestile u različiti dio Hrvatske tako da, osim o problemu s kojim se taj ženski lik nosi, mi pišemo i o kraju i običajima koji su prekrasni kod nas i o kojima vrijedi pisati. Naše knjige, iako progovaraju o problemima, obiluju humorom i pozitivom, tako da ih često čitatelji okarakteriziraju kao životne, što nam je jako drago. Za svaki problem smo proučile brdo zakona, propisa i iskustava ljudi, jer želimo da budu vjerodostojne, upravo ono što bilo tko od nas proživljava. Također je tako i sa mjestima, prva knjiga se odvija u Osijeku i ljudi su nam pisali da su baš poželjeli zbog toga posjetiti ga ili da su se prisjećali svojih dana na opisanim mjestima.

NN: Koliko autori iz naše regije imaju priliku da pridobiju čitaoce? Šta je to što je potrebno za uspjeh, osim dobre priče naravno, koliko su bitni marketing, promocije…?

KULEŠ: Upravo smo zato i pokrenule društvene mreže Put rukopisa (Facebook, Instagram i Wattpad). Koliko god dobro pisao, nitko to neće čitati ako za to ne zna. Zato smo željele našoj čitalačkoj publici približiti kako uopće nastaje knjiga - od samog pisanja rukopisa, inspiracije, blokada, pa potraga izdavača, te što sve knjiga kod izdavača prođe, pa kuda s knjigom nakon toga, o promocijama i slično. Domaćim autorima treba dati priliku. Puno im je teže plasirati svoju knjigu, nego, primjerice, neki strani naslov za koji su ionako već svi čuli, pa izdavači i inače odabiru izdati te već poznate naslove, dok domaći autori tu padaju u drugi plan. Mi želimo da se takvo razmišljanje promijeni i intenzivno radimo na poticanju čitanja domaćih autora, jer ih ima puno koji vrijede. Osim toga, radile smo na malo drugačijim promocijama nego što se inače radi za knjige. Spajale smo vino, glazbu i knjigu, što se na lokalnoj razini pokazalo kao pun pogodak.

NN: Knjiga "Želja" prevedena je i dostupna na "Amazonu", postoji li želja i kakve su šanse za proboj na inostrano tržište?

DEBELJAK: To je bila naša želja od početka, i naš san, da domaća knjiga postane svjetska priča. I polako se ostvaruje. Prevedena je na engleski i plasirana na vanjsko tržište. Trenutno radimo na njezinoj promociji preko društvenih mreža i već primamo pozitivne komentare. Mi čvrsto vjerujemo da će se sve što smo zacrtale i ostvariti, jer ni na području Hrvatske i regije nije prošlo ništa manje od toga.

NN: Kako ste vi provodile dane u izolaciji, koliko vam je to vrijeme bilo inspirativno za pisanje ili je, pak, više pogubno za stvaranje?

KULEŠ: Mi jednostavno ne znamo mirovati. Svaki trenutak bismo posvetile tome što radimo i svim srcem uživamo u tome. Nismo pisale jer je i druga knjiga "Istina" gotova i pred tiskom, a treću krećemo pisati tek u srpnju. Međutim, mi smo provele u djelo jedan svoj projekt u kojem pomažemo domaćim autorima oko izdavanja njihovih rukopisa. Naime, stupile smo u kontakt sa dosta izdavača i dogovorile s njima da za njih skupljamo rukopise i dalje ih njima slažemo prema žanrovima i kvaliteti. Tako smo zasad zatrpane i čitamo sve te rukopise, u čemu iskreno uživamo. Više o tome se može naći na našim mrežama naravno, gdje svi i dalje mogu poslati svoje rukopise ukoliko traže izdavače.

NN: Da li nas je ova situacija sa virusom korona i podučila nekim lekcijama poput one da ništa nije trajno, kao i da su porodica i zdravlje na kraju ono najbitnije za svakog čovjeka?

DEBELJAK: Pa podučila nas je strpljenju svakako. Mi smo dvije inače jako impulsivne osobe koje kad nešto naume - ne odustaju. Samim time sve mora biti u najkraćem roku gotovo, a gospođica korona nam je pokazala da to tako ne može i da malo moramo ipak sačekati, što se pokazalo kao super jer smo dobile ideje za nove projekte.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije