BEOGRAD - Vreme leti, Mome nema, a da je živ, imao bi o čemu pisati. Vidi se koliko nedostaje Beogradu, meni još više, kaže Ljiljana Kapor, supruga velikog pisca i slikara, povodom današnjeg obilježavanja šeste godine od njegove smrti.
Nedostaje srpskoj književnosti i čitaocima pisac koji je neponovljivo pisao o ljubavima i nostalgijama, beogradskom šarmu, ljepoticama, godišnjim dobima i kafanama, o šajkači, pasulju, punjenim tikvicama, šumadijskom čaju koji se ne pije u pet po podne, o kući na drvetu Peđe Isusa na Adi, o tome kako Srbi slave slavu, obalama Save i Dunava, o pijacama, ali i o ključnim i bolnim pitanjima našeg doba, društva, politike, sudbine i mentaliteta.
"Osim što ga fizički nema, skoro da se ne primećuje njegovo odsustvo. I dalje je jako čitan i čini se da je aktuelniji nego ikada ranije. Sve što je radio ne zastareva. Zadužbina 'Momčilo Momo Kapor' na Facebooku objavljuje njegove tekstove, mladi ga puno čitaju i reaguju, što je fantastično", kaže Ljiljana Kapor.
Nagrada za slikarstvo
Sjetiće se Mome i Novosađani, jer će 10. marta, u sklopu Dana Mike Antića, u Kulturnom centru biti otvorena izložba "Momo i prijatelji". Publika će moći da vidi Kaporove crteže i slike na kojima je ovjekovječio svoje prijatelje Dobricu Ćosića, Duška Radovića, Branka Ćopića, Danila Kiša, Tina Ujevića, Radu Đuričin...
Zadužbina "Momčilo Momo Kapor" dodijeliće 8. aprila, na dan Mominog rođenja, šestu po redu nagradu "Momo Kapor", ove godine za slikarstvo. Ova zadužbina, koju je osnovala supruga Mome Kapora 2010. godine, ustanovila je nagradu koja nosi njegovo ime i koja se dodjeljuje svake godine naizmjenično za književnost i likovnu umjetnost.
Klasik srpske književnosti i slikarstva
Sjećanje na Kapora predano čuva i njegov izdavač Srpska književna zadruga, koja je nedavno objavila i treću knjigu njegovih intervjua pod naslovom "Sentimentalni klasik Momo Kapor".
"Status javne i umetničke ličnosti, trajanje u kulturi i medijima Beograda - učinilo ga je zvezdom svoga doba. Sazrelo je i saznanje da je 'laki pisac' (kako je odavno nazvao samog sebe) u stvari značilo: originalan pisac. U poslednjoj deceniji života Momo Kapor je bio klasik srpske književnosti i slikarstva", zapisao je u pogovoru Dragan Lakićević.
Dvozanadžija
S vidnim zakašnjenjem Kaporom su se pozabavili i srpski književni naučnici. Bio je, kako za "Novosti" kaže profesor Jovan Delić, dvozanadžija - slikar i pisac. Jedan od srpskih najčitanijih pisaca kome je to uzeto za ozbiljnu manu.
"Bio je i najveći Amerikanac među srpskim piscima, koji je imao probleme s Amerikom. Pisac koji je napisao najlepše stranice o prirodi vizantijske umetnosti i Hilandaru i pokazao da možete imati najprisniji kontakt sa ikonama i freskama, celivajući ih i dodirujući, što je nezamislivo sa delima zapadne tradicije. Pritom je bio najveći zapadnjak među Vizantincima. Najbolnije je opisao rastanak sa Sarajevom, napisao jednu od najlepših balada o jednom mačetu, dok je bio pritisnut ruševinama bombardovanja. Autor je čuvene rečenice 'Smrt ne boli'", dodaje Delić.
Nema problema
O srpskom karakteru Kapor je umio da kaže kako je to "smeša bahatosti, sentimenta, nostalgije i fatalizma orijentalnog tipa", dok je beogradski mentalitet opisivao sliedećim riječima: "U zemlji i gradu koji ima najviše problema u Evropi i možda na svetu, najčešće dve reči su: nema problema! Tako da su Japanci mislili da je 'nema problema' način pozdrava. To je osobina Beograda gde su izmišljene najčudnije stvari na svetu: levak sa mrežom za benzin koji ne propušta vodu i pregorela sijalica na kojoj se krpe čarape."
Razmišljajući danas o šestoj godini bez svog prijatelja, akademik Matija Bećković kaže: "Uvek mi je teško da spomenem Momu Kapora i da i njega ubrojim u pokojne prijatelje. Suviše je bio živ da bi ikada za mene bio mrtav."
(NN/novosti.rs)
