Tihomir Levajac sedmi je laureat nagrade "Pelagićev runolist", koju dodjeljuju Književna zajednica "Vaso Pelagić" i Zavičajno udruženje "Zmijanje", a nagrada će mu biti uručena u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor u aprilu tekuće godine u sklopu obilježavanja dana grada Banjaluka.
Levajac je nagradu dobio za cjelokupan književni rad, a upravo u Vijećnici Banskog dvora Levajac je u ponedjeljak uveče promovisao svoju petnaestu knjigu "Mašta, taština i ništa" objavljenu krajem prošle godine. Tihomir Levajac o novom djelu i nagradi govorio je za "Nezavisne novine".
NN: Djelo "Mašta, taština i ništa" prvi recenzent Goran Dakić ocijenio je kao roman, dok je drugi recenzent Ranko Preradović Deda kazao da nije lako pogoditi kom književnom rodu pripada. Šta Vi kažete?
LEVAJAC: O tome je Ranko govorio i na promociji pa je pomislio da ovu knjigu može nazvati i poemom, tako je objasnio, ali ja mislim da je to roman. Poema može biti, jer je knjiga metaforična, a što se tiče teorije književnosti i strukture djela, to je roman.
NN: Koja je bila glavna vodilja za pisanje ovog romana?
LEVAJAC: Taj roman ima dva nivoa, jedan je stvarni život, a drugi virtuelna stvarnost. Povod za nastanak knjige je telefonski poziv jedne žene iz Kragujevca. Da me ona nije pozvala, knjiga vjerovatno nikad ne bi ni nastala. Predstavila se, kaže: "Ja sam Nevena, zovem iz Kragujevca", na informacijama je dobila moj broj. Rekoh: "Šta ste trebali?" Kaže: "Da vam zahvalim što ste me u svojim knjigama opisali" i uz to još reče da je čitajući moja djela bolje upoznala sebe. Eto, to je ta inicijalna kapisla zaslužna za nastanak knjige.
NN: U knjizi glavni lik nema ime.
LEVAJAC: Da, to sam namjerno uradio, glavni lik je pisac sa velikim "S", dakle piSac. To nisam ja, nego simbolično to može biti bilo koji pisac i, naravno, tu se javljaju različite reakcije tog pisca koji u jednom trenutku pomišlja da mu se ženski glas koji čuje preko telefonske slušalice udvara, ali ne - ona je njega jednostavno pohvalila kao pisca. Onda se javlja ta taština i radnja se dalje razvija.
NN: Nevezano za knjigu, da li ste izvjesnu Nevenu iz Kragujevca zaista upoznali i konkretno o njoj pisali u Vašim prethodnim djelima?
LEVAJAC: Ne, nikada joj oči nisam vidio niti znao da postoji na ovom svijetu.
NN: Sedmi ste laureat nagrade "Pelagićev runolist". Šta za Vas znači ime Vase Pelagića?
LEVAJAC: On je svakako jedna ličnost za poštovanje i divljenje iz više razloga. Istorija je uostalom ocijenila njegovu ulogu i kao književnika i kao ljekara, odnosno vidara, kako se to nekada zvalo, i na kraju i kao narodnog tribuna.
NN: Što se tiče same nagrade, kakvo je Vaše mišljenje o nagradama?
LEVAJAC: Ja sam tom nagradom počastvovan samim tim što znam za književne nagrade, od lokalnih, republičkih do najviših, recimo, do Kočićeve ili NIN-ove nagrade, da se, dakle, nijedna nagrada ne dodjeljuje, a da neko za to nije urgirao. Pošto znam da ovaj put niko nije uticao na žiri niti urgirao za mene, to mi čini čast.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.