Književnost

Pratite nas na Google news

Kampanja "Čitajmo zajedno": Meša Selimović, tvrđava od čovjeka i pisca

Kampanja "Čitajmo zajedno": Meša Selimović, tvrđava od čovjeka i pisca
Foto: N.N. | Meša Selimović, tvrđava od čovjeka i pisca
Nevena Vržina

BANJALUKA - Na pitanje ko je bio Meša Selimović, tačan odgovor danas će teško dati i najumniji ljudi našeg vremena. Ono što je činjenica jeste da je Meša Selimović jedna od najzagonetnijih ličnosti u kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine.

Ono što se sa sigurnošću zna jeste da je pisac "Derviša i smrti" i "Tvrđave", romana koji su ostavili toliko dubok trag u pismenosti zemlje da je nezamislivo da čak i neobrazovana osoba nije čula makar njihova imena.

Sa sigurnošću se zna i da Selimovićeva djela promoviše kampanja "Čitajmo zajedno" Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

Zahvaljujući istoj, Selimovićeva djela oživljavaju na nov način, dopiru do mlade populacije na njima prijemčiv način.

"Tvrđava" je na ovaj način mogla da uđe i u park, i u noćni klub, trgovinu, centar grada, i da se rečenice koje je čine nađu u svakodnevici mladih ljudi.

A, gledajući njegov životni put, vidjeće se da on nije bio nikako jednostavan, ali da se Meša, uprkos udarcima koji su mu zadavani na istom, nikada nije predavao. Svoje tuge, strahove, razmišljanja o životu, ljubavi i politici opisao je u svojim djelima, koja će zauvijek govoriti o tome kakav je čovjek zapravo bio.

Načinom na koji je pisao, svojim snažnim riječima, otkrivao je i vlastite, ali i naše unutrašnje borbe. Malo ko, međutim, zna da se iza tih snažnih riječi koje nas danas inspirišu krije pedesetogodišnja potraga za izražajem koja je ovog velikana kasnije i učinila posebnim.

Životni put odveo je mladića rođenog u Tuzli 26. aprila 1910. u Beograd, najprije na Pravni, a potom na Filozofski fakultet, gdje je završio studije književnosti. Po sticanju diplome vratio se u Tuzlu, gdje se zaposlio kao nastavnik.

Otac mu je umro rano, a Meša je tokom Drugog svjetskog rata progonjen i zatvaran. Nakon boravka u zatvoru i obračuna s ustašama, učlanjuje se u Komunističku partiju Jugoslavije.

Kao uvjereni komunista, Selimović je sve ono što je dolazilo kao alegorijski sud Partije prihvatao bespogovorno, odlučan da mijenja svoje umjetničko biće.

Cijelu porodicu mu je godinama pratila nesreća pa mu je tako i brat Šefkija strijeljan, a taj događaj je zauvijek promijenio Mešin odnos i prema životu i prema književnosti te ga inspirisao da napiše svoje najveće djelo "Derviš i smrt".

Život ga je potom odveo u Sarajevo i Beograd, gdje je obavljao značajne političke i kulturne funkcije.

"Bosna je teška, teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti, ako je čovjek samo za santimetar viši od prosjeka. Meni je slučaj dao taj santimetar, i osudio me na ispaštanje", govorio je u to vrijeme Meša.

Da se malo toga promijenilo od Mešinog vremena do danas, svjedoci smo i sami, a da je svaki početak težak i neizvjestan, svjedoči i činjenica da je njegovo pisanje na samom startu do te mjere napadano da je opisivano kao prosječno i neinventivno.

A onda je 1966. godine, nakon pet mukotrpnih godina pisanja, objavio roman "Derviš i smrt", knjigu koja je iz temelja promijenila istoriju bh. i jugoslavenske književnosti.

Kolika je veličina ovog romana, najbolje opisuje jedan kafanski razgovor u kojem sarajevski pisac Nenad Radanović kaže: "Potpisao bih da imam tumor na mozgu, i da raste sa svakom rečenicom koju napišem, ali da na kraju to što sam napisao bude 'Derviš i smrt'."

Nakon ovog djela objavljuje "Tvrđavu", koja je ostala zapis o ratnim stradanjima i zvjerstvima.

Smatran je za ozbiljnog i neduhovitog pisca, intelektualca u vremenu koje svojom dramatikom nadrasta njegove duhovne moći. Kao i sve u vezi sa Mešom, i ovo treba uzeti s rezervom, jer se u njegovim intervjuima, ali i u djelima može naći mnoštvo duhovitih opaski.

"Ja mislim da je ženska moda uvijek bila u pravu. Recimo ta mini-suknja. Ja nisam protiv nje, a mislim da su svi mladi za nju. Čini mi se da je u psihologiji nove mode, sadašnje, današnje, otkrivanje vlastitog tijela. Bilo je čudno, baš strašno ono vrijeme, čini mi se gotovo smiješno, ne gotovo, nego sigurno licemjerno da se sakriva i članak na nozi. Sad nema, brate, sad se otkriva sve što ima da se otkrije, i gotovo. Šta tu da se mistificira. Ali zar je romantika ako se suknja vuče po zemlji, a tamo iza vrata odmah skida?! To je svejedno", govorio je ovaj slavni pisac.

I danas se još često razmatra i razvlači njegova nacionalna pripadnost, a on je jasno, još za života, rekao gdje pripada.

"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika", napisao je Selimović 1976. godine, šest godina pred smrt.

Da ne bismo, kako je on govorio, bili sumnjivi jer za sebe mislimo da smo pametni, sumnju ćemo otkloniti čitanjem njegovih djela i razvijanjem intelekta.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije