BEOGRAD - Ma koliko da je istorija moćna, ona je, ipak, samo ljigava meduza-fikcija i ne može da se odupre željama i snazi silnika i molitvama pravednika. Osim nataloženog znanja, priča i zabluda, u pripovedaču dosta toga obitava, ali je slučaj gospodar svega.
Ovo su riječi Ratka Dangubića, pisca hercegovačkih korijena s beogradskom i novosadskom adresom, čiji je roman "Portret Mao Cedunga" objavljen ovih dana u izdanju beogradskog "Arhipelaga" u ediciji "Zlatno runo".
Dangubić se istorijom rodnog kraja bavio u poemi "Hercegovina", a svjetskom istorijom bavio se u pričama, romanima, pa i u aforizmima. Roman "Portret Mao Cedunga" prirodan je nastavak njegovog interesovanja.
Kako je navedeno u opisu knjige, "Portret Mao Cedunga" počiva na iznenada pronađenom dnevniku, koji otkriva susret dva svijeta u ne tako dalekoj prošlosti u kojoj je već bila počela naša budućnost.
Pronađen nedavno, u sasvim drugačijim okolnostima, navodi dalje izdavač, ovaj dnevnik vraća nas u neobično vrijeme sedamdesetih godina u tadašnjoj Jugoslaviji i SAD, ali i otkriva neke uslovljenosti modernih istorijskih tokova.
"Mlada naučnica iz Beograda dobija jednogodišnju Fulbrajtovu stipendiju početkom sedamdesetih godina i odlazi u Sjedinjene Američke Države u potrazi za naučnim usavršavanjem i istraživačkim i životnim snovima. Njen odlazak na stipendiju označava i susret dva svijeta: Jugoslavije i Amerike, komunizma i kapitalizma, samoupravljanja i demokratije. A na vidiku se ukazuje Kina. Boraveći u Americi, mlada naučnica piše dnevnik o tome šta sanja i šta joj se događa, kakva joj je svakodnevica u SAD i šta joj nedostaje iz Beograda", siže je romana "Portrer Mao Cedunga". Dnevnik mlade naučnice, nastavak je sižea, svjedočanstvo je o onome što je vidjela i doživjela, o zemlji u koju je došla i o zemlji koju je privremeno napustila, o nadi i nostalgiji.