BANJALUKA - Komemoracija Bori Kapetanoviću, u organizaciji Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS), održana je u srijedu, 12. avgusta, u Vijećnici Banskog dvora.
Na komemoraciji su govorile Kapetanovićeve kolege Predrag Bjelošević, Mihajlo Orlović, Duško Pevulja, Mirko Vuković, Goran Dakić i Jovo Čulić.
"Postoje odlasci poslije kojih ostane prazno mjesto. A postoje i odlasci poslije kojih tek shvatimo koliko je jedan čovjek svojim prisustvom ispunjavao naš život, naše susrete, kafanske stolove i književne večeri, naše rasprave i ćutanja, naše gradove i naše uspomene. Takav je za mene odlazak Bore Kapetanovića", rekao je Bjelošević.
Vezana vijest:
Preminuo Boro Kapetanović, banjalučki književnik
On je dodao da mu nije lako da o Bori govori samo kao o pjesniku, niti da njegov život pretvara u niz bibliografskih podataka, knjiga i nagrada.
"Jer Boro za mene nije bio samo ime i zbir statističkih podataka. Poznavao sam ga više od pola vijeka. Upoznali smo se još kao mladi pisci, sedamdesetih godina u vremenu Književne omladine Jugoslavije, kada smo vjerovali, možda više nego što danas mladi ljudi mogu vjerovati, da poezija zaista može promijeniti čovjeka, a možda ponešto i u svijetu. Od tada su se naši putevi ukrštali na brojnim književnim susretima, festivalima, u gradovima i malim mjestima, u vremenima mirnim i vremenima u kojima je i sama ljudska riječ morala da se brani", naveo je Bjelošević.
Mihajlo Orlović je s prisutnima podijelio uspomene na Boru Kapetanovića iz momačkih dana kada su drugovali u Sanskom Mostu, kako je rekao, prije nego što su obojića objavili prvu knjigu.
"Pravo prijateljstvo, kao i prava poezija, ne umire kada čovjek ode. Samo promijeni mjesto. Od danas je Boro u našim sjećanjima, i u svakoj priči koju ćemo ispričati. Otišao je na kafu kod starih prijatelja, naših Sanjana: Jove Tontića, Dušana Praće, Rade Vrućinića, Stevana Tontića i drugih. Jedno me tješi, kako reče jedan pjesnik svom odlazećem prijatelju - pjesniku, pjesnici se samo prave da umiru. Zbogom, dragi Boro", rekao je, između ostalog, Orlović.
Vezana vijest:
Odlazak pjesnika: Boro Kapetanović, izbjeglica iz sopstvene kože
Duško Pevulja podvukao je da je otišao jedan od rijetkih autentičnih stvaralaca našeg vremena i naše književnosti.
"Test za to je jednostavan za sve nas. Zapitajmo se ko među nama sa takvom unutrašnjom duhovnom punoćom može da napiše riječi: u praznoj kući ima svega. Samo onaj koji je znao da se od poezije kod Srba, još od vremena Dositeja obradovića ne može živjeti, da se od nje prije može umrijeti! Boro Kapetanović je živio za poeziju. Nije želio da iznevjeri svoj dar i autentičost socijalnog autsajdera, najvišeg dostojanstva i moralne čvrstine. Svaka pogodbenost u tom smislu, kojoj smo svi skloni, bila je za njega banalizacija poziva koji ne trpi kompromise bilo koje vrste", izgovorio je Pevulja.
Mirko Vuković je rekao da je, naizgled, Borina smrt bila tiha, lijepa smrt.
"Ali - našim glavama su počele da se 'rasprskavaju zvijezde'! U svim medijima, štampanim i pisanim, na brojnim portalima svih vrsta i usmjerenja, eksplodirala je, lančanim eksplozijama, vijest: Umor je Boro Kapetanović! Udruženja boraca, građana, izbjeglih lica, pojedinačne privartne persone na svojim su privatnim profilima obznanili da je umro pjesnik. U ovoj našoj maloj zemlji sva su zvona o tome zvonila 11. avgusta. I niko se nije pitao 'za kim zvona zvone', svi, jednostavno, znaju ko je bio 'osamljenik iz Mađira'. Isto je, braćo, 'pevati i umirati'! Kao što je na Svetog Iliju posljednji put izašao iz tišine svoje sklopljene knjige, iz tišine svoga doma, iz muka svoje grobnice, i živ zagrmio posljednji putz na svom Šušnjaru, Boro mrtav grmi o svojoj smrti", ispričao je Vuković.
Zatim je govorio Goran Dakić, koji je vjerovatno u sali izazvao najviše emocija, a na kraju komemoracije pjesmu posvećenu Bori Kapetanoviću pročitao je Jovo Čulić.
Sahrana pjesnika biće održana danas, 12. avgusta u 14 časova na groblju u Slatini.
