BANJALUKA - Gostovanje Milene Marković u nedjelju uveče u Banjaluci svojevrsno je književno čudo i jedan od najboljih dokaza da Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", petim izdanjem istoimenog festivala književnosti, uveliko ispunjava svoju misiju.
Koncertna sala Kulturnog centra Banski dvor, bar po pamćenju autora ovih redova, tek nekoliko puta bila je ispunjena do posljednjeg mjesta prilikom nekog književnog događaja. Promocijom knjiga tu salu napunili su Dobrica Ćosić, Emir Kusturica, Vladika Grigorije, Miljenko Jergović, a sada i Milena Marković.
Međutim, za većinu nabrojanih autora možemo reći da publiku privlače i svojim vanknjiževnim djelovanjem, a to nikako ne možemo da kažemo za aktuelnu dobitnicu NIN-ove nagrade. Između Milene Marković i publike samo je književnost.
Između nje i čitalaca tek su stihovi, neočekivani i skokoviti. Između nje i naroda koji je došao da je sluša jedino je jezik, lapidaran i jezgrovit, očišćen od metafora i kitnjastih izraza. Milena Marković je književni fenomen i zbog sopstvenog pjesničkog glasa i svega onoga što je u nedjelju uveče nabrajao Zvonko Karanović, književnik i, uz Flavija Rigonata, urednik romana u stihu "Deca".
U razgovoru koji je vodio sa Markovićevom, Karanović je prije priče o samom romanu nagrađenom NIN-ovom nagradom, prisutne podsjetio na šest pjesničkih knjiga koje je Milena Marković objavila od 2001. do 2017. godine. Njega je interesovalo da li je Milenina odluka da piše svedenim jezikom bila svjesna ili ne.
"Malo ću da skačem i reći ću nešto iz naknadne artikulacije, što sigurno ne bih mogla da kažem 2001. godine. Da smo tada razgovarali povodom stvari koje sam dotad napisala, rekla bih da je to moj krik, moj plač, moj iskaz o onome što osećam. To je ono što bih rekla 2001. godine i što bi bilo tačno. Međutim, kada naknadno razmišljam o tome šta znači pesnički glas, ja to povezujem sa muzikom. Uvek sam se slagala sa tezom koju je imao Tolstoj u 'Krojcerovoj sonati', da je muzika, odnosno pevanje, određena vrsta stanja i ekstaze koja učesnika, nekog ko konzumira, povezuje sa čovečanstvom, da je to spona", kazala je na početku razgovora Milena Marković, rekavši da je njena odluka kakvim jezikom da piše na početku bila slučajna, a kasnije i svjesna. Pored Tolstoja, pjesnikinjina veza sa čovječanstvom bili su i Dante, Dostojevski, Džojs, Prust, kao i njeni savremenici Knausgor, Uelbek i Prilepin, koje je uz mnoga imena pominjala u razgovoru.
"Čitava stvar vezana za umetnost u određenom trenutku, bez obzira na to da li je dvanaest popodne i slušaš ploče ili je dva ujutru kada čitaš pesme, jeste da čovek oseća da nije sam, da oseća da neko oseća slično njemu, da kaže - ja sam čovek koji je povezan sa čovečanstvom, živeo sam, živim, živeću i umreću, plašim se, ali nisam sam. Meni se to desilo kada sam čitala Prilepina. Ono što mi je kod Prilepina pomoglo, to je ta neverovatna plemenita surovost. To je nešto o čemu je pričao Dostojevski, o čemu pričaju svetitelji, da treba da se survaš do dna svojih nadzora i nagona kako bi dostigao neku spoznaju", navela je Milena Marković.
Zvonko Karanović, iz četvorogodišnjeg iskustva vođenja književnih radionica kreativnog pisanja u Beogradu, kazao je da Milena Marković ima veliki uticaj na mlađe generacije te da postoji čitava armija mladih pjesnikinja koje je imitiraju, žele da pišu kao ona: žestoko, jasno, direktno, da grabe emocije direktno iz sebe.
Međutim, rekao je dalje Karanović, stil i jezik Milene Marković jedinstveni su i nemoguće ih je imitirati. Problem mnogih mladih pjesnikinja i pjesnika, navešće on, nedostatak je životnog iskustva koje ima Milena Marković.
"Tanka je linija između banalnosti i onoga što je poezija. Ja s tim nisam imala problem zbog toga što sam uvek imala težište. Plitak čitalac će reći da je i ono što piše Knausgor banalno. To nije banalno. To je tema literature od kada je čovek počeo da piše, samo što je jezik kojim se on služi potpuno razumljiv. Malograđanin, kad čita Dantea, njemu odgovara što on tamo ništa ne razume, pa onda misli da je to baš zbog toga dobro", rekla je tokom razgovora Milena Marković.
U razgovoru o romanu "Deca", Karanović je podsjetio na riječi NIN-ovog žirija, kako je ta knjiga veliki poetički iskorak, ne samo za autorku, nego i za cjelokupnu srpsku književnost. Njega je interesovalo zašto se Markovićeva nakon šest knjiga poezije odlučila da napravi korak dalje u samoj formi.
"Prosto, zbirkom 'Pesme za žive i mrtve' došla sam do jednog određenog nivoa i tu više nisam imala šta da kažem dalje. 'Decu' sam počela da pišem, jer imam takmičarsku prirodu. To je jedna stvar. Druga stvar je što sam uvek mislila da je najveća spisateljska veština pesnička veština, a da se pesnička veština najbolje iskazuje u formi koja se zove poema ili roman u stihu. Onda sam počela da pišem poemu", rekla je Markovićeva o svom romanu u stihu, za koji je dobila pregršt pohvala. Na neke od tih pohvala posjetio je Zvonko Karanović. Kritičari su pisali da je tekst pisan noževima. Kazali su, ako je istina najvažnija u knjizi, da su "Deca" jedna od najistinitijih djela koja su se pojavila na srpskom jeziku.
Izdavač Flavio Rigonat, prisjetio se Karanović, otišao je korak dalje i kazao da se ovakva knjiga pojavljuje jednom u 50 godina na jednom jeziku. Kod nas su se, citirao je Rigonata, prije 50 godina pojavile "Kad su cvetale tikve" Dragoslava Mihailovića, a sada su se pojavila "Deca" Milene Marković.
"Ja nisam lažno skromna, ali moram da kažem da su svi ti komplimenti jako opasni za dušu, a pogotovo za moj budući rad. Pri tome, ima još jedna stvar koja je karakteristična za nas koji se bavimo umetničkim disciplinama - nikad nam nije dosta. Šta god čuli lepo, tu nema kraja i mi hoćemo da čujemo još. I onda kad ja to čujem, kažem dobro, možda je to tako, ali da vidimo šta ćemo sledeće da radimo", navela je Milena Marković.
Roman "Deca" objavila je beogradska izdavačka kuća "Lom" i u njemu, istaći će na kraju Zvonko Karanović, Milena Marković u isto vrijeme na emotivan, filmičan, nježan i okrutan način priča jednu porodičnu priču o djeci koja odrastaju i dobijaju svoju djecu.
"To je zapravo priča o čežnji i strepnji. Tu ima životne radosti i stihije. To je priča o životu. Priča o životu jedne žene od devojčice do zrele žene", zaključila je Markovićeva. U nedjelju uveče u različitim programima na "Imperativu" su takođe nastupili: Feđa Gudić, Stefan Višekruna, Đorđe Krajišnik i Selvedin Avdić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
