Književnost

Pisci: Objavom knjige se sve završava, a trebalo bi da počinje

Pisci: Objavom knjige se sve završava, a trebalo bi da počinje
Foto: Pixabay/Ilustracija | Pisci: Objavom knjige se sve završava, a trebalo bi da počinje
Milan Rakulj

Knjiga je žilava i neuništiva. Nema bolesti i prirodne pošasti koja je može uništiti. Uzmimo samo jedan primjer iz okoline Banjaluke... Kada je velika poplava 1615. godine praktično sa zemlje zbrisala manastir Liplje i sve njegove vrijednosti, crkva i konak su obnovljeni i monasi su za narednih sedam i po decenija uspjeli prepisati dosta knjiga. Onda je austrijsko-turski rat natjerao bratstvo da izbjegne u manastir Orahovica u Slavoniji. Monasi su tada ponijeli i knjige i uspjeli da ih spasu. Ovo je književnik Ranko Pavlović kazao za "Nezavisne" povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se po odluci UNESCO-a obilježava na današnji dan od 1995. godine, a datum je izabran zbog godišnjice smrti dva velikana: Vilijema Šekspira i Migela de Servantesa.

Španci ovaj dan kao praznik knjige obilježavaju još od 1923. godine, a, postepeno, ova tradicija proširena je na cijelu planetu.

Kakva je sudbina knjige kao planetarnog fenomena u vremenu planetarne pošasti otkriva dalje sagovornik "Nezavisnih".

"Ni pandemija virusa korona ne može ništa knjizi. Biblioteke su se prilagodile radu u uslovima izolacije, a digitalna izdanja, nova tekovina civilizacije, nikada nisu toliko kružila internetom. Plašim se samo da bismo mi sami mogli nanijeti štetu knjizi društvenim odnosom prema njoj, prije svega neprimjereno malim izdvajanjima za podsticanje izdavačke djelatnosti i otkup knjiga za biblioteke", navodi Pavlović. Nasuprot knjizi, uvijek bolno pitanje na našem prostoru, bar za pisce, jeste pitanje autorskih prava.

"Što se autorskih prava tiče, to je isto kao i govoriti o demokratskim pravima čovjeka koji je stranački neopredijeljen, bar u našim uslovima. Kao što on nema gdje bilo šta reći, tako ni stvaraoci (pisci, slikari, kompozitori…) nemaju mogućnosti da utiču na vrednovanje intelektualne svojine. Izdavači u najvećem broju slučajeva (jer su ih na to natjerale društvene prilike) od autora traže novac da mu objave knjigu, a na ime honorara daju mu dio tiraža, pa mora još da plaća poštarinu da bi svoju knjigu poslao prijateljima i bibliotekama. Ali, kao što rekoh, knjiga je žilava, ne da se ona", jasan je Pavlović.

O statusu knjige danas i ovdje ovim povodom govorio je i Miladin Berić, književnik i predsjednik Podružnice Banjaluka pri Udruženju književnika Republike Srpske.

"Njeno veličanstvo knjiga odavno na našem dvoru ne samo da nema kraljevski status, već, naprotiv, ima status dvorske lude, što je u skladu s izdvajanjima za kulturu (ovdje ne ubrajam kvazikulturu koja solidno kotira) našeg ponosnog plemena. To je put kojim, čini mi se, niko ne ide sem nas. Svetkovine knjige su rijetke, nikako reklamirane i slabo posjećene, što je opet u skladu sa strmoglavošću našeg svekolikog obrazovanja. Samo knjigu i pisca ne štiti niko", ističe Berić.

Ipak, ovaj književnik dodaje da postoji Zakon o autorskim i srodnim pravima, ali da je isti samo mrtvo slovo na papiru, tako da je moguće i plagiranje, kopiranje i objavljivanje tuđeg rada. Odnosno, podvlači Berić, sve je moguće sem da se neko ozbiljan osvrne na novoizašlu knjigu.

"Sam pisac je objavom knjige izgubio sva prava sem da je, ako mu neko dozvoli da o sopstvenom (najčešći način) trošku, promoviše. Tu se zatvara krug pošto je i pisac namiren (promovisao knjigu), a i kulturna ustanova (koja će u godišnjem izvještaju prikazati događaj da bi opravdala platu). Mediji nisu u krugu, mada jesu namireni, jer oni ne prate kulturne događaje ili su im isti posljednja rupa na svirali, odnosno daj da pomenemo knjigu, kad već nema ništa drugo", primjećuje Berić. On dodaje da je sudbina knjige po objavljivanju u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini i okruženju i dalje u rukama autora.

"Da, pisac ima i obavezu da podijeli članovima šire porodice po primjerak koji će ako bude bilo sreće skončati na nekoj polici, a ako ne bude sreće, onda u kanti za smeće. Jer ko će se kod nas još hvaliti rođakom književnikom. Tu se sve završava, moj crni labude, a trebalo bi da počinje", zaključuje Berić.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije