U Mostaru, 21. januara 1889. godine
Ja te ljubim, sunce sveto!
Kruno neba vječne moći,
Ti nam zrakom goniš tamu
I mrkle nam gluhe noći.
Ja te ljubim, zoro bajna,
Navjesnice b'jelog danka!
Ti me uv'jek tvojim čarom
Sred slađanog bacaš sanka.
Ja te ljubim, orle suri,
Ti se viješ u visini!
Prezirući slabe crve,
Što gamižu u prašini.
Ja te ljubim, čarna goro,
Željo moja prevelika,
Ti si uv'jek zaštitnica
Bila srpskih mučenika.
Ja te ljubim, milo slavlje,
U mirisnom tvome lugu,
Ti sa slatkom pjesmom tvojom
Blažiš mnogom srca tugu.
Ja te ljubim, šarno cv'jeće,
Prepuno si milja, baja,
Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi,
Nema srca, osjećaja.
Ja te ljubim, oštra sabljo,
Tebe moja pjesma hvali,
S tobom su nam pradjedovi
Sveto ime održali.
Al' od svega ponajviše
Tebe ljubim, rode mili!
Za te živim! Tebi dajem
Pjesme mojih nada čili'.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.