BANJALUKA - Knjiga "Valjda" Milana Vulića, objavljena u izdanju "Službenog glasnika Republike Srpske", promovisana je u četvrtak uveče u Teniskom centru Republike Srpske.
Pored autora, o knjizi je govorio Milan Milošević, priređivač i recenzent izdanja, stihove iz knjige je čitao glumac Miloš Ćebić, a voditelj večeri bio je Milan Rakulj. Pored poezije, zbirka sadrži i izbor iz Vulićeve proze, a kao urednik knjige potpisan je Stevo Grabovac.
Na samom početku večeri Vulić je govorio o saradnji sa Grabovcem i Miloševićem.
"Saradnja sa 'Službenim glasnikom Republike Srpske' je, prije svega, rezultat srećnih okolnosti i činjenice da su ljudi iz ove kuće napravili jedan od najpametnijih poteza u našem kadriranju u javnom sektoru, tako što su na mjesto urednika izdavaštva postavili Stevu Grabovca, koji večeras nije, nažalost, prisutan. To je čovjek čiji se čitav život suštinski svodi isključivo na književnost. Druga srećna okolnost bila je ta što su Stevo Grabovac i Milan Milošević ranije sarađivali i tako je došlo i do moje saradnje sa 'Službenim glasnikom'. Što se tiče vizuelnog dijela i svega što prati jedno izdanje, ja sam prezadovoljan. U odnosu na prvu knjigu, to je mnogo ozbiljnije, mnogo bolje, mnogo kvalitetnije", rekao je Milan Vulić, kome je "Valjda" druga knjiga objavljena nakon prvenca "Zbirka grešaka", zbirke poezije iz 2017. godine.
On se osvrnuo i na sam naslov knjige.
"'Valjda' je u stvari prilog kojim završava jedna moja pjesma i koji najbolje opisuje moj život. Otprilike se organizacija cijelog mog života svodi na to da će nešto možda biti, jer nikad ništa nije izvjesno, nikad ništa nije sigurno i nikad ništa nije određeno, tako da, kako mi život teče, tako se i knjiga razvija", otkrio je Vulić.
On je pričao i o tome zašto je prvi od pet ciklusa iz knjige nazvao po autorki telenovela koje su postale globalni fenomen.
"Možda će čudno zvučati, ali Delija Fijaljo je spisateljica koja je imala ponajveći uticaj ne samo na mene, nego na nekih sedamdeset ili osamdeset odsto populacije, ne samo ovdje kod nas, nego i u našem regionu, u Južnoj Americi i dijelu Sjeverne Amerike. Delija Fijaljo pisala je telenovele, između ostalih 'Kasandru', koje su prikazivane u 120 zemalja. Telenovele su nešto slično današnjoj formi rijalitija, a one imaju pristup širokim narodnim masama, gleda ih ogroman broj ljudi i prema tome uglavnom formira neki svoj karakter. S obzirom na to da je u prvom ciklusu knjige riječ o ljubavnoj poeziji, onda je bilo logično da se povežem na ženu koja je najviše uticala na razvoj tog dijela mog spisateljstva", rekao je Vulić.
Vulić je dodao da se ciklus zove "Ispod svilenog šinjela Delije Fijaljo" te da je to poveznica s rečenicom Fjodora Mihajloviča Dostojevskog koji je rekao "Svi smo mi izašli ispod Gogoljevog šinjela."
"Gogolj je ozbiljan pisac, Delija Fijaljo nije, ali taj šinjel iz kojeg smo izašli svi mi koji pišemo ljubavnu poeziju ne može biti drugačiji nego svilen. Ja sam svilen, a Delija Fijaljo me u neku ruku stvorila svilenog kakav jesam. Uticala je na mene da budem svilen", rekao je Vulić. Knjiga je posvećena trima ženama iz Vulićeve porodice: Milijani, Drenki i Miroslavi, a, s obzirom na to da mnoge pjesme i priče iz zbirke obrađuju porodične odnose, pisac je govorio i o tome koliko je porodica uticala na njegov književni put.
"Što se porodice tiče i što se ličnosti spomenutih u pričama i posveti tiče, najveći uticaj na mene je inače ostavila Drenka. To je moja tetka. Inače, cijeli život sam proveo kraj ljudi koji su čitali. Moj djed je mnogo čitao, moj otac je mnogo čitao, moja tetka je mnogo čitala i, naravno, i kod mene se, zahvaljujući njima i njihovom odnosu prema knjizi, rodila ljubav prema knjizi, a valjda, eto, opet 'valjda', je normalno da iz ljubavi prema čitanju dođe nekako i volja za pisanje", otkrio je Vulić.
Kako je promocija održana u Teniskom centru Republike Srpske, Vulić je otkrio i jednu anegdotu vezanu za ovo zdanje.
"Ja sam učestvovao u gradnji ovog teniskog centra kao monter stolica. Inače sam imao ideju da dobijem ključ grada, jer sam jedini čovjek u istoriji ovog grada koji je učestvovao u obnovi Kastela, gradio teniski centar za ATP turnir i bio šef kuhinje prvog brendiranog hotela u Banjaluci. Mislim da niko nema te tri stavke u biografiji, pa se moram malo i pohvaliti", kroz smijeh je prokomentarisao Vulić.
O njegovoj knjizi govorio je recenzent i priređivač izdanja Milan Milošević, prije svega rekavši zašto je odlučio da u istu knjigu uvrsti Vulićevu poeziju i prozu.
"To sam uradio iz jednostavnog razloga. Prvo zato što smo imali raznorodan materijal i to je nekako trebalo uklopiti, a kada već izlazi zbirka, onda bi valjalo da ide i jedno i drugo, da se ne bismo eventualno onda morali oko druge knjige truditi više nego oko prve. I onda sam se sjetio nečega što inače odavno nije rađeno, a to je Matića i 'Bagdala'. Dušan Matić je jedan autor koji je volio da eksperimentiše i poslije njega niko, makar se ja ne sjećam, nije pravio zbirku sa raznolikim izričajem. Dakle, da ubaci sve što može, nebitno koje je forme. Mi smo ovdje ostali na samo dvije forme, na poeziji i prozi. Nismo pretjerivali, ali recimo da je i ovo nekakav eksperiment", rekao je Milošević, koji je rekao da ispočetka oko pomenutog eksperimenta nije bio usaglašen s autorom, koji se tek poslije složio s njegovom odlukom.
On je ispričao kako po njegovom viđenju funkcionišu miješani poetsko-prozni ciklusi iz zbirke "Valjda".
"Ciklusi funkcionišu na jednostavan način. Oni se do kraja nisu uspjeli stilski poklopiti, ali idejno i tematski jesu. Znači, misao je postignuta i knjiga funkcioniše kao jedna smislena cjelina. Ljubavne pjesme ostaju za prvi ciklus, preispitivanje je drugi, treći su zemlja, država, republika, otadžbina, kako god, četvrti neki bivši ljudi i peti antiheroji, što znači tipični ljudi koji nas okružuju", naveo je Milošević
Recenzent je u nastavku rekao da Vulić u pjesmama i pričama pribjegava brzopoteznim krajevima.
"Brzopotezni kraj je dobra stvar zato što je moderan. Niko ne voli da čita razvlačenje, jer razvlačenje bukvalno podsjeća na onu standardnu priču koju smo maloprije imali priliku čuti o telenovelama. Moderan čovjek je čovjek koji hoće sve da dobije na brzinu, samim tim, kraj mora biti brzopotezni, tako da to nije ništa loše, ali često je i znak piščeve nervoze, a piščevu nervozu treba razumjeti", zaključio je Milošević.