Književnost

Počeo festival književnosti "Imperativ": Svetkovina pisane riječi u Banskom dvoru

Počeo festival književnosti "Imperativ": Svetkovina pisane riječi u Banskom dvoru
Foto: Udruženje "Imperativ" | Počeo festival književnosti "Imperativ": Svetkovina pisane riječi u Banskom dvoru

BANJALUKA - Šesto izdanje Regionalnog festivala književnosti "Imperativ", u organizaciji istoimenog udruženja za promociju i popularizaciju književnosti, u utorak uveče otvoreno je izložbom crteža Damira Karakaša, nakon čega je uslijedila i promocija njegovog romana "Potop".

Riječ je o crtežima pisaca koji su Karakaša formativno oblikovali, a uz svaki crtež književnik je napisao neku rečenicu, osvrt ili asocijaciju na tog pisca. Izložba crteža postavljena je u malom izložbenom salonu Banskog dvora i otvorena je za posjetioce do 4. juna.

O romanu "Potop", ali i o ranijim Karakaševim djelima, s piscem je razgovarao novinar Saša Berendika. U "Potopu" Damir Karakaš dotiče ključne egzistencijalne teme u životu pojedinca, kao što su ljubav, zavičaj i porodični odnosi. Glavni junak, mladić, u raskoraku je sa svijetom iz kojeg potiče i svijetom kojem stremi, kojem se istovremeno događaju i ljubav i rat, dva najveća izazova u životu svakog čovjeka.

Precizno strukturiran, lišen ikakvih verbalnih viškova, pun poetskih slika krute svakodnevice, "Potop" potvrđuje Karakaševu vještinu pisanja i njegovo visoko mjesto u savremenoj književnosti.

"Meni je roman 'Potop' nešto kao 'Mansarda' Danilu Kišu. Završio sam ga trideset godina nakon početka pisanja i zanimljivo je nakon toliko vremena razmišljati o nekim stvarima kao što je, recimo, mladalačka fatamorgana zvana sloboda. Ima nešto i u riječima Meše Selimovića kako bi svaki pisac najprije trebalo da ima pedeset godina, pa tek onda da napiše sve svoje knjige", kazao je Karakaš na početku razgovora.

On se osvrnuo i na postavljenu izložbu.

"Pred promociju romana vidjeli ste i moju izložbu, 42 portretna studija pisaca koji su formativno bili važni za mene. Izložba je već bila u Zagrebu, imala je dobar odjek. Izložbu je vodio Frano Dulibić, voditelj Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tako da mi je u biti on dao ideju da probam sa svakim crtežom iskomunicirati na razini neke priče ili dosjetke, informacije. To mi je bilo vrlo inspirativno, ali neke priče su se mijenjale. Recimo ona o Miodragu Bulatoviću", ispričao je Karakaš.

Pisac za Bulatovića kaže da je pedesetih godina dvadesetog vijeka bio popularniji i od Tita, ali se devedesetih upleo u politiku.

"Bio je za Miloševića, pa su ga otkantali i u Beogradu i u Sarajevu i u Zagrebu, ali ja ga sada pokušavam vratiti jer je zaista vrhunski pisac. Kada sam bio u Ljubljani, pitao sam njegovu kćer Barbaru da li ima nešto od oca da mi da. Ona mi je dala njegovu kolonjsku vodu, tako da sam i to stavio na izložbu. Međutim, prije dva dana sam se vratio iz Nikšića, a ona i njena braća Matija (dobio ime po Bećkoviću) i Saša su mi poklonili željeznog medvjeda kojeg je Bulatović kupio u Kini i kada bi pisao, stavio bi tog medvjeda na papire da mu se papiri ne razlete. Sad ja u svojoj sobi imam tog medvjeda i to me dosta motivira", otkrio je Karakaš. 

Književnik ističe da je i u romanu "Potop" poglavlja povezivao crtežima.

"Dosta mi je u tim razgovorima, a čak mi je radio i skice za roman, pomagao Dalibor Martinis. To je konceptualni umjetnik, jedan od najvećih u bivšoj Jugoslaviji. Sada ima 75 godina. Izlagao je po američkim galerijama sa Marinom Abramovič i Tomom Gotovcem i onda kaže meni Martinis, vrhunski konceptualac, mogu li otići kod tebe u Liku malo, kod tvog oca, da napravimo neki izlet. Ja sam rekao može, zašto ne", govorio je Karakaš, da bi potom publiku zabavio pričom kako su on, Martinis i Martinisova supruga išli u Liku kod njegovih roditelja. Karakaševo selo u Lici ima svega tri stanovnika, njegove roditelje i jednog policajca, i tu, kako pisac otkriva, nema crkve, škole, trgovine i signala za mobilni telefon.

"Dok smo se vozili gore, Martinisova žena pita kako ćemo predstaviti njenog muža, pošto moj otac ne zna ni čime se ja bavim. Gdje će onda znati šta je konceptualni umjetnik. Ja sam rekao najbolje da kažu da ima kafanu u Zagrebu. Ona kaže, možemo reći da je slikar jer je završio akademiju. Ja kažem, samo nemojte reći da je slikar, jer nadimak slikar u Lici nosi otac Darka Milinovića, bivšeg ministra zdravstva. Njegov otac već šezdeset godina u Gospiću radi na rendgenu i Martinis takve slike nikad ne može napraviti. Onda kada smo se popeli gore, moja majka stoji na vratima, zna da dolaze neki pismeni ljudi i uvijek je tu neki strah. I ta gospođa iz auta izvlači ogroman buket cvijeća i daje mojoj majci, koja nikad u životu nije primila buket cvijeća. U selu se to ne daje, kakav buket cvijeća, daju se samo vijenci kad neko umre, tako da je bila u velikom šoku. Tako je zapravo i počeo roman 'Potop'", jedna je od Karakaševih priča, kojih je bilo mnogo tokom večeri.

Prije otvaranja Karakaševe izložbe i promocije "Potopa", u koncertnoj sali Banskog dvora otvoren je i sajam knjige, koji će raditi sve dane festivala od 10 do 20 časova.

Takođe, prije Karakaša, na festivalu u programu "Poeziju će svi čitati" publici su se predstavile pjesnikinje Milanka Blagojević i Tanja Stupar Trifunović.

Stupar Trifunovićeva  je urednica nedavno objavljene zbirke poezije Blagojevićeve "Moj otac umire u poeziji". Prema riječima Tanje Stupar Trifunović, Milankina poezija je neposredna i bliska čitaocu. Autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i odrastanju kroz pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život. Poslije razgovora o knjizi, pjesnikinje su, na radost publike, čitale svoju poeziju.

U programu "Note i slova", na kraju večeri, sa književnikom Srđanom Valjarevićem razgovarao je novinar Đorđe Krajišnik. Predstavljena je Valjarevićeva knjiga "Brod koji je zaplovio kroz maglu", koja je objavljena tri dana prije u izdavačkoj kući "Laguna".

"Brod koji je zaplovio kroz maglu" je nastavak doživljaja Frica, Dobrile, Mate, Kineza Lija i drugih slikovitih junaka iz prethodne Valjarevićeve knjige "Fric i Dobrila". Priče o ovoj neobičnoj porodici su zapravo duhovit uvid u srpske prilike nakon raspada zajedničke zemlje, nakon rata i tranzicije. Publika je tokom večeri slušala muziku koju je izabrao književnik.

Svetkovina pisane riječi okupila je više od 40 značajnih književnika, izdavača, kritičara, prevodilaca i novinara iz regiona i trajaće do 3. juna.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije