MOSTAR - Povodom 55 godina od nastanka i objavljivanja "Mostarskih kiša" Pere Zupca, na YouTube kanalu mostarskog književnika Hamice Ramića objavljen je video u kojem su poznati Mostarci govorili stihove legendarne ljubavne poeme.
Među tim Mostarcima nalaze se oni koji su rođeni u ovom gradu, ali i oni koji su tu živjeli određeni period života, a danas su po raznim krajevima bivše Jugoslavije.
Tu su glumci iz Mostara Šerif Aljić, Sejo Đulić, Nedžad Maksumić, Robert Pehar i Emir Spahić, potom iz Sarajeva Mario Drmać, iz Zagreba Goran Bogdan, Dragan Despot, Slaven Knezović, Damir Markovina i Goran Matović, iz Beograda Nebojša Kundačina i Branislav Trifunović, iz Novog Sada Armin Hadžimusić, ali i Marko Tomaš, pjesnik iz Mostara, Nikola Vučić, novinar iz Sarajeva, te Gradimir Gojer, reditelj, pisac i teatrolog.
"Ideja za ovaj video nastala je u vrijeme najstrožeg režima izolacije kad su mnogi zbog pandemije virusa korona bili okrenuti virtualnim komunikacijama preko društvenih mreža", rekao je Hamica Ramić, koji poemu "Mostarske kiše" smatra jednom od najljepših ljubavnih himni. Ona, dodao je Ramić, pjevajući o jednoj djevojci zapravo pjeva o jednom gradu.
"Zamislio sam da poemu u dijelovima govore mostarski glumci (bez obzira gdje žive i rade), ali i drugi koji već dokazano dobro kazuju poeziju. Ideju sam prvo saopštio Peri Zupcu, a onda i nekolicini prijatelja i svi su odreda bili oduševljeni, baš kao i učesnici, koji su počeli slati snimljene materijale", kazao je Ramić.
Sam Pero Zubac se ne pojavljuje u ovom videu, ali je poznato da se u književnosti pojavio upravo poemom "Mostarske kiše" daleke 1965. godine, koju je prvi u Zagrebu objavio pjesnik, prevodilac i urednik Zvonimir Golob.
Iako je objavio više od 50 knjiga, Pero Zubac je i danas nakon čak 55 godina najpoznatiji upravo po poemi "Mostarske kiše".
"U početku mi je jako smetalo to što me svi znaju samo po toj poemi i što ona baca sjenku na sve drugo što sam napisao, a kasnije sam shvatio da me je upravo ona učinila dobrodošlim gdje god da sam išao. Objektivno, mislim da mi je mnogo više pomogla nego odmogla", kazao je svojevremeno Pero Zubac o ovoj poemi.
Zanimljiv je podatak da su "Mostarske kiše" u Sovjetskom Savezu objavljene u skoro 20 miliona primjeraka.
"Podatak da su 'Mostarske kiše' na ruskom jeziku objavljene u 19.790.000 primjeraka, koji prati priču o popularnosti te poeme u Rusiji tačan je, ali to nije bio tiraž knjige nego najpopularnijeg porodičnog časopisa u Sovjetskom Savezu "Rabotnice" (sada "Djevičnik"), koji je na dvije strane, sa tekstom o meni i prevodom Irine Čivilihine, objavio moju poemu", rekao je Zubac.
Mostarske kiše
(Dio poeme)
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao, kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao, kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao, kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele
Govorio sam joj - ti si derište,
Ti si balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj - ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
