"Dečki, odj**ite u skokovima" posljednje je literarno djelo Krešimira Mišaka, poznatog hrvatskog novinara i voditelja emisije "Na rubu znanosti", muzičara i pisca naučne fantastike.
Odnedavno je u prodaji nastavak knjige "Sve piše u novinama - a ponešto i ne" i predstavlja nastavak šetnje kroz vijesti koje su ispred naših očiju, a opet skrivene, programiranjem i zavođenjem uma i pažnje, i same učestvuju u gradnji orvelovske totalitarističke države.
O toj i drugim povezanim temama Mišak govori u intervjuu za "Nezavisne" i otkriva na koji način funkcioniše današnje društvo.
NN: Danas su česte tzv. teorije zavjere sa glavnim pitanjem ko zapravo vlada svijetom. Postoji li uopšte neki pouzdan odgovor?
MIŠAK: Vrh piramide je umotan u maglu. Kao Olimp, znaš ono, bogovi su gore u oblacima. Ali, kako po mom mišljenju sada funkcioniraju te stvari. Jedan čovjek je 1971. godine napisao pionirsku knjigu koju je nazvao "None Dare Call It Conspiracy" - tj. "Nemojte to ni slučajno nazvati urotom". Ono što je spomenuo u knjizi je da će se često događati da će se na određeni dio sustava prebacivati sva krivnja. Pa tako danas ljudi misle da finansijski sektor stoji iza događaja, drugi misle da je to skupina Bilderberg, treći misle da su "naftaši" i slično. Međutim, istina je ta da mreža funkcionira na nekoliko razina. Imamo, recimo, jednu razinu društava koja nisu tajna - UN, MMF, Svjetska banka, ona imaju svoju agendu koju provode i to se sve jasno vidi. Onda imamo društva za koja znamo da postoje, imaju svoje web stranice i slično. Iznad njih su skupine za koje znaš da postoje, ali ne možeš doći da čuješ šta to oni pričaju na svojim sastancima, a to su Trilateralna komisija, Bilderbergška skupina, i tako dalje. A iznad njih postoje društva koja nemaju ni stranice, ni javne sastanke, kao što su Fabijansko društvo ili Okrugli stol. Tu se mogu primijetiti neki ljudi koji drže veliku koncentraciju moći, i čije obitelji već dugo vremena kontroliraju te stvari. Međutim, usudio bih se reći da su to samo operativci. Što i tko je na vrhu, ne bih kazao da je moguće reći. Mislim da bi trebalo izaći izvan okvira konsenzualne stvarnosti kako bismo razgovarali na tu temu.
NN: Ali, najvećem broju ljudi je samo spominjanje ovakvih stvari šokantno i neprihvatljivo…
MIŠAK: Naravno da su te stvari šokantne i skoro neprihvatljive nekome ko ima isto ono uvjetovano znanje koje smo svi mi pokupili u školi. Kad bismo sada novim očima pogledali te udžbenike, vidjeli bismo koliko toga je polurečeno, nedorečeno i krivo rečeno. Zbog toga mislim da su ovi ljudi koje sam spominjao mreža, operativni skup i ima tu puno drugih. Tako da pričamo o mreži organizacija koje pletu mrežu i svaka je zadužena za nešto drugo. Rimski klub je bio zadužen da izmisli globalno zatopljenje, proglasi čovjeka za neprijatelja samog sebe, time što udiše CO2, Trilateralna komisija povezuje Ameriku, Japan i Evropu...
NN: Vaša posljednja knjiga "Dečki, odj**ite u skokovima", kao i jedna od prethodnih, govori da mediji govore o tome, ali da stvari treba čitati između redova?
MIŠAK: Nedavno sam čekajući prijatelja listao svoju knjigu "Sve piše u novinama - a ponešto i ne", jer često zaboraviš šta si zapisao, i vidim stari tekst koji govori o sastanku Bilderberške skupine, gdje su dogovarali šta će se dogoditi sa Grčkom i Španjolskom. Ti danas otvoriš novine i shvatiš da se to događa. Ako se može reći da se neka teorija mora dokazati svojim predviđanjima, a iz te perspektive se teorija urote, po meni, dokazala, ti postaješ prorok. Pomoću jednostavnih trikova ti ih počneš prepoznavati.
NN: Čemu onda vode ta dešavanja na globalnom planu?
MIŠAK: Globalni cilj je stvoriti jednu državu. Da bi se to napravilo, već se dosta dugo radi na tome. Prvo su se uredila plemena u regije, regije u države i sada države u nadnacionalne strukture. Danas imamo nekoliko tih struktura, koje su obuhvatile gotovo sve, a to su Panafrička unija, Azijsko-pacifička unija, NAFTA, Evropska unija, a i ruski predsjednik Vladimir Putin je obznanio da će napraviti svoju - EEU. Tu nije kraj priče, to je samo jedan korak. Sve te države će se sve vrijeme "njihati" same, naprijed-natrag, da bi se stvorila jedna država sa jednom valutom. Zašto je to ljudima inače tako teško prihvatiti? Tu dolazi jedna zanimljiva stvar na logičkoj razini, koja možda objašnjava jednu od onih fantastičnih teza. Naime, svim ljudima koje poznajemo je u jednom trenutku dosta novca. Na primjer, hoćeš kuću, auto, vikendicu na moru, ma hoćeš 200 miliona dolara. U redu. U jednom momentu ti bude dosta. Ovdje se zapravo radi o jednoj stvari koje nikada nije dosta i postavlja se pitanje zašto.
NN: O kojoj stvari onda govorimo, ako nije u pitanju profit?
MIŠAK: Ljudi često zbivanja svode na profit. Profit je davno zarađen. Ovdje se radi o stvaranju potpune kontrole. Ko bi to od nas uopće htio? Ljudi uopšte tako ne žive da imaju potpunu kontrolu nad događajima, dapače. Baš zato jer nemaš potpunu kontrolu nove stvari ti dolaze u život. Stvari se mijenjaju baš zato, jer ti ne znaš što će se događati. I, općenito, ljudi ne teže tome, nego živjeti u skladu, po mogućnosti malo raditi, zezati se, studirati, tu su obitelj i prijatelji - to je to. To je ono što ispunjava čovjekov život, dok korporatizam podučava nešto drugo. I sad se nameće pitanje kako jedan tako krajnje neljudski koncept vlada svijetom? Kada posmatramo korporaciju, ona djeluje na onaj sličan način, kao što ljudskim umom dirigira jedan mali kompleks u mozgu, koji zovemo ER kompleks - hijerarhija, teritorijalnost, strah za preživljavanjem, "udari i bježi". Kao kad se voziš autom, neko ti uđe u prostor, pa ti vičeš na njega. U biti, tako čovjek ne razmišlja. Da upališ neokorteks, rekao bi: "Možda mu se žuri, vidimo se na sljedećem semaforu." Kada pogledamo korporacije i kako je danas sve strukturirano, vidjećemo strogu hijerarhiju, ritualnost, konstantnu težnja prema kontroli, strahu za preživljavanjem i slično.
NN: Čini se da je prilično komplikovano to razumjeti ako se problemu ne pristupa iz više uglova?
MIŠAK: To možemo gledati na više razina, npr. ko je na vrhu piramide. Ili kao koncept u kojem postoji tehnosfera, koja pokušava dominirati biosferom i pretvoriti je u samu sebe, što možemo vidjeti kroz ulogu kompjutera u našem svijetu. Pa, GMO koji pokušava izjednačiti sve oblike biljaka, kroz silnu količinu propratne tehnologizacije, kojom se ljudski um pokušava napraviti strojem. Ljudskom rodu se pokušava nametnuti mentalitet roja. To ničemu nije svojstveno. Najbolji proponent takvih priča u novije je Dejvid Ajk, čija predavanja traju devet sati. Zašto? Zato jer se žuri, toliko ima tih tema. Nekome ko prvi put čuje ovakve teme neće mu biti jasne veze između stvari. Ti ipak treba da potrošiš više od dvadesetak minuta da objasniš u kakvoj su vezi tehnokracija, pametne mreže, globalno zatopljenje i elektronička valuta. A one su u tijesnoj vezi i imaju zajednički cilj, koji je potpuno logičan, naravno, kad ga rastočiš na elemente, postaje jasan.
NN: Dejvid Ajk je često gostovao u emisiji "Na rubu znanosti", da li Vam je on jedan od omiljenih gostiju i autora?
MIŠAK: On je gostovao kod mene više puta, jer su ga neki dečki pozivali da drži predavanja u Zagrebu, pa sam ja koristio priliku. Taj spektar njegovih tema su pokrivali mnogi, a ja doma imam popriličan broj knjiga koje se bave time. Nisu sve knjige o teorijama urote, neke se tiču područja kao što je GMO ili knjiga o tajnoj povijesti Evropske unije. Mnogi od ljudi koji su pisali ovakve knjige su dali značajne informacije, koje Ajk nije mogao obraditi u svojoj knjizi, jer se svako područje mora izučavati samo za sebe. Ali ono što je on uradio, po mom mišljenju, dalo je najsuvisliji prikaz i poveznicu svega toga skupa. On je objedinio sve te stvari i našao logičnu vezu među njima, za koju sam se oduvijek pitao da li postoji. Radio sam emisiju o misterijima, i uvijek sam se pitao odakle toliko misterija na svijetu. I onda sam skužio da su to kao prozori u neku drugu stvarnost, ali nisam imao dovoljno mašte da to sklopim u jednu priču. Drugim riječima, kada dođeš do neke crte, koliko ti tvoja percepcija stvarnosti dopušta, ti ćeš na njoj ostati i najvjerojatnije samim time ćeš i dalje osnaživati taj sustav. Meni je Ajk od svih autora apsolutno najbolji. Odjednom ti se promijeni gledanje na stvari. Imaš neku informaciju, pogledaš novinski članak i u njemu vidiš nešto što nisi vidio prije. Odjednom vidiš kroz te sve igre, oni sve pišu u novinama, samo smo mi programirani da to vidimo drugačije.
Bibliografija:
- "Zvjezdani riffovi"
- "Telepatija i telekineza"
- "Putovati kroz vrijeme - zašto ne"
- "Svjetla na nebu"
- "Sretan vam kraj svijeta"
- "Sve piše u novinama - a ponešto i ne"
- "Dečki, odj**ite u skokovima"