BANJALUKA - Ja sam ti nešto poput Boga/ Planeta je ova mene radi/ nisam valjda lud/ da umrem ovako mlad/ kada ima šta pametnije da se radi/ Koliko vidite zvijezda?/ Sve su to moje ptice pjevačice/ moje ptice sanjalice/ moje ptice lutalice/ Da sam slučajno konj Pegaz/ upregnut u zlatne kočije Sunca/ ali volim što nisam / i što sam/ ovakav kakav sam/ - besmrtno srećan/.
Autor ovih stihova je Milorad Cumbo (1953-1992), a isti su objavljeni tek prije mjesec dana u njegovoj posthumnoj, a prvoj samostalnoj knjizi pjesama "Vodenice svjetlosti". Knjiga je objavljena u izdanju Književne zajednice "Vaso Pelagić" iz Banjaluke, a urednici izdanja su Džemal Sefer i Ranko Preradović. Recenzent knjige je Zijad Plivac, a ilustraciju pjesnika na koricama izdanja uradio je Krstan - Kićo Petrović. Ova imena, kao i stihovi iz knjige za koje se godinama nije znalo da su sačuvani, svjedoče da je pjesnik Milorad Cumbo prisutan u ovdašnjem književnom životu. Ko je Milorad Cumbo? Njegova biografija, u najkraćem, kaže da je rođen 1953. godine u Ključu, te da je od 1955. živio u Jajcu. Tu je završio osnovnu školu, a srednju trgovačku u Banjaluci. Preminuo je nesrećnim slučajem 1992. godine, a iza njega su ostali supruga, dvoje djece, nekoliko objavljenih pjesama u almanahu "Rijeka pamtivijeka" i zborniku "Izvorišta", te nagrada Republičkog odbora SUBNOR-a BiH Sarajevo za poeziju na temu iz Narodnooslobodilačke borbe. Bio je jedan od osnivača Književnog kluba "Zraci", koji je egzistirao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka u Jajcu.
"Vodenice svjetlosti" prvi je izbor iz njegove poezije i većina pjesama iz ove knjige do danas nije ugledala svjetlo dana.
"Poezija Milorada Cumbe, kako ona mladalačka, tako i docnije stvarana, životna je, on nije pjesnik u oblacima, već trpki stvaralac na zemlji, u životu i iz života onakvog kakvim ga je on vidio, osjećao i živio. A živio je, pa tako i pisao, izuzetno, intenzivno, raznoliko, slojevito i bogato, što je u potpunosti 'opjevavao i dopjevavao'. Govori to i ova njegova knjiga, koja se pojavljuje posthumno, a reklo bi se - na vrijeme - zahvaljujući angažmanu njegove porodice, ponajviše sina Nenada, koji je učinio najviše u smislu prikupljanja poezije", kazao je Ranko Preradović Deda, predstavljajući ovu knjigu, koja je krajem prošlog mjeseca već imala promociju u Jajcu.
Preradović naglašava da je u vremenima u kojima je tragao za svojim pjesničkim identitetom Cumbo bio ozbiljna stvaralačka činjenica ne samo u bh., nego i širim razmjerama, ali skroman i pomalo "otuđen od svih i od sebe", rasuvši čitav niz pjesama po listovima, revijama i časopisima.
"Nije se tada oglasio knjigom. Ovo sadašnje predstavljanje potvrđuje njegovo ozbiljno prisustvo u ovdašnjoj književnosti", konstatuje Preradović, koji se zajedno sa drugim Cumbovim prijateljima ovog pjesnika sjeća i kao boema, ali i kao onog koji je poeziju govorio naizust i koji je inače u stihove ulagao mnogo.
U Jajcu je bio jedan od organizatora manifestacije "Večeri revolucionarne poezije", a sam je nastupao na festivalima širom bivše Jugoslavije. Džemalu Seferu u posebnom pamćenju ostao je nastup u Ključu na "Majskim danima kulture".
"Ja sam Milorad Cumbo, pjesnik iz Jajca, koji je sasvim slučajno i ne svojom voljom rođen ovdje, u Ključu. Pošto sam primijetio da vas poezija ne zanima, molim sve koji ne žele slušati pjesme da napuste salu", po sjećanju Sefera, Cumbo je ovom prilikom na grupnom nastupu pjesnika pretvorio žamor u muk publike. Neposredno nakon ovih uvodnih riječi pjesnika i neugodnog muka prisutnih, uslijedili su nonšalantno izrečeni stihovi i publika u Ključu, pamti Sefer, nagradila je Cumbu gromoglasnim aplauzom tražeći da govori još pjesama.
"I ovaj detalj govori o kakvoj se ličnosti i pjesničkoj veličini radi. Kroz dugogodišnje bavljenje poezijom i brojne nastupe nisam doživio nešto ovako, niti sam čuo da je neki pjesnik slično postupio", kazao je Sefer.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.