Mladost vjeruje da je život uvijek negdje drugdje - u nepoznatom društvu, razgovoru do svitanja ili iskustvu za koje još nema hrabrosti. Upravo taj nemir Čezare Paveze izvanredno dočarava u romanu "Đavo u brdima", zavodljivoj i slojevitoj priči o prijateljstvu, iskušenjima i potrazi za slobodom. To je knjiga koja osvaja atmosferom, a ostaje u sjećanju zbog preciznosti s kojom prepoznaje naše želje i slabosti.
Paveze u ovoj knjizi izuzetno uvjerljivo dočarava mladost: njenu glad za iskustvom, potrebu za pripadanjem i nestrpljenje pred životom koji nikako da postane onakav kakvim smo ga zamišljali. Njegovi junaci žele da upoznaju svijet, ali još ne znaju koliko ih takvo upoznavanje može promijeniti.
Roman, u originalu naslovljen "Il diavolo sulle colline", napisan je 1948, a objavljen naredne godine u okviru knjige "La bella estate", zajedno sa djelima "Lijepo ljeto" i "Među usamljenim ženama". Za taj zajednički svezak Paveze je 1950. dobio prestižnu italijansku književnu nagradu "Strega".
Susret koji mijenja pogled na svijet
U središtu priče su trojica mladih prijatelja, studenti iz Torina, čiji razgovori, noćna lutanja i odlasci u okolinu grada predstavljaju potragu za istinom i životnom radošću. Njihovu svakodnevicu mijenja susret s Polijem, imućnim mladićem kojem materijalna sigurnost nije donijela osjećaj smisla. Kroz druženje s njim približavaju se svijetu opijenosti, ljubavnih iskušenja i iskustava koja pomjeraju njihove dotadašnje granice.
Upravo taj susret daje romanu posebnu napetost. Poli se može čitati kao zavodljiva mogućnost drugačijeg života, kao čovjek čija sloboda privlači, ali istovremeno budi nelagodu. Paveze ostavlja dovoljno prostora da čitalac sam procijeni koliko u toj privlačnosti ima hrabrosti, koliko praznine, a koliko potrebe da se od sebe pobjegne.
Naslov zato dobija snažno simboličko značenje. "Đavo" se može prepoznati u iskušenju da se svaka granica proglasi preprekom, a svako novo iskustvo dokazom slobode. Paveze je naročito dobar u prikazivanju trenutka kada radoznalost prestaje biti bezazlena, iako njegovi junaci to još ne uspijevaju jasno da vide.
Brda kao prostor čežnje i nemira
Jedna od najvećih vrijednosti knjige jeste njena atmosfera. Grad i pijemontska brda stvaraju dva različita ritma života, između kojih se kreću mladalačka očekivanja. I Fondacija Čezare Paveze u predstavljanju romana izdvaja odlazak prijatelja iz grada na pijemontsko selo i njihovu snažnu želju da prekorače granice dopuštenog.
U takvom prostoru pejzaž dobija emocionalnu težinu. Brda, putevi i ljetni dani pojačavaju osjećaj da je pred junacima čitav život, dok se iza te otvorenosti polako nazire nesigurnost. Ljepota ovog romana leži i u tome što čitalac može gotovo istovremeno osjetiti privlačnost slobode i zebnju pred njenim posljedicama.
Pavezeova proza zaslužuje pohvalu zbog sposobnosti da velike teme približi kroz naizgled svakodnevne situacije. Razgovori nose nedoumice o želji, moralu, bliskosti i odgovornosti. Ono što junaci prećute često je jednako važno kao ono što izgovore, pa se knjiga čita pažljivo, uz zadovoljstvo otkrivanja nijansi.
Knjiga kojoj vrijedi pokloniti vrijeme
"Đavo u brdima" posebno preporučujemo ljubiteljima romana o odrastanju, složenim prijateljstvima i ljudima koji pokušavaju da razumiju vlastite želje. Njegova trajna privlačnost počiva u prepoznatljivom pitanju: kako izgraditi svoj život kada nas tuđa iskustva istovremeno očaravaju i plaše?
Za čitaoce koji tek upoznaju Pavezea, ovo je odličan ulazak u njegov književni svijet. Pisac rođen 1908. u Santo Stefanu Belbu bio je i pjesnik, prevodilac i važan saradnik izdavačke kuće Einaudi. Među autorima koje je prevodio bili su Melvil, Džojs i Fokner, a njegova prevodilačka biografija uključuje i čuveni "Mobi Dik".
Izdanje "Đavola u brdima" izdavačke kuće LOM, u prevodu Aleksandre Milosavljević, ima 157 stranica. Ta sažetost daje dodatnu vrijednost romanu koji na relativno malom prostoru otvara toliko pitanja.
Vrijedi mu pokloniti nekoliko mirnih večeri i čitati ga bez žurbe. Paveze nagrađuje pažnju: upečatljivim raspoloženjem, ljudskom složenošću i onom tihom snagom književnosti zbog koje u tuđoj mladosti prepoznajemo dio vlastite.