U početku, ja sam bio veliki umetnik, ali su, nažalost, moja publika bili samo ukućani, rekao je Mladen Vukmir, student četvrte godine Akademije umjetnosti "Slobomir P univerziteta" u Bijeljini, koji je nedavno pobijedio na međunarodnom takmičenju harmonikaša u Sidneju.
Priliku da se predstavi na ovom prestižnom takmičenju dobio je zahvaljujući činjenici da ga je prošle godine u Sarajevu slušala profesorica iz Sidneja koja je bila oduševljena njegovim nastupom. U razgovoru za "Nezavisne" Vukmir priča o svojim počecima u muzičkim vodama, prvoj harmonici, ali i budućim takmičenjima u Italiji i Kanadi, gdje će se predstaviti do kraja ove godine.
NN: Svojom interpretacijom oduševili ste članove žirija u dalekom Sidneju, koliko Vam znači ovo priznanje u momentu kada gradite svoju karijeru?
VUKMIR: Zadiviti članove žirija stvarno nije mala stvar, ali meni je to pošlo za rukom nekoliko puta. Prvi put sam to uspeo na takmičenju u Sarajevu pre dve godine, gde mi je posle nastupa prišla profesorica koja predaje na Akademiji u Sidneju, jer je bila oduševljena mojim nastupom. Zahvaljujući njoj i njenom pozivu, prijavio sam se na to takmičenje. Veoma mi je drago da je tamo žiri bio oduševljen mojom interpretacijom iz razloga što su to veliki stručnjaci i eminentni ljudi iz sveta harmonike. Ovo priznanje mi mnogo znači, jer iza njega stoji veliki trud i mnogo odricanja, a kada se tako veliki trud isplati, daje mi još veću motivaciju za dalji uspeh i napredak.
NN: Možete li opisati sam festival na kojem ste nastupili, čini se da je i konkurencija bila na zavidnom nivou?
VUKMIR: Ovo je bilo 19. takmičenje po redu, koje se održava svake godine u Sidneju. Konkurencija je bila veoma jaka iz prostog razloga što takmičenje ima dugu tradiciju i eminentne stručnjake u žiriju. Najviše je bilo takmičara iz Kine, koji, kao i u svemu, tako i u muzici, predstavljaju veliku "silu", zatim je bilo takmičara iz Australije, Novog Zelanda, ja kao predstavnik Srbije i mnogi drugi.
NN: Ko Vam je kupio prvu harmoniku? Svirate li možda i danas na njoj i vežu li Vas neke posebne uspomene za taj instrument?
VUKMIR: Moje interesovanje za harmoniku počelo je od sedme godine. Moj otac imao je malu harmoniku, koju je kao dete dobio na poklon, ali je nekako ta harmonika čekala mene. U početku, ja sam bio veliki umetnik, ali su, nažalost, moja publika bili samo ukućani. Moji roditelji su primetili moje veliko interesovanje za ovaj instrument i odveli me u muzičku skolu, kada sam i počeo ozbiljnije da se bavim ovim instrumentom. U periodu kada deca krenu u muzičku školu, vrlo brzo prerastaju harmonike koje imaju i moraju da ih menjaju, tako je bilo i u mom slučaju. Posle godinu dana, dobio sam veću harmoniku, ali ova prva mi i danas stoji kao draga uspomena, neprocenjive vrednosti.
NN: Koliko su uopšte naši mladi ljudi upoznati sa mogućnošću da učestvuju na inostranim festivalima i na kraju da li dobijaju odgovarajuću podršku za takve nastupe?
VUKMIR: Mislim da su mladi, bar u svetu harmonike, vrlo dobro upoznati s tom mogućnošću, ali su isto tako svesni koliko je težak put do nekog ovako velikog takmičenja. Kao što sam rekao, potrebno je mnogo odricanja, upornosti, vežbanja i dokazivanja, pre svega na našim takmičenjma, da biste dobili odobrenje profesora da se prijave na neko takmičenje van zemlje.
NN: Šta čini Vaš repertoar, poznato je da je danas harmoniku moguće kombinovati i uz muzičke žanrove koji nisu baš karakteristični za ovaj instrument. Koliko se Vama sviđaju takvi eksperimenti?
VUKMIR: Mislim da je klasična muzika, kojom se ja bavim, jedan od tih "žanrova" koji nisu karakteristični za harmoniku, bar na ovim prostorima, jer ovde harmonika važi za instrument koji se koristi isključivo za narodno muziciranje, stoga ljudi imaju predrasude prema klasičnoj muzici na harmonici, jer nisu upoznati s ovom vrstom muzike. U taj "repertoar" klasične muzike koja se izvodi na ovom instrumentu spadaju dela od barokne epohe, pa sve do moderne muzike originalno pisane za harmoniku, za koju su najzaslužniji ruski kompozitori.