Oduvijek sam se gnušao svake sladunjavosti i ugađanja masi, više mi prija oporo pjevanje uz vjetar svakodnevici. Takav moj stav je i u pisanju pjesama za djecu. Zabavljače ne volim ni u pozorištu, a kamoli u pjesništvu, jer se bave lažnom zavodljivom površinom, a ne suštinom", kaže Predrag Bjelošević, pjesnik, dramski pisac, prevodilac i direktor Dječijeg pozorišta RS u Banjaluci.
Bjeloševićeva uloga i značaj u pozorištu su neosporni, ali podjednako su važni i njegovi uspjesi na literarnom planu.
Ovogodišnje "40. Brankovo kolo" u Sremskim Karlovcima bilo je u znaku Antologije 100 srpskih pjesnika 20. vijeka. Laskavo pjesničko priznanje pripalo je i Bjeloševićevom poetskom opusu, među još nekoliko književnih imena sa prostora BiH kao što su Ranko Risojević, Stevan Tontić...
U razgovoru za "Nezavisne" Bjelošević govori o značaju ovog priznanja, nagradama, ranijem književnom radu, prevodima, ali i trenutnim projektima.
"'Brankovo kolo' je najstarija književna manifestacija na prostorima bivše Jugoslavije. Gotovo da ne postoji pjesnik čiji je pjesnički opus nešto značio, a da nije bio gost pjesničkih susreta u Sremskim Karlovcima. Ako na takvoj manifestacija odluče da promovišu antologiju 100 srpskih pjesnika 20. vijeka, među čijim imenima se nađe i vaše ime, bilo bi lažno ne reći da takvo priznanje imponuje i laska", priznaje Bjelošević.
Prema njegovim riječima, to priznanje potvrđuje konstantno prisustvo njegove poezije u najužem krugu savremnih pjesnika. Bjelošević objašnjava da se od napisane prve pjesme trudio da piše svoje pjesme, da slijedi svoj unutrašnji poetski glas, blizak njegovom disanju i percepciji svijeta, pa i po cijenu da ne bude prihvaćen.
U periodu od 1983. do 2001. godine Bjeloševićeva djela štampana su u Napulju i Parizu, a poezija u časopisima prevođena mu je na desetak evropskih jezika.
U izdanju Izdavačke kuće "Arka", Smederevo - Skoplje, Bjeloševiću je nedavno objavljena knjiga izabranih i novih pjesama "Pod krošnjom trošnog drveta", dvojezično, na srpskom i makedonskom jeziku, a u prevodu uglednog pjesnika i makedonskog akademika Riste Vasilevskog.
"Knjiga izabranih i novih pjesama na makedonskom i srpskom jeziku za mene je veoma važna, jer dolazi u trenutku kad sam ostao bez knjiga sa ranijim izborom pjesama koje je štampao davne 1996. godine 'Glas srpski' pod nazivom 'Vodena košulja'", istakao je on.
Za knjigu kratkih priča i pripovijedaka "U šetnji bez glave" ovaj svestrani umjetnik dobio je uglednu književnu nagradu "Pavle Marković Adamov" za 2010. godinu, koju dodjeljuje Kulturni centar iz Sremskih Karlovaca.
Objašnjava da već duže vrijeme priprema građu za roman sa savremenom tematikom, čija će radnja biti smještena u osamdesete godina na prostorima bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog Saveza, a u kojem će neki akteri biti stvarne značajne ličnosti tog vremena s kojima je, sticajem nepredvidivih okolnosti, bio u situaciji da dijeli neke sudbinske životne trenutke.
"Trenutno završavam neke ranije započete pripovijetke, mislim da će se naći u proširenom drugom izdanju knjige 'U šetnji bez glave', za čije štampanje je trenutno zainteresovan jedan renomirani beogradski izdavač", naveo je Bjelošević.
Prevodi
Poznato je da Bjelošević povremeno objavljuje prevode poezije sa ruskog jezika, kao i da je preveo sonetni vijenac "Svetionik misli" Valerija Brjusova.
"Nažalost, nemam vremena za prevođenje. Moji prevodi su nastali posve slučajno. Jednim dijelom iz znatiželje, a drugim i kao pjesnički dug, a ne kao profesionalna potreba nekoga ko se bavi prevođenjem", kaže Bjelošević. Tako će knjiga prevoda pjesama ruskih pjesnika, među kojima su Brjusov, Gumiljov, Hljebnjikov, Roždestvenski, Ahmadfuljin, Kušner i Kuprijanov najvjerovatnije ugledati svjetlo dana do kraja godine pod nazivom "Moji slučajni pjesnički saputnici''.
"Što se tiče sonetnog vijenca 'Svetionik misli' Valerija Brjusova, on će vjerovatno biti objavljen kao zasebna pjesnička vrijednost, dvojezično, sa mnogo napomena, na srpskom i ruskom jeziku", završava Bjelošević.