BANJALUKA - Slikar, pisac, novinar, feljtonista, romansijer, pripovjedač, scenarista, čovjek koji je prešao put od lika koji je donosio duh američke kulture u Beograd i Jugoslaviju tokom zlatnog doba te zemlje do onoga koji je džins zamijenio maskirnom uniformom i postao ratni izvještač tokom sukoba u Bosni i Hercegovini prošlog vijeka - sve ovo bio je Momo Kapor, a njemu u čast, u srijedu uveče, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske (NUB RS) u Banjaluci održano je "Veče Mome Kapora".
Publika je pogledala dokumentarni film "Momo", a održana je i promocija knjige "Kaporova školica" Aleksandra Đuričića.
O Momi Kaporu kao osobi, njegovom stilu i zaostavštini tokom tridesetak minuta filma govore Igor Mandić, Matija Bećković, Emir Kusturica, Petar Peca Popović, Vesna Dedić i drugi.
Prikazani su i arhivski snimci velikana pisane riječi, tokom kojih on govori o duhu Beograda, u kojem je nakon odlaska iz Sarajeva živio od svoje devete godine i koji je kao grad obilježio njegov život. U filmu je opisivao lijepe djevojke nekadašnje prijestonice Jugoslavije, za koje je naveo da su tada bile rijetkost i kroz šalu rekao da ih je bilo ukupno šest. Spomenuo je pojavu prve kifle i kobasice u Beogradu, koje je vidio kao proizvode kapitalizma i poistovjetio sa početkom urušavanja komunizma u Jugoslaviji. Promociji knjige prisustvovala je Kaporova supruga Ljiljana, koja je, zajedno s Aleksandrom Đuričićem, govorila o Kaporu.
Ljiljana je radila kao stjuardesa, a budućeg supruga upoznala je na letu za Njujork, gdje je često putovao tokom osamdesetih godina prošlog vijeka.
"Zamolio me je da ga uhvatim za ruku jer se plašio letenja, što sam i učinila. Tu ruku nisam pustila do kraja njegovog života. Bio je veliki džentlmen. Rodio se kao gospodin. Trudila sam se da radi ono čime ga je Bog obdario, a to je da slika i piše, pored svih ostalih stvari kojima se bavio. On je bio seizmograf ljudske duše. Upravo zbog toga što su ga ljudi, život i sve ono što ga čini zaista interesovali. Radio je to zato što voli. Voleo je život, ljude i da se druži. Bio je čovek koji je znao da sluša, što je jako retko. Obično neko priča, a sagovornik ga uopšte ne sluša. Bio je široko obrazovan. Od muzike, arhitekture, književnosti, istorije umetnosti, botanike. To je bila biblioteka u njegovoj glavi, dan-danas se pitam kako je to moguće", kazala je Kaporova.
Kapor je bio zahvalan za medije i volio je da daje intervjue, što je Ljiljana i potvrdila. Kaže da joj je stalno pričao da se bavi pisanjem i slikanjem da bi mogao da spava do kada želi, ali da bi uvijek pristajao na pozive u jutarnji program, nakon čega bi joj govorio "kakva sam ja budala".
Dodala je da priči pisca sa kojim čovjek želi da se poistovjeti mora da se vjeruje, a da bi to bilo moguće, ona mora da se dogodi. Kaporove priče su se događale njemu ili nekome s kim je on pričao. Zbog toga njegova literatura svakoga dodirne i svako pronađe sebe u onome što je on pisao, zaključila je Ljiljana Kapor.
Đuričić je pojasnio da su se u biografiji našli neki zanimljivi detalji koje je otkrio tokom jednogodišnjeg istraživanja o životu Mome Kapora.
"Otkrio sam do sada nepoznata njegova ljubavna pisama, svjedočenje ujaka koji ga je kao četvorogodišnjeg dječaka spasio iz bombardovanog Sarajeva, što je ostalo u porodičnoj arhivi kao audio-zapis. Tu su se našli detalji o prijateljstvu sa Borom Draškovićem, odnosu prema Sarajevu, Njujorku i bivšoj Jugoslaviji", naveo je Đuričić.
Naglasio je da je obožavao da ga intervjuiše i da se druži sa Kaporom, jer je riječ o jednom od najvećih istraživača ljudskih duša.
"Imao je veoma zanimljiv i intenzivan život. Jedini je preživjeli od 40 članova porodice tako što je završio ispod majčinog tijela. Do kraja je na isti način gazio kroz život, upoznavao se s velikim ljudima i volio najljepše žene, do momenta dok u njegov život nije ušla Ljiljana, sa kojom se skrasio", rekao je Đuričić.
Učio je da bude dama, zaboravio je u taksiju
Ljiljana Kapor pričala je o anegdoti kada je Momo Kapor htio da je "nauči damskim manirima".
"Kada bismo bili negde zajedno, ja bih prva krenula u restoran. On bi me pitao hoću li ikada postati dama, nakon čega bi objašnjavao da one ne ulaze prve u restoran. Jednom smo išli na prijem taksijem, seo je na prednje sedište i dugo razgovarao sa taksistom. Tokom izlaska iz taksija dao mu je novac za vožnju, izašao i zatvorio vrata, posle čega je nastavio da hoda. Nakon desetak metara vratio se po mene koja sam sedela u taksiju i pitao me šta mi je. Odgovorila sam mu da sam napokon naučila da budem dama", kroz smijeh je rekla Kaporova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
