Sanela Babić je direktorica Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", koje ove godine sedmi put, od 30. maja do 3. juna, organizuje istoimeni festival književnosti u Kulturnom centru Banski dvor.
Kako su u proteklih šest godina navikli banjalučku publiku, i ovaj put domaćini "Imperativa" će u više programa ugostiti mnoštvo pisaca sa južnoslovenskog prostora, koji se danas u medijima popularno naziva region, pa stoga i festival nosi prefiks regionalni. Više o festivalu Sanela Babić govorila je za "Nezavisne".
NN: Sedmo izdanje Festivala književnosti "Imperativ" otvoriće razgovor sa Miljenkom Jergovićem, sa kojim je istoimeno udruženje za promociju i popularizaciju književnosti napravilo malu senzaciju u februaru 2019, organizujući jedno od najposjećenijih književnih večeri u gradu na Vrbasu. Da li od tada traje Vaš poseban odnos sa Jergovićem i šta će ovaj put promovisati poznati pisac?
BABIĆ: Eh, lako je s Miljenkom napraviti senzaciju. Taj prvi razgovor sa Miljenkom smo naivno planirali održati u Vijećnici Banskog dvora. Kada smo najavili vrijeme od kada se besplatne pozivnice mogu preuzeti u Banskom dvoru, u prvih sat vremena podijeljeno je sto pozivnica, tj. sve koje smo štampali. Doštampali smo još sto, pa još sto. Prepuna Koncertna dvorana Banskog dvora dočekala je Miljenka i u maju 2021. godine, a vjerujem da će i ovog maja. Banjaluka voli Miljenka. S njim će razgovarati naša Vanja Šušnjar Čanković i, između ostalog, publici će predstaviti novu Jergovićevu knjigu "Rat", koju je objavila hrvatska izdavačka kuća "Fraktura" u februaru ove godine. Srpsko izdanje izlazi iz štampe tri dana prije početka "Imperativa". "Rat" je zbirka kratkih priča o ljudima koji žive u ratu. Kako sam autor kaže: "Ovo nije knjiga o bilo kojem od brojnih ratova koje smo doživjeli. Ovo uopće nije knjiga o ratu."
NN: Šta nam možete reći o programu ovogodišnjeg festivala?
BABIĆ: Kao i prethodnih godina, tokom pet festivalskih dana održaće se programi "Razgovor sa piscem", "Poeziju će svi čitati", "Note i slova", "Art bioskop", "Lektira u podne", Teatar poezije "Imperativ", radionica pisanja poezije sa Zvonkom Karanovićem i Sajam knjige. Članovi Teatra poezije "Imperativ" već nekoliko mjeseci sa svojom mentorkom Miljkom Brđanin vrijedno pripremaju scenski prikaz "ja se zovem Lidija Deduš", izbor iz istoimene knjige Lidije Deduš. Scenski prikaz će biti uvod u razgovor sa Lidijom Deduš. Banjalučki srednjoškolci imaće priliku da u programu "Lektira u podne" razgovaraju sa Miljenkom Jergovićem i Srđanom Valjarevićem. To je, za mene, najznačajniji festivalski program jer već godinama aktivno radimo na razvoju publike i nastojimo da u svoje aktivnosti uključimo što veći broj mladih ljudi. Iz istog razloga organizujemo i radionicu pisanja poezije sa Zvonkom Karanovićem. Veliki je broj talentovanih mladih ljudi koji pišu poeziju, a Karanović je, pored toga što je izvanredan pjesnik, dokazano jedan od najboljih promotera mladih autora u regionu.
U "Art bioskopu" publika će moći pogledati film "Djevojčica sa žigicama", koji je nastao prema knjizi Zorana Ferića, sa kojim će nakon emitovanja filma razgovarati Saša Berendika. Takođe ćemo emitovati i dokumentarni film o Dušku Trifunoviću "Život je maskenbal", a publika će imati priliku da razgovara sa autorima filma Brankom Lazićem i Sašom Berendikom.
NN: Ove godine nekoliko autora će predstaviti i Festival "Vrisak" iz Rijeke…
BABIĆ: Jedan od velikih prijatelja našeg festivala je književnik, urednik i direktor riječkog sajma knjiga i festivala autora "Vrisak" Drago Glamuzina. Iako je "Imperativ" deset godina mlađi od "Vriska", idejno i konceptualno su vrlo slični. Naša saradnja zapravo traje oduvijek, samo smo je ove godine ozvaničili. "Vrisak" će ove godine predstaviti banjalučkoj publici Lidiju Deduš i Jagnu Pogačnik, a "Imperativ" će u septembru u Rijeci predstaviti Stevu Grabovca i Srđana Valjarevića.
NN: Očekuje nas i program "Knjiga u tranzitu", o prevođenju italijanske književnosti na srpski i srpske i južnoslovenskih književnosti na italijanski jezik. Koliko je prevodilaštvo, kao važna spona između kultura i naroda, razvijeno danas i ovdje?
BABIĆ: Ako nije razvijeno izdavaštvo, ne možemo očekivati da bude razvijeno prevodilaštvo. Ono se još uvijek nalazi u rukama nekolicine pojedinaca koji se bave tim poslom. Imamo nekoliko odličnih prevodilaca, a mene posebno raduje što u posljednjih nekoliko godina profesori i studenti Filološkog fakulteta banjalučkog Univerziteta aktivno rade na razvoju književnog prevodilaštva.
NN: Koji izdavači će nam se predstaviti na neizostavnom Sajmu knjiga?
BABIĆ: Pored domaćih izdavača "Imprimatur", "9. dimenzija" i "Art Scena", sa nama su ove godine "Lom", "Booka", "Enklava", "Arete", "Štrik", Književna radionica Rašić, "Dokaz izdavaštvo", "Kontrast" i "Pčelica". Na festivalu ćemo promovisati i knjige izdavačkih kuća V.B.Z, "Fraktura", "Laguna" i "Buybook".
NN: Na prošlom, šestom izdanju Festivala književnosti "Imperativ" održana je prva promocija romana "Poslije zabave" Steve Grabovca, koji će u januaru ove godine dobiti NIN-ovu nagradu kritike za roman godine. Ispostavilo se da je NIN-ova nagrada veliki događaj za Banjaluku i Republiku Srpsku. Međutim, da li će i ovaj put svakog čuda biti tri dana dosta ili će se o književnosti početi ozbiljnije razmišljati?
BABIĆ: Poslije prvog "Imperativa", 2018. godine, poklonili smo Stevi knjigu Darija Džamonje "Ako ti jave da sam pao…". Bio je to mali znak pažnje čovjeku koji je tokom pet dana festivala pogledao svih 30 programa koje smo te godine pripremili. Bilo je jasno da je Stevo zaljubljen u književnost, a "Imperativ" je i nastao zbog toga da okuplja i stvara nove zaljubljenike u književnost. Bilo je logično da pružimo Stevi punu podršku u njegovom radu, posebno jer se radi o izuzetno talentovanom autoru i dobrom i čestitom čovjeku. Onog trenutka kad Stevo Grabovac nije dobio Plaketu grada za postignuća u kulturi u protekloj godini, bilo je jasno da su ta tri dana prošla. Koliko sam se obradovala kad je NIN-ova nagrada prvi put od rata došla u Banjaluku, toliko sam bila ljuta kada gradski parlament nije prepoznao značaj Stevinog rada. Ne značaj nagrade, jer nagrada ne čini pisca piscem. Nagrade i priznanja bi trebale biti podstrek za dalji rad, a Stevin rad i rad njegovog izdavača, male i, rekla bih, prve savremene izdavačke kuće u Republici Srpskoj, trebali bi biti pokazatelj donosiocima odluka da postoji jedan segment u kulturi koji kasni za regionom, ali koji ima ozbiljan potencijal koji treba razvijati.