Pjesnikinja Željka Avrić večeras, s početkom u 19 časova, u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci, promovisaće svoju najnoviju knjigu pjesama "Nesan", objavljenu ove godine u izdanju Centra za turizam, kulturu i sport iz Svrljiga.
Pored autorke knjige, pjesnikinje rođene u Banjaluci i s adresom u Sremskoj Mitrovici, o knjizi će govoriti recenzent Ranko Risojević, a stihove će čitati glumice Narodnog pozorišta Republike Srpske Radenka Ševa i Ljiljana Čekić.
Moderator promocije biće Jovanka Božović Milovanović, a uoči ovog događaja više o knjizi Željka Avrić je govorila za "Nezavisne".
NN: Recenzent knjige Ranko Risojević kaže da je svijet Željke Avrić u ovoj knjizi ispunjen besanim ljudskim bićima, te da odavno nije pročitao dorađeniji i cjelovitiji pjesnički rukopis. Recite nam nešto o nastanku ove knjige, da li je ona pisana "kad žena bdi"?
AVRIĆ: A kako, inače? I ne samo kad bdi žena, nego i majka, supruga, zaposlena žena, kćerka, sestra, snaha, prijateljica, pesnikinja, građanka... To su bdenja svih naših lica, kako onih koja su nam prirodom namenjena, tako i ona, svesno odabrana. Nisu to samo moja lica i uloge, nego većine žena na ovim prostorima i sve one naše ličnosti čine celovitijim i delatnijim. Inače, "Nesan" je nastajao u periodu od oktobra 2018. do maja 2020. godine, kada sam ga rukopisanog i poslala na književni konkurs. "Nesan" je inicirala pesma "Buđenje" iz prethodne zbirke "Žeđam" i po njoj se tako i zove jedan od pet pesničkih ciklusa. Prva napisana pesma bila je "Hiljadu i trista kaplara". U taj vremenski raspon između prve pesme i konačnog izbrušenog rukopisa utkano je mnogo odricanja i stroge discipline, ukradenog vremena od sna, odmora i zabave, kako bih usaglasila sve obaveze i bukvalno "stvorila" vreme za pisanje.
NN: Pretpostavljam da stvaranje pjesničke zbirke nije samo odricanje, nego i određena stvaralačka radost?
AVRIĆ: "Nesan" se začeo u jednom kreativnom haosu ideja, razmišljanja, u mnoštvu tema i motiva, iz kojeg sam, sledeći princip kontrasta, birala najsnažnije i najzaokruženije, stvarajući jedan novi život, novo pesničko čedo. Zbirka je negde na pola tog poetskog tkanja dobila i svoj konačni naslov, da bi je kao smisleno i celovito poetsko biće odredilo jedinstvo suprotnosti satkano od svetlosti, mraka, sna, buđenja, dobra, zla, rođenja, umiranja, strasti, duhovnosti, početka, kraja, ljubavi, mržnje, gneva, smirenosti, dopuštenog, zabranjenog, savremenog i tradicionalnog. Kao u svakom drugom kreativnom poslu, bilo je neverovatnih uzleta nadahnuća, traganja, traženja i lutanja, povremenih sumnji i preispitavanja i stalne čiste i uzvišene stvaralačke radosti.
NN: U posljednje vrijeme dobili ste više nagrada na pjesničkim konkursima pa i zbirka pjesama "Nesan" je štampana zahvaljujući pobjedi na jednom konkursu. O kojem se konkursu radi?
AVRIĆ: Poetski rukopis "Nesan" nagrađen je 2020. godine priznanjem "Gordana Todorović" na istoimenom književnom konkursu u organizaciji Centra za turizam, kulturu i sport opštine Svrljig, jednoglasnom odlukom žirija koji su činili prof. dr Goran Maksimović (predsednik), urednik časopisa "Bdenje", pesnik Radoslav Vučković i književnica i književna kritičarka Milica Milenković (članovi). Književna nagrada "Gordana Todorović" ustanovljena je krajem devedestih godina prošlog veka i nosi ime značajne srpske pesnikinje, rođene u selu Drajincu pored Svrljiga. Gordana Todorović je u svet poezije ušla kao gimnazijalka, zajedno sa Brankom Miljkovićem. Objavila je četiri zbirke pesama, a za knjigu "Gimnazijski trenutak" dobila je Brankovu nagradu. Njena poezija je setnog izraza, a pesnički jezik bogat pesničkim kovanicama. Krhkog zdravlja i zbog lečenja seli se u Beograd, u kojem i umire u 46. godini. Posle njene smrti, u rodnom Svrljigu je ustanovljena književna manifestacija "Gordanino proleće", a kasnije i godišnja književna nagrada. U početku je ova književna nagrada dodeljivana ženama književnim stvaraocima - Bojani Stojanović Pantović, Zorici Arsić Mandarić, Zlati Kocić, Darinki Jevrić, a među kasnijim dobitnicima bili su Anđelko Anušić, Ranko Pavlović, Vladimir Arsenijević i drugi.
NN: Zašto je dobro ili nije dobro javljati se na pjesničke konkurse?
AVRIĆ: Pesnički konkursi - da ili ne? Definitivno - da. Naravno, ne svaki i ne po bilo koju cenu (čitaj - pesmu, rukopis). Pre učešća potrebno je da se dobro informišete o propozicijama, temi, uslovima. Konkurisati treba isključivo dobrim i kvalitetnim radovima. Biti spreman i na pohvalu i na pokudu. Radovati se tiho i nikako ne dozvoliti da vas obeshrabre, da se razočarate. Od svega je, ipak, najvažnije da pišete, stvarate i budete uvek bolji jedino - od sebe.
NN: Za sebe tvrdite da imate dva zavičaja i naravno da književno djelujete podjednako dobro u oba. Kakav je slučaj sa Vašim kolegama, koliko pjesnici u Srbiji obraćaju pažnju na rad kolega u Republici Srpskoj i obrnuto?
AVRIĆ: Otkad sam u književnom životu, znam da je oduvek postojalo međusobno interesovanje književnika i književne javnosti Srbije i Republike Srpske. Kako se odavde hrlilo u književne centre u Matici, tako je sve više pesnika i pisaca iz Srbije dolazilo i gostovalo u Banjaluci, Trebinju, Prijedoru, Doboju, Višegradu, Zvorniku, Palama i drugim mestima. Naravno da uvek ima mogućnosti, a potrebno je i dobre volje i, naravno, sredstava, da ta razmena bude još frekventnija, kvalitetnija, posebno kad je reč o mladim stvaraocima, kojima su ovakvi kontakti i iskustva i te kako potrebni. Reč, misao i knjiga nemaju i ne smeju da imaju granice, posebno na ovim prostorima na kojima smo upućeni jedni na druge i potrebni jedni drugima, u svakom smislu. Zato ja tu ne bih ništa delila - ni geografski, ni jezički, ni književno. Suviše su te veze jake, prirodne, podrazumevane - poreklom, mentalitetom, školovanjem, mestima življenja, porodično i prijateljski. U pitanju je jedinstven, celovit kulturni prostor, na kojem postoji aktivna književna razmena, od zastupljenosti u književnoj periodici, izdavačkoj delatnosti, gostovanjima, učešću na književnim susretima i festivalima, vrednovanju i nagrađivanju. Tome je poslednjih godina doprinela i intenzivna saradnja književnih udruženja iz Srbije sa Udruženjem književnika Republike Srpske.
