Andreja Đ. Vranješ je pjesnik koji je ove godine ispjevao svoju četvrtu knjigu pjesama "Mesec, južno od noći". Knjigu je objavila Književna zajednica "Vaso Pelagić" iz Banjaluke, a prije nje Vranješ je objavio i zbirke poezije "Na obali srca", "Sa druge strane sna" i "Suncokret koji je voleo zvezde".
Inače, Vranješ je rođen 1963. godine u Livnu, djetinjstvo je proveo u Glamoču, potom i u Zenici, da bi se nastanio u Sremskoj Mitrovici, gdje i danas živi i stvara.
Radni vijek proveo je u bibliotekarskoj struci, član je Udruženja književnika Srbije, a o svojoj poeziji i književnosti povodom nove knjige govorio je za "Nezavisne".
NN: U posljednjih pet godina objavili ste četiri zbirke poezije. Po čemu se izdvaja Vaša najnovija zbirka "Mesec južno od noći"?
VRANJEŠ: Ako bih upoređivao poeziju koja je prethodila u prošlim zbirkama s ovom mogao bih kazati da je posljednje ostvarenje moje najzrelije pesničko pregnuće, što je u neku ruku logično sa stanovišta zanata kojeg permanentno usavršavamo. Možda je poezija u zbirci "Mesec južno od noći" više raspojasana meditacija i oblikovana misaona igra zajedno i u isto vreme, što nije bio slučaj u ostale tri koje su joj prethodile. Ako je poezija, a jeste, parnas razdraganog uma, onda sam pokušao doseći taj ideal možda najbliže do sada. Moja poetika je polemika sa sobom, a onda i s okruženjem, svetom dobra i zla. To što me uvek rukovodilo i rukovodi kao postulat u pesništvu jesu reči umnog Sokrata: "Najstrašnije je prevariti samog sebe". Niti u jednoj zbirci nisam sebe prevario, a da sam primetio da jesam - odbacio bih pero u jednom trenu.
NN: Knjigu ste posvetili Glamoču i Glamočanima, a recenzent Milijan Despotović primjećuje da pjevate "iz pluća Srema". Može li se, stoga, ova poezija definisati i kao zavičajna?
VRANJEŠ: Apsolutno. Poznati pesnik Despotović je u pravu kada to kaže, zavičaj je svuda gde nam je lepo, kad postanete delić prostora kojem se radujete, gde ste dobili utočište i smirilište, gde ste postali točkić u mehanizmu duhovne kretnje. Glamoč je ipak najdraže mesto na globusu moga srca, tu činjenicu moja poezija snažno objavljuje, isto kao što je Zenica personifikacija prve ljubavi u kojoj provedoh defakto najjužnije istine, moja čelična kolevka. Bitno je da čulnost ne sme nikada postati greh.
NN: U pjesmama lijep omaž dajete i Splitu i Beogradu, ali i planini Dinari i selu Vaših predaka Kamenu, ne praveći razgraničenja u slikanju urbanog i ruralnog. Koliko pjesnik duguje geografiji iz koje je potekao?
VRANJEŠ: Geografija je spona koja nas i u transcendenciji vraća tišinama u buci vremena, smiraj i vapaj, pesnikova rapsodija koju čuje kao poklič, bez nje kao suštinske odrednice pesnici bi bili azilanti, beli vukovi na crnom kontinentu nerazumevanja.
NN: Vaš otac bio je istaknuti pjesnik i prosvjetni radnik Đorđe Vranješ. Da li je upravo otac glavni "krivac" za Vaš pjesnički dar i ljubav prema poeziji?
VRANJEŠ: U formiranju ličnosti, samim tim i pesnikove, značajnu istovremenu ulogu igraju tri faktora: genetika, aktivan rad i socijalno okruženje. Otac je, ako mogu kolokvijalno reći, bio primećeno obrazovan i pametan, pa da sam s njim doručkovao svakog jutra već bih nešto poprimio od njegove ingenioznosti. Ipak, on je bio suštinski pesnik, pored njega ja sam pesnik iz prikrajka.
NN: U knjizi umjetnost definišete kao "otisak zagonetne svetlosti". Da li naše društvo i naša društva žive u mraku i koliko cijene ovu zagonetnu svjetlost?
VRANJEŠ: Živimo u vremenima kada su pitanja nepotrebna, skoro isključena, odgovori su svuda oko nas, i zato ovo Vaše pitanje doživljavam kao retoričko. Možda umetnost nije u mraku, ali u polumraku ona zasigurno jeste, za svetlost haju oni koji se polumraka plaše.
NN: Neke od pjesama posvetili ste Ivanu Goranu Kovačiću i Branku Miljkoviću, a neke i Vašim savremenicima. Ko su pjesnici koje cijenite danas i koliko kao član Udruženja književnika Srbije uspijevate da ispratite književni život u svom okruženju?
VRANJEŠ: Da, imam kao i svi i ja svoje pesnike koji me u snovima pohode, kojima se vraćam svakodnevno i to su oni koje nazivamo kultnim. Cenim pesnike koji sebe ne varaju. Poetsku scenu Srbije pratim intenzivno putem časopisa, tribina i ako je moguće u ličnim kontaktima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.