BANJALUKA - Ljubav prema istini i vinu/ u mom se malom životu stopiše -/ bi kao da se vinuh u visinu/ anđeoskom me lakoćom opiše. Ovo su stihovi magistralnog soneta "Vinskog venca" Zdravka Miovčića. Riječ je o sonetnom vijencu, čiji petnaesti sonet krije akrostih "Ljubav vinopojca", što je ujedno i naslov cijele zbirke pjesama podijeljene u pet ciklusa pjesama posvećenih vinu.
Knjigu je prošle godine u jeku pandemije objavio Centar za srpske studije, a promocija će biti održana 17. marta u 19 časova u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor. Osim autora, o knjizi će pričati profesori s Odsjeka za srpski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja i Ranko Popović.
Osim knjige "Ljubav vinopojca", Miovčić će ujedno promovisati i knjigu pjesama "U milosti trenutaka" objavljenu 2019. godine u izdanju Srpske književne zadruge.
"Miovčić, pesnik koji živi u Banjaluci, u poeziji se oglasio kasnije od svoje generacije. Ali se ubrzo pridružio najboljim versifikatorima kojima obiluje savremeno srpsko pesništvo. Majstor soneta, Miovčić peva lirskim glasom - intimu, doživljaj trenutka, vina i Boga", riječi su kojima je Srpska književna zadruga predstavila Miovčićevu knjigu "U milosti trenutaka", a izrečeno je i te kako nastavljeno i nadograđeno knjigom "Ljubav vinopojca". U pogovoru ove potonje, Ranko Popović kaže da je najveća stvar među ljudima biti u nečijem hljebu i vinu.
"Meni se nekako čini da je pjesnik ove knjige oduvijek bio u svim mojim vinima. A o tome da i mene ima u njegovim vinima najbolje svjedoče ove pjesme. Dobro je i ljekovito prolaziti kroz njih, kao što bi čovjek prošetao među čokoćem vinograda. Dobro je u zaklonu ove knjige. Toplo je u njoj. Od vina, od ljubavi, od ljudskog daha, od sunca južnog neba. Jamčim to kao njen prvi čitalac, az grešni vinopija Ranko Popović", stoji u pomenutom pogovoru.
Objavu ove knjige slavi i Dimitrije Porobić.
"Vinopije i vinopojci, kape uvis! Evo knjige uz koju se vino, ćerka loze, krčagom pije! Evo kondir-knjige, iz koje stihovi klize ko žilavka niz grlo! Vinopije i vinopojci, neka vam je nazdravlje i na spasenije ova ljekovita knjiga i, što kažu u Hercegovini - sve vam u kući pjevalo", zapisao je Porobić.
O knjizi su pisali i pjesnici Đorđo Sladoje i Đorđe Nešić.
"Iz Miovčićevih stihova još se čuje ono lalićevsko 'da' životu, uz neizbježne melanholične primjedbe na račun njegove prolaznosti. Sva u jezičkom hedonizmu, u prelivima anakreontskih i elegijskih, ponegdje i prigodnih tonova, ova je knjiga visoko podignuta zdravica 'lijepom' i 'strašnom' životu. Nju će s radošću prihvatiti svi koji nisu odustali od sebe, vina i poezije", kaže Sladoje. Nešić, pak, dodaje da se sljubljivanje s vinom može opjevati, ali je iskustvo neprenosivo.
"Tako je Bog udesio da prema Njemu korača svak svojim putem. Taj put zna da otvori prozore i vrata koje 'tek u zanosu proroci slute'. Zdravko Miovčić je, hodeći tim putem, nailazio na saputnike, uznosio se razgovorom s njima i ispleo vijenac ljubavi 'koja sve prevashodi'", zaključuje Nešić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.