BANJALUKA - Promocija romana "Tvoj sin Huckleberry Finn" autora Bekima Sejranovića biće održana danas u 18 časova u Muzičkom paviljonu parka "Petar Kočić" u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ".
Ovom prilikom Sejranović je za "Nezavisne" govorio o ovom romanu koji će vas zasigurno na prvu uhvatiti u mrežu te je napravio osvrt i na svoj dosadašnji rad. Neminovno je da ćete čitajući ovo djelo osjetiti kao da glavni junak baš vama priča svoju priču. U svoj novi roman je doveo sav svoj svijet - oca, prijatelje, ljude koje slučajno upoznaje, psa, ljubav prema ženi, eksperimentisanje sa drogama. Preplićući sve te priče, vodi nas polako kao da želi da razriješi sve te odnose koji ga muče i sapliću.
NN: Svako knjigu doživljava, shvata i prihvata drugačije, prema svojim afinitetima i iskustvu. A Vi često citirate Džozefa Konrada koji je rekao da je svaka knjiga pola autorova, a pola čitateljeva.
SEJRANOVIĆ: Kad mi neko kaže da mu se knjiga ne sviđa, ja kažem da njemu nije ni bila namijenjena. Moja polovica knjiga je dobra. I naravno ne bih ni htio da se to što radim, u ovom slučaju knjige, sviđa svima.
NN: Iz Vašeg književnog opusa se može vidjeti da pišete u prvom licu. A mnogi Vam zamjeraju da knjige liče jedna na drugu. Da li smatrate da je to istina?
SEJRANOVIĆ: Imaš pravo to da pisci čitav život pišu jednu istu knjigu i ja sam vjerovao da neću tako brzo, možda i nikad moći napisati nešto toliko snažno kao "Nigdje niotkuda", jer je to bilo nešto što se godinama taložilo i onda je ispalo kako je ispalo. "Ljepši kraj" je, iako tematski podsjeća na "Nigdje niotkuda", ipak potpuno drugačije konstruisana knjiga. Nema toliko likova, stil je izbrušen, cijela knjiga je nekako kompaktnija i u stvari uglavnom prati misli glavnog junaka. U svakom slučaju, to je bilo to što sam imao da dam u tom trenutku. A čovjek, pisac, se ne mijenja. Ti se možda mijenjaš iskustveno, intelektualno, ali ti si uvijek ti, duša ti je ista i sad i kad si imao dvije godine. Tako bar ja to osjećam. I nema se zapravo šta više novo reći, možeš samo ispričati priču, povezati činjenice u nekakav odnos koji se tebi čini interesantnim. A problem su i očekivanja. Ljudi misle kako je pitanje moje dobre volje da li hoću ili neću napisati dobar roman. Roman je teško napisati. Pa čak i loš roman. A dobar roman je gotovo nemoguće napisati. Već sam iznenađen da je toliko ljudi čitalo moje knjige, pa makar više nikad ne napisao nijednu. A napisat ću, naravno. I onda će sve uspoređivati s "Nigdje niotkuda". U suštini jako je malo pisaca koji su napisali dva odlična romana. Ali ja kontam bolje jedan odličan i devet loših, nego deset prosječno dobrih.
NN: Svojim novim romanom "Tvoj sin Huckleberry Finn", da li smatrate da ste ovim potvrdili svoju spisateljsku snagu te napisali roman možda i bolji od hvaljenog i nagrađenog "Nigdje niotkuda"?
SEJRANOVIĆ: Knjiga će se čitaocima ili svidjeti "do daske" ili će im biti totalno bezveze... Iskreno mislim da je dobra, a može biti o čemu god hoćeš... nekom će biti o Savi, drugom o imigrantima, nekom o drogi, nekom o ocu i sinu, Norvežani će me napasti da pljujem po Norveškoj, a kod nas će već svaki od bratskih naroda naći nešto što će im zasmetati... a zapravo pišem kao i uvijek o svemu, o seksu, o drogi, o rijekama, posebno Savi, ali i Dunavu, malo i o nacionalizmu, dosta i o književnosti... ali pretpostavljam da će većini ljudi biti "šokantno" to o drogiranju, jer ga opisujem kao najnormalniju stvar (koliko samo Orhan Pamuk piše o ispijanju alkohola... pa nikom ništa...). Ko nije shvatio elektronsku muziku, rave partije i probao nove sintetičke droge nije upoznao subkulturu devedesetih i dvijehiljaditih. O tome kod nas još niko nije napisao ni retka. Doduše jeste Damir Pilić ("Đavo najprije pojede svoju mater"), ali to je baš priča o propasti herionskih ovisnika... Ovo što ja pišem je nešto drugo... I kao što sam već rekao, značenje neke knjige formira se u svijesti čitatelja, a ljudi su različiti i posmatraju svijet kroz razne dioptrije...