Književnost

Rođendanska čestitka za Milovana Danojlića postala nekrolog

Rođendanska čestitka za Milovana Danojlića postala nekrolog
Foto: N.N. | Rođendanska čestitka za Milovana Danojlića postala nekrolog

BANJALUKA - Novi, 12. broj "Srpskog pregleda", časopisa za filologiju, filozofiju, nauku i umjetnost, koji objavljuje Centar za srpske studije iz Banjaluke, upravo je izašao iz štampe i posvećen je nedavno preminulom književniku Milovanu Danojliću.

Redakcija koju čine Duško Pevulja, glavni i odgovorni urednik, te Ranko Popović i Zoran Kostić, članovi, saopštava da je uvodni temat ovoga broja prvobitno osmišljen kao neka vrsta rođendanske čestitke Milovanu Danojliću uz osamdeset petu godišnjicu života.

"A onda je u srijedu, 23. novembra, pred samo zaključenje broja, stigla vijest o pjesnikovoj smrti i uvodnik je dobio sasvim drugu, nekrološku namjenu. Posljednjih godina vijesti o smrti naših značajnih pisaca su tako učestale da ih u časopisu koji izlazi samo dva puta godišnje nije moguće sve ni zabilježiti", kaže Duško Pevulja, uz napomenu da je u trenutku kada je ovaj broj zaključen preminuo još jedan veoma značajan srpski pjesnik Rajko Petrov Nogo (1945-2022), te da će temat njemu u čast biti pripremljen za naredni broj "Srpskog pregleda".

Pevulja kaže da značaj književnog opusa Milovana Danojlića još nema svoju punu i pravu valorizaciju koju će, uvjeren je, morati da dobije u predstojećem vremenu, i to u znatno širem obimu od same književnokritičke recepcije.

"Riječ je o izuzetnom stilisti i eruditi, stvaraocu neobične moći zapažanja, disciplinovane misli, raskošno razbokorenog rječnika i, što je posebno važno, naglašenog moralnog stava. On u literaturu nije vjerovao kao u golu fikciju, naprotiv - on je bio uvjeren da je posao pisca u osnovi priređivački, posao saopštavanja, iskazivanja svega onoga što je osuđeno na tamu nesaopštivosti, a samo sobom predstavlja život. Literatura, po njegovom mišljenju i osjećanju, mora imati tu presudnu kopču sa životom i vremenom u kome nastaje", ističe Pevulja.

Pevulja dodaje da Danojlić nije pisac unaprijed osmišljenih i spremljenih istina.

"Naprotiv, do istine, koja je za njega i duševna koliko i racionalna kategorija, dolazio je dugo i postepeno, kroz zamršeni splet činjenica i okolnosti, tako da se samo traganje, odnosno jezički trag tog duhovnog podviga, ističe u prvi plan teksta i čini ga uistinu vrlo preciznim i iznijansiranim tkanjem. Raskošan kao pjesnik prirode, golog, elementarnog postojanja i obilja rodne godine, čulnog odziva iskonskom zovu bića, Danojlić ima šta da nam saopšti i o pogrešnom zbiru naših kulturnih, civilizacijskih i istorijskih posrnuća, te svekolikoj razdešenosti naših godina zaokreta i preokreta, godina laži, grijeha i nižeg postojanja", piše Pevulja.

Mudra je njegova riječ, piše dalje urednik "Srpskog pregleda", i poziv da se podsjetimo na svoje ime, da učvrstimo nazive stvari, spajajući tanku svjetlost i riječ. "Njegova molitva ište sabranje kao ustuk rastrojstvu, ište okrepu protiv sile. Njegov račun s vremenom u vrijeme žučnih i žurnih, ozbiljan je i otrežnjujući, jer pjesnik zna da je kratko vrijeme, a dugo sagrešenje. Posljednjih godina bio je najzapaženiji po esejističkim novinskim tekstovima koji su bez premca kad je u pitanju promišljanje sveukupne srpske duhovne i društvene stvarnosti, a gotovo svaki od njih ima snagu ozbiljnog programa nacionalnog preporoda", navodi Pevulja.

On kaže da je u najnovijem broju "Srpskog pregleda" objavljen ovogodišnji razgovor koji je sa pjesnikom vodila Marina Vulićević, te riječ Matije Bećkovića, izgovorena na Petrovdan 2022, kada je biblioteka u Ljigu ponijela ime Milovana Danojlića. "Ovdje se prvi put štampa u cjelini, kao što se prvi put objavljuje i pjesma Zdravka Miovčića nadahnuta Danojlićem i njemu posvećena", zaključuje Pevulja.

 

Bećković o Danojliću

"Meteorit koji je 3. jula 1937. godine pao na jednu njivu u Ivanovcima dobio je ime Milovan Danojlić. Nikad se ništa trajnije i dragocenije na toj njivi rodilo nije. Novorođenče ni samo nije znalo ni ko je ni šta je. Nijedno mesto ga držalo nije. Tražeći sebe nigde nije mogao da se skrasi. Niko od njega nije bolje naučio ono što je učio i nijedan monah nije se toliko podvizavao i samomučio. Bog zna da li je živi izvor koji ga je rodio silnim znanjima i putovanjima produbljavao i proširivao ili zatrpavao. Ali ako ga je zagasio na jednom, izvor je izbijao na drugom mestu i nikakva sila nije mogla ni da ga presuši ni da ga kaptira", početak je Bećkovićeve besjede o Milovanu Danojliću, koja se u cijelosti može pročitati u 12. broju "Srpskog pregleda".

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije