Muzika

Džoni Keš, "čovjek u crnom" i muzički heroj izgubljenih duša

Džoni Keš, "čovjek u crnom" i muzički heroj izgubljenih duša
Foto: N.N. | Džoni Keš, "čovjek u crnom" i muzički heroj izgubljenih duša
Bojana Petković

Lista stvari koje bi trebalo uraditi danas: Ne pušiti, poljubiti Džun, ne poljubiti nikog drugog, kašljati, otići u toalet, jesti, ne jesti previše, brinuti se, vidjeti mamu, vježbati klavir.

Na kraju liste u dijelu predviđenom za zabilješke stoji: "Ne pisati zabilješke".

Lista je ovo koja možda najbolje opisuje slavnog muzičara Džonija Keša i predstavlja još jedan dokaz njegove ljudske prirode i skromnosti smrtnog tijela, ali vječnog duha. Njegova lista zapravo je lekcija koja bi trebalo da nas podsjeti da danas poljubimo voljenog, zadovoljimo naizgled sasvim trivijalne potrebe organizma, ispunimo potrebu za umjetnošću, te ne zaboravimo da su liste zaista smiješni komadi papira.

Ipak, iako je Džoniju bilo jasno da su liste poprilično suluda ljudska tvorevina, te da je potreba za organizovanjem kroz nabrajanje samo svjedok da su vremena brza i da nikada nemamo dovoljno vremena, pokazao je da veliki ljudi mogu da budu samo oni koji imaju mogućnost da nerijetko budu sasvim mali, sasvim smrtni. Takav je bio Džoni Keš.

Djetinjstvo i školovanje

Džoni Keš rođen je 26. februara 1932. godine kao Dž. R. Keš u Kingslandu u porodici berača pamuka, oca Raja i majke Keri, kao treće od sedmoro djece. Iako je dugo vjerovao da je Irac, godinama kasnije saznao je da je njegovo porijeklo u stvari škotsko, ali i da je jednim dijelom potomak američkih Čirokija. Ime je dobio tako što se njegovi roditelji nisu usaglasili oko izbora pa su odabrali inicijale od oba imena koja su željeli da mu daju.

Djeca su sa roditeljima išla u polje da beru pamuk, a buduća velika zvijezda je gledala kako da izbjegne tu obavezu. Nije ga zanimala farma, želio je da peca ili da sluša gospel muziku na radiju. To je dodatno iritiralo njegovog oca koji je bio sklon alkoholu, ali je majka pothranjivala ovu njegovu ljubav. Keša su ekonomski i lični problemi tokom velike depresije inspirisali i za pisanje mnogih tekstova.

Nakon završetka srednjeg obrazovanja, prijavio se u Ratno vazduhoplovstvo u Teksasu, gdje je obučen za radio-šifranta, a neko vrijeme boravio je u Njemačkoj kao presretač ruskih poruka na Morzeovoj azbuci. Vojska nije primala regrute čije ime se sastojalo od inicijala, pa je on svoje promijenio u Džon R. Keš, a 1955. godine poslije potpisivanja ugovora sa "Sun Recordsom" odabrao je ime Džoni Keš.

Prvi brak

Tokom obuke u San Antoniju upoznao je Vivian Liberto, a mjesec dana poslije skidanja uniforme vjenčali su se 18. avgusta 1951. godine u gradu u kojem su se prvi put i vidjeli. Tokom braka rodile su im se četiri kćerke, preselili su se u Memfis, gdje je Džoni radio kao trgovački putnik, ali nije uspijevao da nađe kupce za svoju robu. Živjeli su na ivici egzistencije, a Vivian mu je to zamjerila i molila ga da prihvati stalnu službu u fabrici njenog oca. Međutim, Džoni je to odbijao obećavajući joj bolji život. Kada se jednog dana vraćao kući s posla, na plakatu je ugledao natpis: "Snimite ploču za četiri dolara."

Početak muzičke karijere

Iako je to za njega bio veliki novac, želio je da pokuša. Danju je radio, a sa prijateljima noću vježbao sviranje. Imao je akustičnu gitaru koju je kupio dok je bio u vojci, kontrabas je svirao Luter Parkins, a bas Maršal Grant. Njih dvojica su bili poznati kao "Tennessee Two", a dolaskom Keša postali su "Tennessee Three". Poslije izvjesnog vremena sakupili su hrabrost i posjetili studio Sema Filipsa. Izveli su jednu od gospel numera koju su uvježbali, ali Filips nije bio zadovoljan - rekao im je da su lažni i ukoliko žele da uspiju, moraju da odsviraju nešto što je samo njihovo. Keš je tada otpjevao jednu od svojih pjesama koju je napisao tokom vojne službe i Filips je bio oduševljen. Iste večeri snimili su prvu ploču koja je objavljena 1955. godine. Bio je to početak njegove muzičke karijere, koja će mu donijeti sreću, tugu i mnogo razočaranja. Njegov sljedeći album probio se među prvih pet. U to vrijeme intenzivno se družio sa Elvisom Prislijem i mada je bio veoma popularan, ipak je čeznuo za tim da objavi album gospel muzike. U muzičkoj kući "Sun" nije nalazio na razumijevanje pa je raskinuo ugovor i prešao u "Columbia Records".

Upoznavanje sa Džun Karter

Početkom šezdesetih Keš je putovao na turneje sa popularnim sastavom "Carter Family", koju su u to vrijeme činile majka Mejbel i tri kćerke: Anita, Džun i Helen. Džoni je Džun poznavao odranije sa turneje na koju je išao sa prijateljima Džerijem Lijem Luisom, Rojom Orbisonom i mladim Elvisom Prislijem. Prvi put su se vidjeli neposredno prije njegovog prvog izlaska na scenu. Naime, sudarili su se iza zavjese i njena haljina zakačila se za njegovu gitaru. Pošto ju je voditelj prozvao da izađe na scenu, ona se proderala: "Ne mogu da izađem, prikovao me Džoni Keš svojom gitarom." Nakon toga otcijepila je komad haljine i izašla na scenu, a Keš je ostao bez teksta. Znao je da poslije tog susreta ništa neće biti kao prije - bila je to ljubav na prvi pogled. Zatim se zavjesa podigla i bilo je vrijeme za njegov nastup. Ćutao je minut-dva, a onda izustio rečenicu koju je govorio prije svakog nastupa: "Zdravo, ja sam Džoni Keš."

Na sceni se pojavljivao isključivo u crnoj odjeći zbog čega je dobio nadimak "čovjek u crnom" i čak napisao pjesmu o razlozima za ovakav imidž - njegov izgled simbolizovao je empatiju prema žrtvama rata, ljudima koji plaćaju skupo svoje grijehe i koji su na neki način oštećeni kroz život.

Zavisnost od narkotika

Loš odnos sa suprugom kojoj je obezbijedio veliku kuću u kojoj nije često boravio, platonska ljubav prema Džun koja je takođe bila u braku i sporan odnos sa ocem, gurnuli su ga u okrilje narkomanije. Tokom jedne žurke na parkingu iza sale gdje su nastupali ponuđen mu je amfetamin i barbiturat uz objašnjenje da će lakše ostati budan. Počeo je da konzumira tablete u kombinaciji s alkoholom. Često je bio agresivan, lomio je stvari, pucao iz pištolja... Imao je i probleme sa zakonom. Iako nikada nikog nije fizički povrijedio, supruga Vivian sve je više brinula zbog takvog ponašanja, a ljubomora izazvana njegovom bliskošću sa Džun u kombinaciji sa zavisnošću od tableta doveli su do razvoda krajem 1966. godine.

Brak sa Džun

Šezdesete su za njega bile teške. Glas ga je izdavao jer mu je grlo bilo suvo zbog amfetamina. Otkazivao je nastupe, a jedina svijetla tačka toga doba bila mu je Džun. Pošto je živio rasklašenim životom, riješio je da povuče crtu. Kupio je kuću na obodu jezera, a Džun i njeni roditelji preselili su se kod njega kako bi mu pomogli da se oslobodi narkomanije. Dilere su iz dvorišta tjerali sačmarama, a Džoni je prošao kroz agoniju odvikavanja, ali je bio izliječen. Nekoliko puta je prosio Džun, ali ona nije pristajala da se uda za njega zbog pjevačeve mračne i nestabilne prirode.

"Plašiš se ljubavi, vezivanja i života u mojoj debeloj sjenci", rekao joj je jednom prilikom, a ona mu je odbrusila da je debela jedino njegova zadnjica. Prvi nastup poslije odvikavanja imao je sa Karterima u Londonu 22. februara 1968. godine, kada je ponovo zaprosio Džun i to pred publikom. Pristala je i vjenčali su se sedam dana kasnije u manjoj crkvu u okolini Nešvila. Poslije vjenčanja sinula mu je zanimljiva ideja - želio je da pjeva zatvorenicima i to je učinio 1968. godine izazvavši gnijev čitave nacije i ljudi iz svoje izdavačke kuće. Otišao je u zatvor "Folsom" i tamo održao koncert. Uspjesi su se nizali jedan za drugim, a njegov sin Džon Karter Keš, koga je dobio sa Džun, činio ga je neizmjerno srećnim.

Posljednji dani i smrt

Početkom osamdesetih ponovo se navukao na tablete i u jednoj od epizoda na imanju umislio je da noj frkće na njega. Krenuo je da ga udari štapom, ali noj ga je oborio na zemlju i kljunom mu probušio stomak. Prošao je sa nekoliko slomljenih rebara i ožiljkom. To nije bio kraj njegovim zdravstvenim problemima jer je 1988. godine zamalo umro od upale pluća, a tom prilikom ugrađena su mu i dva bajpasa. Početkom devedesetih saznao je da boluje od rijetke vrste Parkinsonove bolesti. Prestao je da ide na turneje i vrijeme je provodio sa Džun, porodicom i prijateljima na imanju koje je imao na Jamajci. Na velikom koncertu 1999. godine počast su mu odali Bob Dilan, Kris Ajzak, Vajklef Džin, Nora Džons, Kris Kristoferson, Vili Nelson... Na kraju nastupa Keš je izašao na scenu i poslije mnogo godina zapjevao. Poslije dugogodišnje borbe sa bolešću, upalama pluća i dijabetesom, legendarni Keš preminuo je 12. septembra 2003. godine, a njegova supruga i ljubav života umrla je svega četiri mjeseca ranije.

Keš je uspio u nečemu u čemu malo koji muzičar uspije - nije ostao upamćen po skandalima, nego po svojoj umjetnosti. Kad se čuje ime Džoni Keš, čuje se muzika.

 

Kako je govorio Džoni Keš

* Cijenim ja sve to - slavu i sve pohvale. Ali to ne mijenja ništa. Ja samo radim to što radim.

* Publiku ne možeš da prevariš. Sebe ne možeš da prevariš. Ako nisi svoj na sceni, to se vidi.

* Izgradite se na neuspjehu. Iskoristite ga za napredovanje. Zatvorite vrata prošlosti. Ne pokušavajte da zaboravite greške, ali se ne zadržavajte na njima. Nemojte dopustiti da vam oduzimaju energiju ili vrijeme ili prostor.

* Ne možeš zaobići tugu i gubitak... prije ili kasnije moraćeš da se udubiš u to...  Svijet koji ćeš naći tu nikada više neće biti isti kao onaj koji si ostavio.

 

Najljepše ljubavno pismo

Pismo kojim je 1994. godine "čovjek u crnom" supruzi Džun čestitao 65. rođendan osvojilo je brojne glasače koji su u anketi britanskog osiguravajućeg društva "Beagle Street" uoči Dana zaljubljenih birali najljepše ljubavno pismo.

"Srećan rođendan, princezo. Starimo i navikavamo se jedno na drugo. Isto razmišljamo. Čitamo jedno drugom misli. Znamo šta želimo bez ijednog postavljenog pitanja. Ponekad malo idemo jedno drugom na živce. Ponekad možda i jedno drugo uzimamo zdravo za gotovo.

Ali ponekad, kao danas, razmišljam o svemu i postaje mi jasno koliko sam srećan što sam život proveo s najboljom ženom koju sam upoznao. Još uvijek me fasciniraš i inspirišeš. Tvoj uticaj me čini boljim. Ti si predmet mojih želja i glavni razlog zbog kojeg postojim. Jako te volim. Srećan rođendan, princezo! Džon."

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije