Književnost

Uroš Petrović za "Nezavisne": Prepreke stvaraju vešte ljude

Uroš Petrović za "Nezavisne": Prepreke stvaraju vešte ljude
Foto: Privatna arhiva | Uroš Petrović za "Nezavisne": Prepreke stvaraju vešte ljude

Zagonetne priče njegova su specijalnost, druženja s djecom i njihovim roditeljima duševna hrana, a pisanje potreba u kojoj uživa i od koje živi. Uroš Petrović dobro je poznato ime na domaćoj književnoj sceni, a razmrdavanje vijuga, susret sa čudesnim, neobičnim, ali i zastrašujućim, raskošna mašta i osobeni humor u njegovim knjigama postali su omiljeno štivo i odraslima.

Kako Petrović nikad ne miruje, tako je nedavno objavljena njegova nova zbirka pjesama za razmišljanje "Kamile su debele". Zahvaljujući prevodima na druge jezike njegovo stvaralaštvo dostupno je čitaocima i daleko van granica bivše Jugoslavije.

U intervjuu za "Nezavisne" Petrović ističe da ovo ljeto očigledno neće biti pravo vrijeme za prisnija grupna druženja, već da će to prije biti jedan masovni maskenbal, na najprostranijem podijumu u istoriji balova.

"Trudiću se i dalje da ovaj period učinim takvim da ga jednog dana ne pamtim samo po spoznaji da je naša lepa planeta počela da se rita", kaže Petrović.

NN: Nakon mnogo godina od pisanja poezije, posljednjom knjigom "Kamile su debele" ponovo ste se vratili istoj. Koliko je, prema Vašem mišljenju, poezija zahvalna za prenošenje određene poruke, ali i za zabavu djeci?

PETROVIĆ: Pa ovo nisu baš obične pesme, reč je o poeziji za razmišljanje. Imao sam vrlo visok kriterijum pri uvrštavanju u ovu zbirku. Iako su to stihovi o životinjama, naša bi se nadmena vrsta u svakoj od njih mogla prepoznati. Na primer, pesma o krokodilu je zapravo o nejednakosti i oholosti povlašćenih ljudi, dok se iza pesme o nilskom konju krije oda različitosti i uvažavanju tuđih argumenata. Ovo mi je prva zbirka poezije baš zato što sam čekao da imam dovoljan broj pesama kojima sam zadovoljan. Neke od tih pesama sam napisao pre više od 15 godina, a neke pre nekoliko meseci. To je pokazatelj koliko poeziju, kao i sve vidove stvaralaštva za decu, smatram važnim.

NN: U knjizi se nalazi i određeni broj zagonetnih pitanja, koliko ona razvijaju dječju maštu i doprinose razvijanju ideja?

PETROVIĆ: Zagonetna pitanja su več čuvena po tome. Koristio sam ih na bezbroj načina, od radionica sa decom, radio i televizijskih emisija do uspešnog navođenja poslovnih ljudi na nove ideje i rešenja. To je koncept koji ima bezbroj primena i s ponosom sam ga zaštitio u Zavodu za intelektualnu svojinu u Beogradu. Evo, zamislite umni put koji ljudi pređu od pitanja "Zašto su se neki ljudi gorko pokajali što su ostavili flašicu vode u kolima?" do pravog odgovora. Tokom odgovaranja na zagonetno pitanje svi koji učestvuju prođu kroz vrtlog različitih ideja da bi došli do rješenja. Takvih pitanja sam napravio više od 2.000, a u knjizi "Kamile su debele" sam čitaocima poklonio 32 avanture mozga, kao dodatak pesmama za razmišljanje.  

NN: U vremenu kada je zbog mjera uzrokovanih pandemijom virusa korona došlo do mnogih promjena u funkcionisanju svakodnevnog života, čini se da je dječju pažnju najteže održati. Koliko su oni oštećeni ovom cjelokupnom situacijom?

PETROVIĆ: Dečji svet bio je ugrožen i pre pandemije. Okružena digitalnim svetovima, deca su počela da sve manje primećuju svet u kojem su rođena. Ovo jeste teška kriza za obrazovanje i vaspitanje, ali i prilika za nova iskustva u tim oblastima. Izazovi nas primoravaju na promene, a tako možda ubodemo i neku promenu nabolje. Kada sve ovo prođe, ono što nije valjalo šutnemo u kontejner istorije obrazovanja, ono što je pokazalo rezultate zadržimo i eto nas posle svega boljih i organizovanijih nego što smo bili.  

NN: Kako naći mjeru pogotovo sad u vremenu koje će djeca provesti uz telefone ili laptope i vremenu koje će provesti igrajući se?

PETROVIĆ: Pronalaženje mere je sinonim za mudrost življenja. Dete svakako ne bih isključio iz punog razumevanja digitalne moći uređaja, samo što bih pokušao da ga navedem da tu tehnološku čaroliju više koristi za stvaranje svojih sadržaja, a manje za puku konzumaciju tuđih. I, naravno, mališane bi trebalo ciljano dovoditi u situacije u kojima moraju da se snalaze - od nalaženja ravnoteže na strmoj livadi do neprijatnih pregovora o kućnim obavezama. Prepreke stvaraju vešte ljude.   

NN: Koliko je Vas lično pogodila cjelokupna situacija s virusom korona kojoj smo svjedoci i kako generalno gledate na sve to?

PETROVIĆ: Mnogim se mojim planovima ovih meseci život narugao, ali to nije ni prvi ni poslednji put. Znam da su neka zanimanja mnogo više pogođena pa osećam nelagodu da se na bilo koji način žalim. U okolnostima koje ne možeš da promeniš pametnije je energiju trošiti na prilagođavanje, nego na jadikovke. Za nekoliko se meseci, koliko smo zasad u kolu sa koronom, može naučiti strani jezik, osnova programiranja, čak i žongliranje sa više od tri predmeta. Nažalost, važi i nevesela činjenica da se u istom periodu može sasvim uspešno i umreti. Dobrodošli u život na planeti Zemlji!

NN: Druženja s djecom, ali i roditeljima nisu Vam strana. Koliko ona doprinose promociji književnog djela, ali i boljem razumijevanju istog?

PETROVIĆ: To je nešto što volim da radim i što mi veoma nedostaje. Energija koja se deli na tim susretima je, čini mi se, obostrano lekovita. U ovom periodu ćemo ih preskočiti, ali to možda nije ni loše - eto prilike da ih se uželimo. Svesno sam objavio novu knjigu usred epidemije i usred jula, što bi prethodnih godina bilo nezamislivo. Neće biti uobičajenih promocija, potpisivanja, književnih susreta. Pa dobro - kako bih inače stekao takvo iskustvo? 

NN: Često ističete da uspijevate živjeti od pisanja, dok s druge strane mnoštvo je domaćih pisaca koji tvrde suprotno. U čemu je Vaša tajna?

PETROVIĆ: Postoji niz okolnosti koje su dovele do takvog ishoda. Ne potcenjujem faktor sreće ili slučajnosti, ali sam sve vreme i ozbiljno radio - nikada nisam pisao sa banalnim predumišljajem da imam još jednu knjigu, niti objavio nešto čime nisam sasvim zadovoljan. Od samog početka imam korektnog, vrhunskog izdavača, koji je pre nekoliko godina na londonskom sajmu proglašen jednim od tri najbolja na svetu. Sarađujem s ilustratorima koji su se dokazali i van granica Evrope. Samo u Srbiji, mojih 19 knjiga do sada imaju preko 140 izdanja, što znači da je kod čitalaca oko 400.000 primeraka. Na kraju, knjige su mi objavljene i u Italiji, Grčkoj, Sloveniji, Rumuniji, Severnoj Makedoniji, Češkoj, Mađarskoj.

Toliko o lepoti

Nilska je kobila

debela k'o bure,

al' za nilskog konja

nema lepše cure.

Baš i nije divan dan

Na svoj su rođendan

sve žirafe besne!

Svaka, kad se rodi

sa dva metra tresne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije