BEOGRAD - Književniku Stevanu Tontiću posthumno je dodijeljena nagrada "Đura Jakšić" za knjigu pjesama "Opsada moga Ja" koju je prošle godine objavio u izdanju "Arhipelaga", a ovu odluku jednoglasno donio je žiri u sastavu Marija Šimoković, predsjednica, Dragan Jovanović Danilov i Srđan Orsić, članovi.
Nagradu dodjeljuje Narodna biblioteka "Đura Jakšić" iz Srpske Crnje, a Tontić je 37. dobitnik ovog priznanja.
Kako je saopštio žiri, na adresu organizatora stigao je zavidan broj pjesničkih knjiga koje su konkurisale za najbolju, a uslov je bio, osim kvaliteta, da knjiga bude objavljena prošle godine na srpskom jeziku.
"I eto, ove godine stiglo je čak 68 knjiga brojnih izdavača koji su imali hrabrosti i mudrosti da svoje povjerenje daju, u ovim teškim vremenima u kojima živimo, upravo pjesnicima. Bilo je zaista teško i zahtjevno od toliko dobrih knjiga odabrati onu najbolju", saopštio je žiri. U saopštenju su čestitali izdavaču uz žal što ne mogu da obraduju dobitnika nagrade koji više nije s nama.
"Sigurni smo da bi bio vrlo ponosan što je pored Ljubomira Simovića, Vojislava Despotova, Radmile Lazić, Matije Bećkovića, Dragana Jovanovića Danilova, Duška Novakovića i inih on postao dobitnik ovog visokog priznanja koje nosi ime našeg velikog pjesnika", javlja žiri za nagradu sa imenom Đure Jakšića.
Stevan Tontić rođen je 1946. godine u Sanskom Mostu, a preminuo je 12. februara ove godine u Novom Sadu.
"Između ta dva datuma pisao je poeziju, prozu, eseje, kritiku i prevodio s njemačkog jezika. U njegovu biografiju upisuje se njegova borbenost počev od studentskih protesta 1968, da bi krajem osamdesetih i početkom devedesetih istupao protiv srljanja u građanski rat. O ratnim strahotama koje su obilježile njegov život i poeziju u dobroj mjeri piše u 'Sarajevskim rukopisima', knjizi prevedenoj na više jezika", navodi žiri u obrazloženju.
Kako žiri obrazlaže dalje, za života Tontić je objavio je na desetine knjiga pjesama koje su prevođene i nagrađivane širom svijeta, a iza njega će ostati duboki trag koji je načinio u jugoslovenskoj i srpskoj književnosti.
"Vrijeme je ništa, veli pjesnik, postoje trenuci. Još mnogo trenutaka je bilo pred njim jer taj osjetljivi svjedok i žrtva vremena u kojem je živio ispisao je svoj tragični doživljaj svijeta ponajviše u 'Sarajevskim rukopisima' i 'Opsadi moga Ja'. U vizuri njegove poezije svijet je više nalik paklu nego raju. I on je prošao taj pakao, njegov lirski subjekt je sa svim senzorima kakve jedan istinski pjesnik ima proživio golgotu. I nikada je, to vidimo kroz njegovu poeziju, nije mogao preboljeti", pojašnjava žiri. Protiv zla i vremena zla, zapisano je u nastavku, Tontić se borio ljubavlju lirskog subjekta i Božjom ljubavlju uspostavljajući gusto tkanje poetičkog tkiva između stvarnosti i sna.
"Njegov stih je lapidaran i kazivanje uvijek jetko. U dijalogu koji vodi sa velikim temama uvijek ima sa njegove strane onog odstojanja koje bi moglo da se nazove uzdržanošću sa primjesama cinizma. Ipak, razgovor u pjesmi je bio uvijek način na koji je saopštavao svoja pitanja. Koliko je bio tih i bez mnogo riječi u privatnom životu, toliko je u pjesmi govorio svedeno, lapidarno i snažno", ističe žiri.
U saopštenju je istaknuto da je smrt stalni pjesnikov sagovornok.
"Njegovo Ja iz 'Opsade moga Ja' bori se snažnim odgovorima koji dolaze iz najdubljeg bića lirskog subjekta protiv ljudskog zla, protiv razočaranja u svijet, protiv nadiruće agresije i svireposti svakog dana koji mu, mrvu po mrvu, oduzima dah. Pjesnik drhti i suprotstavlja pjesmu bolu i mukama, zlu i iskrivljenosti vjekovnih pravila, ljudskoj spremnosti da uništi, ubije, siluje, obezvrijedi", navodi žiri.
Kako je navedeno dalje, Tontićeva pjesma je snažna, u trenucima najtežih životnih situacija on se drži pjesmom za ono malo života koji mu daju, za ono malo zraka koji mu još nisu istisnuli iz pluća, za ono malo zdravlja koje mu još nisu oteli svojom mržnjom i beskrupuloznošću.
"Oko njega se steže obruč pakla, ali on stalno poezijom snažnog integriteta zahvata u najteže teme, bori se sa neminovnošću sluteći njeno približavanje. U savremenoj poeziji Stevan Tontić je na zavidnom mjestu. Sigurno će sada, kada je krajem života zaokružio svoj poetski glas, neminovno, doći i brojne prave valorizacije njegovog djela. Ars longa, vita brevis. Život je prolazan, umjetnost vječna", zaključuje žiri.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
