Književnost

Ljubomiru Simoviću Evropska nagrada za poeziju

Ljubomiru Simoviću Evropska nagrada za poeziju
Foto: Screenshot | Ljubomiru Simoviću Evropska nagrada za poeziju

Međunarodni žiri Evropske nagrade za poeziju "Petru Krdu", koja se dodjeljuje svake druge godine, odlučio je da ove godine 20. laureat postane jedan od najboljih srpskih pjesnika, dramatičar, putopisac, kritičar, tribun, akademik Ljubomir Simović(83).

Nagrada će biti uručena 14. decembra u 12 časova u Svečanoj sali gradske kuće i oglasiće se gong Književne opštine Vršac (KOV), kulturne organizacije koja skoro 50 godina na najbolji način promoviše kulturu, poeziju i grad Vršac.

Tačno u podne sa balkona gradske kuće poletjeće u vazduh 20 balona ukrašenih stihovima 20 dosadašnjih dobitnika.

Potom će u Svečanoj sali biti uručena nagrada uz obrazloženje predsjednika žirija dr Draška Ređepa koji je ujedno i glavni urednik KOV-a.

Diplomu i knjigu izabranih pjesama kao sastavne dijelove nagrade uručiće Ana Krdu, predsjednik Književne opštine Vršac, a sliku, ulje na platnu, sastavni dio nagrade značajnih umetnika sa naših prostora uručiće autor, Danijela Morariu, istaknuti slikar i veliki darodavac.

Svečanost će muzičkim numerama uveličati učenici muzičke škole "Josif Marinković" iz Vršca.

U obrazloženju odluke Draško Ređep ističe da "plemenita rapsodija, poezija Ljubomira Simovića (1935), kontinuirano, punih šest decenija, od vremena "Slovenskih elegija"(1958) i antologijskih "Epitafa sa Karanskog groblja", svakad, sa najvišim mjerilima prepoznavanja bića i moralne čvrstine kazuje bar dva vijeka našeg postojanja".

"Najuspješniji savremeni dramatičar, Simović je u svoju lirsku svesku zabilježio nepredvidive česte slobode, daleko od bilo kakvog pripadnog uvodničarskog štiva, njegov stih se potresno i uzbudljivo pronalazi u pukotini nevremena, čak i više od toga, upravo je u njegovoj lirskoj brojanici ono neuhvatljivo neistorijsko zbivanje u nama i oko nas postalo znamen istorijskih epoha", stoji u obrazloženju.

Poslije Vaska Pope, u srpskoj poeziji nijedan jedini autor nije ispoljavao, kao svoju istinitu prirodu, naklonost ka sažetosti, strogost prema sebi ovaj jezik (ne)usaglašavanja postajao je, kako su godine, a i decenije promicale, zapravo sve više znak pomama bez straha, oluja bez najave, njegova praslika Beograda nije nalik na artefakt sučeljavanja, već na pustolovinu po sebi, glasi obrazloženje nagrade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije