TREBINJE - "Dvored snova" naziv je prve knjige poezije devetnaestogodišnjeg Stojana Jankovića iz Trebinja, koja je ovih dana ugledala svjetlo dana.
Osnovni motivi 78 objavljenih pjesama mladog autora, dobitnika brojnih regionalnih i međunarodnih nagrada za svoje pisanje, vezani su za dešavanja u posednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu, prirodu, ljubav, bol, radost, apstraktno.
"'Dvored snova' je zbirka refleksne poezije koja se oslanja na vječne motive o kojima pišu pisci svih starosnih doba i oni su neprolazni, što poeziju čini univerzalnom i jedan je od najljepših načina da se ostavi svjedočanstvo o ljudima i nama samima", ističe pjesnik, koji je prije nekoliko mjeseci završio trebinjsku Gimnaziju kao učenik generacije i potom upisao Ekonomski fakultet u Beogradu.
Mladić, čija je odavna želja bila da objavi zbirku svojih pjesama koje piše još od šeste godine života, kaže da je to više jedna dječija perspektiva svijeta.
"Zbirka je prvjenac i ona je tu, za sada, najviše radi mene, mojih nadanja i želja, a vidjećemo kako će čitaoci reagovati", rekao je on, dodajući da je najbitnije da su pjesme pisane iskreno.
Mladi autor je istakao da su mu u radu mnogo pomogli porodica, posebno mlađi brat Milan koji mu je nekada bio i inspiracija, te profesorica Veselinka Kulaš.
Janković kaže da je svjestan da je u današnje vrijeme malo neobično da se njegovi vršnjaci bave pisanjem, posebno pjesama.
"Poezija je način da iskažem nešto što ne mogu običnim riječima. Kroz poeziju sam mogao da ostvarim sve ono što se nije moglo ostvariti u stvarnom životu. Smatram da su pisanje i riječ isto toliko jaki kao i bilo koje djelo koje čovjek napravi", kaže on.
Posebno mjesto u srcu mladog autora zauzima njegova prva i, kako kaže, najiskrenija pjesma "Još živiš u meni", posvećena tetki Maši, koja je ubijena u posljednjem ratu.
Govoreći o daljem planovima, Janković kaže da je pisanje nešto što će sigurno trajati i da već sakuplja pripovijetke i kratke priče za drugu knjigu. Takođe neće zapostaviti ni studije, "jer je i matematika dio poezije, samo pretočena u brojeve".
I kao što reče recezent zbirke Ružica Komar, "Glas" Stojana Jankovića treba pozdraviti kao svježe kapi izvorske, podržati i usmjeriti da teku, teku, teku".