Džim je bio opčinjen doživljajima svojih čula, oduševljen promjenama u svom nervnom sistemu.
Nije bio materijalista. Nije jurcao za dolarima kao većina rok muzičara. Volio je doživljaj i akciju. Želio je da srž materijalne prirode prekali u zlato gorkog uživanja.
Morisonov život i umjetnost su stvorili treperav talas u čijem je središtu on sam, sjajan, raspjevan kip obasjan svjetlima pozornice i okružen pojačalima. Njegova poezija i muzika ostaju kao plemenit dokaz da jedino smrt može od smrti da spase, kazao je 1979. godine američki pisac Majkl Meklur o svom velikom prijatelju, slavnom rok muzičaru Džimu Morisonu.
Punog imena Džejms Daglas, Morison je bio tekstopisac, pisac i pjesnik, pjevač i lider slavne grupe "The Doors". Ali, bio je i mnogo više od toga - ikona, jedna od najharizmatičnijih i najkontroverznijih ličnosti u istoriji rok muzike.
Živio je u konstantnoj borbi sa svojim demonima, a i sebe je nekad tako nazivao. Zbog tekstova koje je pisao, divljeg temperamenta i nesvakidašnjih nastupa, misterije koja je okruživala njegov život, potom i njegovu smrt, predstavlja jednog od najuticajnijih rok muzičara svih vremena. A legenda o njemu živi i danas, 50 godina nakon prerane smrti u 27. godini.
Djetinjstvo
Morison je rođen u Melburnu, na Floridi, 8. decembra 1943. godine, kao sin admirala Džordža Stivena i domaćice Klare Klark. Kao što bi se očekivalo u vojničkom domu, njegov otac i djed bili su strogo disciplinovani, ali Morison je kasnije s ironijom pripovijedao da je majka Klara, kad je otac bio kod kuće, bila admiralov zapovjednik.
Jedan od najznačajnijih događaja u njegovom životu desio se 1947. godine tokom putovanja u Novi Meksiko, na koje se zaputio sa porodicom.
"Tada sam prvi put otkrio smrt. Vozili smo se kroz pustinju u zoru, a kamion s Indijancima udario je u naša kola. Bilo je Indijanaca razbacanih po putu koji su krvarili do smrti. Bio sam dijete, tako da sam ostao u kolima, dok su otac i djed otišli da provjere šta se desilo. Nisam ništa vidio, sve što sam primijetio bila je čudna crvena boja i ljudi koji su ležali unaokolo, ali mogao sam da osjetim vibracije ljudi oko mene i odjednom sam shvatio da ni oni ne znaju šta se dogodilo više nego što sam ja znao. Tada sam prvi put osjetio strah i u tom trenutku duše tih Indijanaca, možda jednog ili dvojice, kretale su se unaokolo i sletjele u moju dušu, a ja sam bio poput sunđera, spreman da sjedim tamo i upijam", kazivao je Morison.
Ovo uvjerenje nije ga napustilo sve do smrti, mada su njegovi roditelji tvrdili da se udes nikad nije desio. U mnogim komentarima o tom događaju Morison je tvrdio da je bio toliko potresen zbog nesreće da su mu roditelji rekli kako je imao ružan san. Bez obzira na to da li je događaj bio stvaran ili izmišljen, pjevač ga se držao i ponavljao je činjenice o toj slici u svojim pjesmama i poemama.
Školovanje
Pošto mu je otac bio mornarički oficir, Morisonovi su se često selili pa je Džimovo školovanje bilo prekidano zbog premještanja iz jedne u drugu školu. Ipak, pokazao se kao inteligentan i sposoban đak posvećen časovima književnosti, poezije, religije, filozofije i psihologije.
Još dok je bio tinejdžer otkrio je rad filozofa Fridriha Ničea, a privlačili su ga i pjesnici simbolizma iz 19. vijeka - Englez Vilijam Blejk i Francuzi Šarl Bodler i Artur Rembo, što se kasnije odražavalo i na njegovo stvaralaštvo.
Završio je gimnaziju u Virdžiniji 1961. godine, nakon čega se porodica preselila u južnu Kaliforniju. Ubrzo nakon toga Džim je poslat da živi sa bakom i djedom u Klirvoteru, gdje je upisao koledž, ali život sa strogim trezvenjačkim starcima bio je težak za Morisona, koji je volio alkohol.
Kasnije se prebacio na Državni univerzitet na Floridi, a na nagovor roditelja otišao je u Los Anđeles gdje je upisao UCLA univerzitet i završio studije filma.
"The Doors"
Na fakultetu je upoznao kolegu Reja Manzareka s kojim je i osnovao grupu "The Doors", a ubrzo su im se pridružili bubnjar Džon Densmor i gitarista Robi Kriger. Nostalgija za nikad doživljenim, ogorčenost i razočaranje zbog nemogućnosti potpunog samoostvarenja osnovni su motivi koji dominiraju u Morisonovoj poeziji i tekstovima koje je pisao.
Teško da je iko od malobrojnih i ne pretjerano zainteresovanih posjetilaca kluba na legendarnom losanđeleskom Sanset bulevaru u januaru 1966. godine mogao i da nasluti kakva se simbolika krije u adresi mjesta na kojem je tih večeri svoje prve nastupe imala ova grupa. Bulevar sumraka, naime, bio je pravo mjesto za početak jedne beskompromisne umjetničke i životne avanture. Alhemija koja je postojala u prvoj i jedinoj postavi grupe povela je njene članove putevima kakve ni sami nisu mogli da predvide, bar ne u potpunosti.
Nastupi i droga
Na prvim nastupima u ulozi predvodnika grupe Džim je nastojao da bude mnogo više od pjevača: želio je da bude šaman, vrač koji će ne samo buditi mrtve, već ih i voditi u zajedničku avanturu putovanja prostorima s druge strane svijesti i razuma.
Vodio je boemski život, a zbog životnog ritma sa malo hrane i mnogo droge 1966. godine nekada punačak Morison ekstremno je smršavio, čime je postao nezvanični bog roka koji je učinjen besmrtnim u čuvenoj seriji crno-bijelih slika autorke Džoel Brodski. Poznata pod imenom "Sesija mladog lava", sesija je uključivala kultnu pozu razapetog Hrista koja je bila na omotu ploče "Best of the Doors".
Morison je drogu doživljavao kao sredstvo za proširenje svijesti. Uživanje u izmijenjenim stanjima svijesti ubrzo se pretvorilo u neutaživu potrebu za bilo čim što je moglo dovesti do takvih stanja - nerijetko i kombinacijama različitih opijata.
U tom periodu prekinuo je većinu porodičnih kontakata, a dok se njegova muzika nalazila na vrhovima top-lista, za svoje roditelje je tvrdio da su mrtvi. Ova dezinformacija bila je objavljena kao dio materijala koji je distribuiran s prvim albumom "Doorsa".
Ljubavni život
Velikom zavodniku nikada nije nedostajala pažnja žena, uključujući i njegovu dugogodišnju djevojku Pamelu Kurson, koju je upoznao prije nego što je postao slavan i bogat. Vremenom, ona je s njegovim pristankom počela da koristi Morisonovo prezime, a muzičar je bio srećan kada bi svoj novac trošio na nju.
Ipak, njihov odnos je bio buran, sa čestim svađama koje su pratila pomirenja. Iako je Džim svojevremeno iznajmio apartman za Pamelu i živio s njom, često je ostajao u hotelu. Pjevač je uživao i u vezama s obožavateljkama, ali i poznatim ličnostima.
Smrt
Morison se u martu 1971. godine preselio u Pariz, sa namjerom da napravi pauzu od koncerata i da se koncentriše na pisanje. Nadajući se da će vratiti život na pravi put, oslabio je i obrijao bradu.
Preminuo je ubrzo nakon toga, 3. jula 1971, u 27. godini - mnogi obožavatelji i biografi tvrdili su da je to bilo zbog predoziranja drogom, ali zvanični izvještaj kaže da je uzrok smrti otkazivanje srca. Autopsija nije izvršena zato što medicinski vještak, postupajući po francuskom zakonu, nije pronašao tragove borbe ili zločina. Nepostojanje zvanične autopsije ostavilo je mnoga pitanja bez odgovora i obezbijedilo pogodno tlo za spekulacije i glasine.
Morison je sahranjen na poznatom groblju "Per Lašez" u Parizu, na kojem su sahranjeni velikani svjetske književnosti, umjetnosti i slavne ličnosti kao što su Frederik Šopen, Oskar Vajld, Onore de Balzak, Marsel Prust, Marija Kalas, Žorž Bize, Iv Montan, Simon Sinjore i Edit Pjaf.
Nasljedstvo
Slavni rok muzičar često je tvrdio da ide stopama francuskog pjesnika Artura Remboa: "Ja sam Rembo sa kožnom jaknom", rekao je jednom prilikom.
Neki izvori kažu, iako je to neprovjereno, da je tokom boravka u Francuskoj pred kraj života Džim posjetio Šarlvil, rodno mjesto Remboa na sjeveru Francuske.
U svakom slučaju veza između "čovjeka sa dušom od vjetra" (Remboov nadimak) i "kralja guštera" (Morisonov nadimak) vrlo je podesna - obojica su bili sinonim za razmetanje i pobunu mladih protiv konzervativnog društva koje je željelo da priguši ličnost kroz društvenu kontrolu.
Džim je jednom rekao: "Ako moja poezija teži da dostigne bilo šta, to je da oslobodi ljude od ograničenog toka života u koji gledaju i osjećaju". A to je tačno ono što su on i "The Doors" uspjeli: muzikom koju su stvarali oni ostaju s obožavaocima njihovog djela dugo nakon što se "muzika završi" i odvode ih na nepoznate teritorije. Ostavljaju publiku da se "probije na drugu stranu", makar i kratko. Otvorili su "vrata opažanja", vrata koja ne mogu biti zatvorena. A to je najveće i istinsko nasljeđe Morisona i grupe u kojoj je bio frontmen.
Citati
* Suoči se sa svojim najdubljim strahom. Poslije toga strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah: strah od slobode. Konačno si slobodan.
* Sebe doživljavam kao sjajnu plamteću kometu. Ljudi zastaju bez daha gledajući u nebo. Sljedećeg trenutka više me nema, otišao sam. A oni nikad više neće biti isti niti vidjeti išta slično. I neće moći da me zaborave, nikad!
* Svi tvrde da postoji jedan svijet. Ja tvrdim da postoje dva. Jedan je moj, a drugi dijelite kako želite.
* Mi ljudi tražimo nešto što je nas već odavno našlo.
* Ako se jednom probudim i ne vidim sunce, ili sam mrtav ja, ili sunce.
* Ko god kontroliše medije, kontroliše i umove.
Knjiga
U Sjedinjenim Američkim Državama pola vijeka od smrti Džima Morisona biće obilježeno knjigom "Sabrana djela Džima Morisona - poezija, časopisi, transkripti i tekstovi".
Knjiga na 600 stranica predstavlja najopsežniju kolekciju spisa bivšeg frontmena grupe "The Doors" objavljenu do danas. Štampano izdanje prati i digitalna audio-knjiga sa snimkom na kojem Morison čita svoje poeme 8. decembra 1970. godine, kada je napunio 27 godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
