BANJALUKA - Promocija knjige pjesama "Sarkofag od papira" Ernesta Bučinskog održana je u banjalučkom Domu omladine u četvrtak uveče, a osim autora učestvovali su recenzenti knjige Emir Sokolović i Miladin Berić, stihove je čitala Sedžida Beganović Isaković, dok je muzička pratnja bio gitarista Borko Stajčić.
Na samom početku prisutnima se obratio i Nenad Novaković, direktor Izdavačke kuće "Besjeda", u čijem je izdanju prije dva mjeseca objavljen "Sarkofag od papira".
Novaković je istakao da veliki potencijal leži u mlađoj generaciji književnika u Banjaluci, te da je knjiga Bučinskog jedan od dokaza ovakve tvrdnje.
Novaković je dodao kako "Besjeda" rijetko objavljuje knjige poezije, ali da je rukopis Ernesta Bučinskog prihvatila bez ikakvog dvoumljenja.
O utiscima sa promocije za "Nezavisne" je govorio i Bučinski, koji je uz gitarsku pratnju Stajčića otpjevao nekoliko pjesama, uz napomenu da je nekolicina objavljenih stihova iz zbirke komponovana te da ih izvodi njihov bend "Katarza".
"Sviralo se, pjevalo se, bilo je odlično, sve u svemu književno veče za pamćenje. Danas kada su ljudi otuđeni nije naodmet da se malo zbližimo i barem sat-dva družimo, a dobro je ako je za to zbližavanje povod pisana riječ", kaže Bučinski. On napominje da je književno veče organizovao sam i bez ikakve finansijske podrške.
"Danas postoje kojekakva udruženja i ljudi bliski vlastima koji koriste književnost da bi ušićarili koju marku. Napravili su posao od promocija i to je OK, ali nije OK što žele da monopoliziraju te događaje. Ne bih da spominjem imena, ali neka se sami prepoznaju. Radi se o ljudima kojima zapravo nije stalo ni do književnosti ni do umjetnosti. Koriste pisce zarad samopromocije, a u principu većma su okruženi polupiscima i poluljudima. Ali uvijek je to tako bilo i nije to slučaj samo s ovim gradom", oštar je Bučinski. Pjesnik koji je čitalačkoj publici poznat i po knjizi satirične poezije i aforizama "Žuta minuta", objavljene 2011. godine, navodi da smo danas svjedoci hiperprodukcije.
"To nije slučaj samo s objavljivanjem knjiga. Hiperprodukcija je u svemu. Što se mene tiče bilo bi dobro kada bi svaki čovjek objavio po jednu knjigu u životu. Problem je što baš za svako to djelo ne bi trebalo da se dobija Nobelova nagrada za književnost. Danas ima previše tih nekih nagrada koje se dodjeljuju za sve i svašta. I neka ih, ali problem je što se na neki način tim sklanja pažnja s pisanije koja zaista vrijedi. Malo se ljudi ufuraju pa čim objave knjigu pomisle da su profi pisci. Ako mene pitaš, ja nisam profi pisac i apsolutno me ne zanima da postanem profesionalni pisac. Biti pisac i nije profesija, to je dijagnoza", govori Bučinski.
Emir Sokolović napomenuo je da knjiga "Sarkofag od papira" u korijenu donosi antipode, simbole drevnosti i kratkotrajnosti.
"Svakako temeljena na postulatima pop-art kulture i Alena Ginzberga govori izravno upotrebljavajući sveprihvaćeni sleng na taj način žonglirajući po crti gdje bi lako mogao izgubiti artizam unutar svog djela. Knjiga je podijeljena po temama u tri cjeline koje se prožimaju i čine jednu jaku i kompaktnu poetsku cjelinu koja sasvim određeno, jasno i tačno prezentuje poetiku Bučinskog", rekao je Sokolović, koji je ujedno i urednik knjige. S druge strane, Miladin Berić kaže da je Ernest Bučinski napisao jednu nadasve pitku, zanimljivu i čitljivu knjigu.
"Knjiga ima svoj tok obasjan plamenom, koji počinje običnom vatrom, a završava lomačom. Između je samo onaj pjesnički plamen koji je slagao riječi po hartiji praveći sarkofag. Sarkofag od riječi i sarkofag od papira", zaključuje Berić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
