Književnost

Pratite nas na Google news

Kolja Mićević domaću književnost smjestio u svjetske okvire

Kolja Mićević domaću književnost smjestio u svjetske okvire
Foto: Jelena Đurđević | Kolja Mićević domaću književnost smjestio u svjetske okvire
Nevena Maksimović

BANJALUKA - Kolja Mićević je čitav život posvetio pisanju, prevođenju i čitanju, a njegov život zasigurno ne bi stao među korice samo jedne knjige. Domaća, ali i svjetska književnost ostala je siromašnija za jedno od najznačajnijih svojih imena, jer nas je Mićević u svojoj 80. godini napustio u večernjim časovima 17. novembra. Preminuo je od posljedica virusa korona na banjalučkom Univerzitetskom kliničkom centru.

Njegovim odlaskom u vječnost, na nenadoknadivom gubitku nije ostala samo srpska kultura, nego i kulture svih naroda bivše Jugoslavije, kao i kultura njegovog trenutnog domicilnog francuskog, pariskog boravišta.

Predrag Bjelošević, predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske, čiji je Mićević bio počasni član, pripovijeda da je Kolja došao iz Pariza u Banjaluku u najteže vrijeme, prije petnaest dana, nošen silnom željom da gradu podari neke nove kulturne sadržaje vezane za veliku proslavu Danteove godišnjice 2021. godine.

"Banjaluka je svom velikanu, koji joj se uvijek vraćao, kao što je to sudbinski učinio i ovaj posljednji put, ukazala 2019. godine zasluženu čast dodjeljujući mu svoju najznačajniju nagradu 'Zlatni ključ grada' i titulu počasnog građanina Banjaluke. Čast nam je bilo živjeti i povremeno dijeliti zajedničke snove i nade sa njegovim genijem enciklopedijskog znanja iz široke sfere umjetnosti. Iza njega su ostali tomovi prevedenih knjiga poezije iz francuske, ali i svjetske književne riznice, kao i desetine originalnih pjesničkih knjiga, prevodilačkih studija i eseja iz istorije muzikologije", naveo je Bjelošević.

Proučavao je i poznavao književnost u svoj njenoj suštini, proučavao je Dantea, posvećivao mu eseje, govore, intervjue i knjige. Sve što je radio, Kolja je radio potpuno zanesenjački, o čemu svjedoči književnik i Mićevićev kum Ranko Risojević.

"Zlokobna bolest 21. vijeka nazvana kovid-19 odnijela je sa ovog svijeta mnoge velike ljude, čiji odlazak predstavlja za širi krug savremenika nenadoknadiv gubitak. Među njima je, od juče, veliki prevodilac, pjesnik, prozaista i esejista Kolja Mićević. Poznavali smo se 50 godina, od zemljotresa do ovih tragičnih dana. Bio sam mu i vjenčani kum, prijatelj, sagovornik te kritičar mnogih njegovih djela", priča Risojević i priznaje da je u trenutku kada je primio vijest zanijemio od osjećanja nemogući i jada nad gubitkom velikog prijatelja.

"Bio sam fasciniran njegovim radom koji nije imao granice i okvire, pun neviđene energije kucao je na svojoj starinskoj pisaćoj mašini po cijeli dan i dobar dio noći", naveo je Risojević.

Pjesnikinja iz Beograda Ana Ristović kaže da je otišao jedan pravi, istinski renesansni čovjek.

"Ovo doba je daleko od renesanse, bliže je srednjem veku. Nek dobri Koljin duh zarazi mnoge, nek budu kao i on pasionirani ljubitelji reči, jezika i muzike. Srešće se on sada na nebu i sa Danteom i sa Petrarkom i sa Prešerenom. Slava mu", istakla je ona.

Ono što je interesantno, a što mnogi ni u Banjaluci ne znaju, jeste da je Kolja u mladosti bio pravi atleta, svestran sportista, koji je svojim podvizima znao i te kako zadiviti vršnjake, a naročito vršnjakinje. Tih se vremena dobro sjeća Nebojša Kuštrinović, poznati banjalučki meteorolog i hroničar, koji je sa Koljom odrastao u naselju Bojića han, kod današnjeg istočnog tranzita.

"Svi smo gledali u njega kao u veliku zvijezdu, toliko je bio fizički spreman. Pravi atleta. Trčao je, bacao koplje na Banjalučkom polju, hodao na rukama. U vrijeme kad smo bili klinci u centar Banjaluke su ulazili vozovi, a Kolja je znao hodati na rukama ogradom željezničkog mosta dok voz prolazi", priča Kuštrinović.

Mićevićev rad nerijetko je bio i neshvaćen i osporavan, posebno na ovim našim, turobnim balkanskim predjelima, o čemu je i sam govorio.

"Za one koji hoće da me eliminišu kao pesnika, ja sam odličan prevodilac, iako je jedan mrzitelj svega srpskog, upravo zbog toga - mada sam ja sebe odavno opisao kao 'loš primer dobrog Srbina' - napisao protiv mene elektronsku knjigu od 250 fajlova, koja će za buduće tumače naših naravi i sukoba ostati kao 'politički pamflet' prvog reda, dokazujući da i ono što prevodim i ono što pišem neće izmaći sablji vremena", govorio je svojevremeno ovaj književnik.

Na sreću književnosti, ali sigurno i njegovu ličnu, uvijek je bilo onih koji su ga više poštovali zbog onoga što je radio, a pisac Milosav Mile Knežević navodi da je Kolja bio odistinski čovjek i ljudina, ali i veliko bogatstvo za svakog koga je Kolja primao u svoje društvo.

"U Francuskoj je, gdje se otisnuo sedamdesetih godina prošlog vijeka, za svoj dugogodišnji književni i prevodilački rad odlikovan za širenje francuske književnosti i kulture. Ali ni takvo veliko priznanje i orden, koji je Kolja zasluženo dobio od francuske države, nisu ga nimalo promijenili, jer je Kolja ostao isti. Zaljubljenik u Banjaluku i svoje drugare", kazao je Knežević.

Telegrame saučešća porodici i poštovaocima Mićevićevog lika i djela uputili su Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, i Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS. Jedan tekst nije dovoljan da se odužimo za sve ono što je Mićević uradio, ali jeste dovoljan da bude mali podsjetnik i svjedočanstvo na to kako su ga ljudi oko njega doživljavali.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije