BANJALUKA - Zoran Simić Zoks (1959) višestruko je nagrađivani aforističar iz Foče kojem u biografiji piše da živi i ne radi u tom gradu. Do sada objavio je "Aforizmi i pokoja misao" 2011, "Na klackalici" 2012. te "Krivi navodi" 2013.
Zoksa smo sreli u Banjaluci na proputovanju od Prnjavora prema rodnoj Foči, pod miškom imao je rukopis četvrte knjige "Razbibriga", za koju, kako kaže, trenutno traži sponzore, no uglavnom javljaju mu se sponzoruše.
"Razbibriga", priča nam Zoks, sadrži oko 300 aforizama i karikaturu autora predviđenu za buduće korice, koju je radio Miro Georgijevski. Tema je šarolika i sveobuhvatna, preslikana iz svakodnevice i trenutne situacije.
"Ponovio sam to više puta, što je situacija teža, to je nama aforističarima lakše pisati. Što kaže jedan od mojih recenzenata Rade Jovanović, ja sam živa institucija - pišem, prodajem, batrgam se", rekao je Simić, koji se slaže sa konstatacijom pjesnika Bore Kapetanovića da se u našem narodu "udaranje pečata službenice iz pošte smatra zanimanjem, a pisanje ne". Pošto je u relativno kasnim godinama počeo objavljivati, pitali smo ga kako je pisanje postalo njegovo zanimanje.
"Meni je ideju dao Milad Obrenović, kada sam i dobio nagradu iz Požege za najbolji aforizam 2011, natjeravši me da napravimo zbornik 'Istočno od zapada'. Tada je i počela inspiracija za pisanje ovih knjiga", otkriva Simić uz napomenu da sve prije toga smatra bilježenjem, a ne pisanjem. Vrijeme kada je bio veliki ljubitelj Minimaksove emisije "Tačno u podne", te "Beograde, dobro jutro", Duška Radovića, čije je i knjige upijao bez rezerve, smatra za vrijeme taloženja ideja za svoj budući rad. Aforističare bivše Jugoslavije i ove danas, kaže Simić, nije lako porediti jer svako vrijeme ima svoje prednosti i mane. "Prije se moglo svugdje leći, sada se može svašta reći", glasi izreka koja ide uz Simića jer je volio bivšu Jugoslaviju kao sigurnu i prosperitetnu zemlju, ali smatra da danas za razliku od ondašnjih vremena aforističari nisu pod lupom cenzure, te da svakako, na sreću ili žalost, imaju više inspiracije. On otkriva da je na Sajmu knjige u Beogradu imao priliku knjige prodati i nekim političarima koji su njegove aforizme prihvatili sa osmijehom na licu.
"U bivšem životu za vrijeme bivše Juge bio sam ekonomista za turizam i radio na recepciji jednog hotela. Od tada se sve promijenilo, osim što sam bio i ostao strastveni alas, volim prijatelje i sebe obradovati dobrim kotlićem - u riblju čorbu razumijem se više i od samog Bore Đorđevića", govori Simić. Ipak nedostatak cenzure, po njegovom mišljenju, ne znači da treba objavljivati sve što stignete.
"Svaki aforizam koji dobije zeleno svjetlo kod Gruje Lere, književnika, mog lektora i čovjeka koji nadgleda to što pišem, ide u knjigu", otkriva Simić. Skupovi satire, književne večeri, snalažljivost trgovačkog putnika, ali i nagrade pomogli su Simiću da stekne nimalo zanemarivu publiku, posebno u Posavini i Semberiji. Bez ikakve reklame i medijskog prostora uspio je "Krive navode" da proda u 1.300 primjeraka. Neki od nagrađenih aforizama Zorana Simića Zoksa na festivalima satire u Požegi, Žitištu i Mrkonjić Gradu jesu: "Od politike se ne živi. Uživa se", "Ko koristi rupe u zakonu, nema potrebe da igra ruski rulet", "Crno nam se piše jer nam dimnjačari donose sreću". Zoran Simić Zoks, zapisao je Radomir Jovanović, iako je pisac kratke forme, veliki je borac protiv kratke pameti, a posebno kratkog pamćenja. U Srbiji prije više od sto godina, tj. prije Prvog svjetskog rata bilo je više časopisa za humor i satiru nego dnevnih listova. Pitali smo Zoksa kako bi taj prostor i vrijeme uporedio sa ovim danas.
"Književna forma - aforizam danas se ne izučava na studijima književnosti i to je veoma loše. U medijima je takođe veoma slabo zastupljen i u tom pogledu Srbija prije sto godina sigurno je bila naprednija", mišljenje je Zoksa, koji poručuje čitaocima: "Pročitajte ujutru po jedan aforizam, znatno je djelotvorniji od aspirina." Iako je zaredao niz zvaničnih, najveća nagrada mu je, priznaje, osmijeh čitaoca - jer je tek to pravi znak da je aforizam uspio.