U okviru šestog "Intime Jazz Festa", koji će u Banskom dvoru u Banjaluci biti održan od 27. do 30. novembra, publika će imati priliku da čuje kontrabasistu Branka Markovića, doajena domaće džez scene, koji će nastupati u dva navrata, prve i završne večeri festivala.
Marković je član brojnih sastava na regionalnoj džez sceni, a od 1988. godine je redovan član Big benda Radio-televizije Srbije. Tokom godina je sarađivao sa nekim od najzvučnijih imena iz svijeta džeza, kao što su Čat Bejker, Laster Bouvi, Filip Ketrin, Les Maken, Alvin Kvin, Lari Korjel i brojni drugi.
Nastupao je sa svim značajnijim domaćim muzičarima i bendovima, kao i na brojnim festivalima, a umjetnički je direktor i suosnivač festivala "North City Jazz&Blues" u Kosovskoj Mitrovici i "Whitefield Jazz" u Bijelom Polju.
Od 1997. do 2003. godine predavao je kontrabas i male ansamble na džez odsjeku Srednje muzičke škole "Stanković" u Beogradu.
Više o domaćoj džez sceni, mladim kolegama i banjalučkom festivalu govorio je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Uskoro počinje "Intime Jazz Fest" u okviru kojeg ćete nastupiti kao član dva sastava, pa možete li nam nešto više reći o tome kakvi se repertoari pripremaju i na kakvo muzičko putovanje vodite Banjalučane?
MARKOVIĆ: Naziv festivala (Intime) očigledno je dvoznačan, prvo intimni i, ako razdvojimo na "In Time", što znači "u tajmu", implicira da lepo plovi kroz vreme. Ovogodišnji festival otvara kvintet saksofoniste Tonija Lakatoša, jednog od najvećih imena evropskog džeza. Nastupiće sa probranom beogradskom selekcijom, koju čine Andreja Hristić na klaviru, Ivan Radivojević, truba i fliglhorna, a bubnjeve svira "naš Austrijanac" Dušan Novakov, koji nam, specijalno za ovu priliku, dolazi iz Beča. Sa Tonijem ćemo svirati njegov najnoviji CD "Blue Chili" i jednu moju baladu "Morning Coffee". Festival zatvara "Vito Đordano Kvartet" sa specijalnom gošćom, pevačicom Karmen Avelone. Vito je trubač, kompozitor i aranžer evropskog visokog ranga, dok je Karmen među najistaknutijim vokalima italijanske scene. Oni nam dolaze iz Palerma, sa Sicilije. Članovi njegovog kvarteta su još beogradski pijanista Veljko Vujčić, Banjalučanima već poznati Miloš Grbatinić, bubnjar Big Benda RTS, i moja malenkost na kontrabasu.
NN: Već godinama se vraćate na ovaj festival, možemo li reći da su Vam nastupi u Banjaluci dragi?
MARKOVIĆ: Apsolutno! Ovaj festival traje već pet godina, ovo je šesta. Ja sam nastupio na već nekoliko i oduševljen sam banjalučkom publikom, svaki put.
NN: Budući da ste redovan gost festivala, možete li da prokomentarišete razvojni put festivala od osnivanja do danas?
MARKOVIĆ: Ovaj festival je u usponu, sve je bolji iz godine u godinu. Pored stručnog i posvećenog Mladena Matovića i njegovog kreativnog i organizacionog tima, moram da pohvalim tonsku ekipu koja, i pored solidnog stručnog znanja sa kojim je ušla u ovu priču, vidljivo napreduje svakim novim festivalom. Mi, džezeri, imamo specifične akustične zahteve i naše muziciranje zavisi od dobrog zvuka. "Intime" razume tu potrebu i "sound" je uvek izuzetan. Još jedna pozitivna strana ovog festival je primetno stasavanje veoma ozbiljne publike.
NN: Koliko ovaj i slični festivali doprinose popularizaciji džez muzike na našim prostorima?
MARKOVIĆ: Puno doprinose! Iako je festival jedan koncentrisani događaj, vi u nekoliko dana imate veoma raznovrsne i kvalitetne informacije, stilski raznorodne, ali tako i treba da bude. Mada moram da spomenem da Banski dvor neguje intenzivnu koncertnu aktivnost tokom cele godine, (što nije svugde u regionu slučaj), pored džeza i ostalih stilova umetničke muzike.
NN: Možemo reći da džez u našem regionu ima svoju vjernu publiku, a na koje načine se mogu regrutovati novi poštovaoci?
MARKOVIĆ: Da, očigledno ima, svi koncerti za koje znam i pratim iz medija, a i lično, odlično su posećeni. To daje veliki vetar u leđa gospodinu Matoviću i njegovom timu, a daje i njima i nama potvrdu da rade pravu stvar. Uopšte rečeno, ako mi dopustite, ceo region je željan kulture, ovakvih i sličnih događaja, više nego što ih dobija, uprkos jakom reklamiranju komercijalnih sadržaja sa svih strana.
NN: Nazivaju Vas doajenom domaće džez scene, kakav je Vaš komentar na to?
MARKOVIĆ: Ha-ha, pa ja jesam jedan (mlađani) čiča, imam 66 godina, a na našoj muzičkoj sceni sam 46 godina. Sarađivao sam sa prvom generacijom naših džezera, od njih sam učio ovaj "zanat". Sada moje kolege imaju od 20 godina pa na više. To je moja velika sreća i blagodet.
NN: Kontrabas važi za vrlo zagonetan instrument, šta Vas je privuklo njemu?
MARKOVIĆ: Kao mlad muzičar prošao sam rok i bluz, pa kasnije džez-rok i fank na bas-gitari, ali to ne brojim, to je bio moj razvojni period. Bas-gitaru sam svirao, a u kontrabas sam se zaljubio, odmah. Ne znam zašto, ima neka magija u tom zvuku.
NN: Nastupali ste u raznim sastavima i sa brojnim umjetnicima svjetskog ranga. Kako se snalazite u saradnji sa mlađim kolegama i kakvu budućnost predviđate domaćem džezu?
MARKOVIĆ: Jedna od lepših strana bavljenja džezom je to što ne postoje generacijske razlike. U poslednje vreme imam zadovoljstvo da većinom sarađujem sa mlađim muzičarima. Mi govorimo istim muzičkim jezikom i gajimo istu strast prema toj vrsti muzike. Uvek je prisutna interakcija, razmena ideja i energije, a takva otvorena kreativna komunikacija je okrepljujuća i donosi veliku umetničku satisfakciju. Nema tu mesta za neki duboki generacijski jaz. Iz iskustva verujem da je džez u dobrim rukama. Sve je više mladih muzičara koji poseduju zavidno znanje i posvećenost. Pred njima je zadatak da održe tradiciju, ali i da prošire okvire i smernice džeza na ovim prostorima.