Nebojša Kuruzović, samoproglašeni pjesnik, kako sam za sebe voli da kaže, banjalučkoj publici poznat je kao jedan od osnivača "Džez poezi kabarea", kao autor jedne knjige i jednog muzičkog albuma. Ono što ovog pjesnika izdvaja od ostalih jeste veliko interesovanje za njegove nastupe, koji uvijek imaju muzičku podlogu.
Kako bi podstakao i druge pjesnike u misiji da njihova živa riječ jače odjekne pred publikom, Kuruzović je osnovao "Džep", a radi se, kako kaže, o prvom poetsko-muzičkom studiju u ovom dijelu svijeta. Otvaranje studija najavljeno je za subotu, sa početkom u 20 časova, na Podrum sceni u Gospodskoj ulici u Banjalučkom studentskom pozorištu, kada će nastupiti "Džez poezi kabare", a nakon njihovog nastupa poeziju će govoriti Tanja Stupar-Trifunović. Više o samoj koncepciji "Džepa" za "Nezavisne" govorio je upravo Kuruzović.
NN: Zbog čega naziv "Džep"?
KURUZOVIĆ: "Džep" zato što je to prvi poetsko-muzički studio u gradu Banjaluci. "Džep", zato što je to prostor koji se nalazi u Gospodskoj ulici i izgleda poput džepa te ulice, a sa druge strane, naziv se slovno veže za džez i za poeziju, što će biti i sam program studija. Ideja je u stvari da damo mogućnost prije svega pjesnicima da dobiju jedan adekvatan prostor u kojem bi izvodili svoje pjesme.
NN: Kako je nastala ideja za studio?
KURUZOVIĆ: Tanja Stupar-Trifunović i moja malenkost razgovarali smo na temu kako se danas uopšte naziva mjesto gdje se izvodi poezija. Vjerovali ili ne, u 21. vijeku nismo mogli naći adekvatan izraz. To jeste nekako tužno - glumci imaju pozorište, likovnjaci galerije, a najstarija umjetnost nema jednu instituciju u kojoj se izvodi poezija. Neko će reći da je to biblioteka. Ona jeste hram knjige, ali nije ni prostorno ni idejno zamišljena kao mjesto gdje se govori i promoviše poezija. Tako da je "Džep" nastao spajanjem nekih zamisli Stupar-Trifunovićeve da svaki čovjek, u stvari, voli poeziju samo nije našao svoju i jedne moje pomisli da poezija treba da bude na usnama, a ne na papiru. Ovo je mjesto gdje će svako imati priliku da nađe svoju poeziju i gdje će pjesnici moći da je govore.
NN: Mislite li da ćete naći dovoljno zainteresovanih da jednom sedmično, koliko planirate održavati programe, dođu u Podrum scenu i čuju živu pjesničku riječ?
KURUZOVIĆ: Mislim da mi kao društvo u cjelini malo potcjenjujemo publiku. Tanja i ja već duži period radimo sa srednjoškolcima. Ja sam prije neki dan upravo imao jednu radionicu, jedan performans u kojem uključujem njih da govore poeziju i ti petnaestogodišnjaci i šesnaestogodišnjaci su mi rekli da im je žao što nema mjesta gdje se redovno govori poezija. Mislim da i pjesnici griješe što se fokusiraju isključivo na objavljivanje knjiga, a ne na same nastupe. To je moj lični stav. Ima i drugih stavova. Ja sam samoproglašeni pjesnik, ali mislim da pjesnici generalno malo nastupaju. To je isto kao da muzičari ostave muziku na notnom zapisu i kad vi poželite čuti tu pjesmu, oni vas pošalju u biblioteku. Onda se kasnije žale zašto nemaju publiku, pa nemate publiku, naravno. Ne kažem da ne treba pisana riječ, daleko od toga, ali stih na papiru je tek jedna četvrtina onoga šta je rečeni stih.
NN: Da li će u Vašim programima nastupati isključivo živi pjesnici ili će se govoriti i poezija klasika i onih koji su ostavili trag u istoriji književnosti?
KURUZOVIĆ: Ideja je da to bude kombinovano. Prije svega da otvorimo scenu za ovdašnje autore, odnosno pjesnike. Naravno, vodićemo se nekim kriterijumima, ali ćemo dati priliku i onima koji do sada možda nisu imali priliku da govore. Takođe, jednom mjesečno voljeli bismo da dovedemo jednoga pjesnika iz regiona, ali bi napomenuo da zasad nemamo nikakvu finansijsku podršku i da se vodimo nekom idejom samoodrživosti, gdje bismo se finansirali od karata koje se prodaju.
NN: Kolika će biti cijena ulaznica?
KURUZOVIĆ: To je ono što ćemo ostaviti samim autorima da odluče, jer bukvalno sav prihod će ići onima koji nastupaju. Banjalučko studentsko pozorište nam je izašlo u susret tako što nam je besplatno ustupilo prostor na korištenje i uistinu ovo je ideja samoodrživosti. Ono što je veoma bitno jeste da je ovo veoma pogodna scena za govorenje poezije i slična je mnogima na koje nailazim putujući Evropom. U suštini, tu nije tendencija da ljudi zarade, nego da umjetnici imaju mjesto gdje će biti u fokusu i gdje će moći da prezentuju svoju umjetnost. To je mala, intimna scena, gdje se vrlo lako mogu stvoriti imena za budućnost.
NN: Ko će biti pratnja pjesnicima, da li će to uvijek biti bend "Džez poezi kabarea" ili će se i muzičari smjenjivati na sceni?
KURUZOVIĆ: "Džez poezi kabare" samo otvara taj studio i scenu. Pozivamo sve da u subotu, 2. novembra, u 20 časova, dođu na prvo veče studija "Džep". Inače, nastupi će se održavati petkom i mi ćemo pokušati da spajamo razne muzičare sa pjesnicima i naša je ideja da podstaknemo same pjesnike da prave interaktivne i eksperimentalne forme. Teatar je zapravo pravo mjesto gdje će se održavati pjesničke večeri koje nisu klasične. Ovdje bi uključivali publiku, pjesnike bi pratila muzika, tako da od autora zavisi da li ćemo uspjeti da ih spojimo sa muzičarima. Već imamo najave raznih saradnji i ovo će za nas, siguran sam, biti veliko iskustvo, pa ćemo vidjeti da li ćemo preživjeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.