"Zdravo, ja sam Lee", ovim riječima se bh. publici u intervjuu za "Nezavisne novine" predstavio jedan od najvećih Dj-eva današnjice Lee Burridge.
Ovaj britanski DJ i producent začetnik je underground klupske scene u Hong Kongu ranih devedesetih, a od tada je nastupao na nekim od najvećih muzičkih svjetskih festivala.
Ovaj legendarni engleski maestro tvorac je možda i najpopularnijeg zvuka na današnjoj muzičkoj sceni koji spaja house, techno i progressive, a njegov serijal "All Day I Dream" jedan je od najpoznatijih u svijetu elektronske muzike.
Burridge je u intervjuu za "Nezavisne" napravio paralelu u odnosu na muziku danas i nekad, svom serijalu "All Day I Dream".
Govorio je i o tome šta očekuje od svog nastupa na "Unity84 Festivalu", koji će biti održan 2. i 3. marta, u sklopu kojeg će festivalski dio preko dana biti održan na olimpijskoj planini Bjelašnici, dok centralni događaj u subotu, 2. marta, u Domu mladih Lee Burridge predvodi zajedno sa zvijezdom elektronske muzike Hot Since 82.
NN: Vaš stil je prepoznatljiv. Spajate elemente deep i tech housea sa etno zvukovima. Dugo ste u muzičkoj industriji, a ipak se i dalje ističete. Jeste li odrastali uz muziku koju stvarate ili je ona rasla s Vama?
BURRIDGE: Zapravo sam odrastao u osamdesetima uz pop muziku, rani breakdance elektro, "Pink Floyd", "Dire Straits", Lionala Richieja i "Men at Work" i to su samo neki od izvođača. U pubu mojih roditelja postojao je džuboks tako da sam svaki dan imao priliku da slušam muziku iz različitih decenija i različitih stilova. Definitivno sam bio pod jakim uticajem evolucije sintisajzera osamdesetih u muzici koja mi se sviđala. Muziku sam istraživao i tad kao i sad. Muzika je magija za uši.
NN: Vaša serija "All Day I Dream" je jedna od najpoznatijih u svijetu elektronske muzike, da li to stavlja teret na Vas da morate nadmašiti sebe u budućnosti?
BURRIDGE: Zar ne bi svi trebalo svaki dan da pokušamo da budemo malo bolji (smijeh)? Zaista ne smatram da je to pritisak. Štaviše, na sve to gledam kao na dar. Da podijelim ono što najviše volim sa drugim ljudima. Volim da stvaram, tako da, ukoliko tim utičem na to da stvari budu bolje, onda me to u potpunosti ispunjava i daje mi svrhu. Definitivno neću uvijek uspjeti, ali uvijek ću se truditi.
NN: Šta bi Lee Burridge iz devedesetih mislio o sceni elektronske muzike 2024?
BURRIDGE: S obzirom na to dokle su muzička produkcija i raznolikost stigle u ovom malom muzičkom kutku, bio bi još više uzbuđen nego što je zapravo bio.
NN: Koja je prva stvar koja je pokrenula Vaše interesovanje za muziku?
BURRIDGE: Roditelji su mi kupili sat/radio za Božić kada sam bio veoma mali i volio sam se buditi uz radio svaki dan. Nisam bio siguran šta će svirati, ali sam podešavao alarm ranije nego što je trebalo da ustanem da bih mogao da ležim i slušam.
NN: Od trenutka kada ste započeli karijeru pa do danas, koje su to promjene pozitivne ili negativne koje ste najviše primijetili u industriji kojom se bavite?
BURRIDGE: Mislim, vidio sam toliko toga za 43 godine puštanja muzike na plesnom podijumu. Pozitivne stvari uključuju tehnologiju koja omogućava ljudima da se bolje izraze. Pod tim mislim da će oprema u osnovi miksati pjesme zajedno bez toga da zvuči kao da se bubnjevi spuštaju niz stepenice (smijeh). Ako volite muziku, nikada nije bilo lakše početi je svirati za ljude. Što se tiče negativnog aspekta, ja lično ne volim plesni podijum pun telefona usmjerenih na umjetnike koji sviraju, ALI ja sam nekoliko decenija unazad što se tiče tih razmišljanja, činjenica je da je to jednostavno način na koji svijet funkcioniše sada. Čudno, slična stvar se dogodila kada je pušenje zabranjeno u klubovima u većini zemalja. Prije toga ljudi su išli na cijelu muzičku vožnju s umjetnikom. Onda, kada više nisi mogao da pušiš u klubovima, mnogi su počeli da izlaze napolje na svakih 15 minuta. Telefoni mi na neki način oduzimaju mogućnost da se izgubite u muzici. No, u svemu ima nešto pozitivno, ipak je lijepo sada otići kući i da se ne osjetite više na cigarete.
NN: Jeste li upoznati sa DJ scenom u Bosni i Hercegovini i, ako jeste, kakvo je Vaše mišljenje i, uopšteno, kakva su Vaša očekivanja kada je u pitanju "Unity 84 Festival"? Znate li cijeli razlog festivala na Bjelašnici i Sarajevu?
BURRIDGE: Zapravo sam gledao Zimske olimpijske igre '84 u Sarajevu. Imao sam 16 godina i obožavao sam skijanje. Bio sam nekoliko puta na "Exit" festivalu, ali još nisam puno svirao u Bosni i Hercegovini!! Radujem se dolasku, jer ono što znam jeste da je publika NEVJEROVATNA!!!!!!!
NN: Do sada sam uradila intervjue sa mnogim muzičarima, od DJ-eva do onih sa rokenrol scene, i uvijek mi je bio zanimljiv odgovor kako nastaje njihova muzika, iako svi mislimo da je to neki poseban kreativni proces, najčešći odgovor je "zatvaram se". Misleći na to da se zatvore u sobu i izoluju od svega i onda tek stvaraju, kako kod Vas ide taj proces?
BURRIDGE: Hmmm… Nisam mislio da ćeš to reći. Da, sjajno je biti fokusiran. Telefon se isključuje i obavezuje se. Međutim, kod mene je razlika u tome što ja ne forsiram muziku da izađe iz mene. Mislim da je kreativnost uopšteno svuda oko nas. To je nešto što može teći kroz vas ili jednostavno treba biti napisano tog dana. To je matematika, život, tok, nešto tamo što je izvan svih misli. Mislim da forsiranje sebe umanjuje kreativnost. Mislim da najbolja muzika dolazi ako o njoj ne razmišljamo.
NN: Nastupali ste na nekim od najvećih festivala širom svijeta. Možete li da nam uporedite sviranje na festivalu sa onim u klubu?
BURRIDGE: Oba su veoma posebna iskustva. Volim intimne događaje na kojima možete vidjeti sve i povezati se. Drugačije je biti na velikoj sceni odvojen od energije plesnog podijuma. Mislim, ipak je prilično sjajno vidjeti toliko ljudi okupljenih oko muzike.
NN: Postoji li još nešto što niste uradili, a želite da postignete?
BURRIDGE: DJ svirka u zero G bi bila epska!
NN: Da li se ljudi sada zabavljaju teže nego ikad?
BURRIDGE: Ne, uvijek su bili takvi (smijeh).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.