U vrijeme kada je produkcija knjiga mnogo veća nego ranije, a elektronski mediji polako otimaju čitaoce, izgleda teško i preporučiti i naći dobro štivo.
Dolaskom hladnih, kišnih dana mnogi ljubitelji pisane riječi vraćaju se provjerenim knjigama, klasicima.
Čitaocima preporučujem zbirku pripovjedaka "Odakle zovem", Rejmonda Karvera, jednog od najuticajnijih američkih pisaca s kraja 20. vijeka i majstora kratke priče.
Skoro sve Karverove pjesme i priče su autobiografske, uglavnom se bave svakodnevnim životom običnih ljudi niže klase. Pisane jednostavnim stilom, njegove priče uhvaćene su "u prolazu" i otkrivaju ono neobično u svakodnevnom i običnom, ostavljajući snažan utisak kod čitaoca.
Kada je srpska književnost u pitanju, preporučila bih djela Svetlane Velmar Janković, prije svega njene romane "Prozraci" i "Lagum".
U romanu "Lagum" autorka za predmet svoje romaneskne priče uzima istorijska i moralna iskušenja kroz koja je srpska građanska klasa prolazila u toku njemačke okupacije i u vrijeme dolaska komunista na vlast po završetku Drugog svjetskog rata.
Za djecu predlažem roman "Tajna nemuštog jezika", mlade književnice Ivane Nešić. Ovaj roman inspirisan je narodnom bajkom "Nemušti jezik", to je priča o preplitanju ljudskog i svijeta magije kroz avanture dječaka Mike i kornjače Pauna.
Knjiga "Bisernica", banjalučkog novinara i publiciste Slaviše Sabljića, koja je izašla ove godine, svakako je zanimljivo štivo vrijedno čitanja. U tri stotine kratkih priča, "bisera", koliko ih je u ovoj knjizi, spojeni su legenda, istorija, uspomene.
Jelena Ivanković, direktorka Narodne biblioteke "Ivo Andrić"
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.