Nermin Puškar koncem septembra objavio je pjesmu i spot pod nazivom "Ljubavi hvala", što je posljednji u nizu od osam singlova s njegovog albuma "Savršeno", koji je, osim na svim digitalnim platformama, dostupan i u obliku vinila.
Pored Puškara, pjesmu "Ljubavi hvala" snimili su i Dado Marinković na bubnju, Marjan Brkić Brk na gitari i Zorislav Preksavec Preksi na bas-gitari, prateće vokale su otpjevali Darja Hodnik Marinković i Dragan Brnas Fudo, a pjevač je singl producirao i aranžirao zajedno sa Dadom Marinkovićem i Marjanom Brkom.
Spot, koji na platformi YouTube ima već preko 90.000 pregleda, režirao je Slobodan Maksimović.
"'Ljubavi hvala' pjesma je zahvalnosti kao najsvetijem i najbližem osjećaju do same duše, koji je uvijek u stanju zavrtjeti svemir u pravom smjeru. Nadam se da će i vas inspirisati i da će vam biti svakodnevni podsjetnik na to da na prvo mjesto uvijek stavljamo one za koje znamo da nas nesebično vole i koliko je svaka minuta provedena u njihovom okruženju velika nagrada i inspiracija za život", riječi su autora koji je više o pjesmi i albumu govorio za "Nezavisne".
NN: Koliko danas imamo vremena da stanemo i kažemo osobama u svojoj blizini "ljubavi hvala"? Kako je nastala ova pjesma?
PUŠKAR: Svaki odnos zahtijeva trenutke prisustva i posvećenosti. Mislim da je to, pored pažnje, glavni pokretač ljubavi. Od silnih mogućnosti, prilika, neprilika i obaveza, većina nas nesvjesno živi pored ljudi koji ih najviše vole. A vrijeme curi i ne vraća se. Ova pjesma je moj podsjetnik na meni bitno, a to je na prvom mjestu moja porodica. "Ljubavi hvala" nastala je spontano i u dahu kao i sve do kosti iskrene pjesme.
NN: Da li ste zadovoljni albumom sada, kada je kompletiran?
PUŠKAR: Pa, iskreno, ne znam koliko u ovom vremenu singlova ima smisla objavljivati albume, ali meni lično i te kako ima, pogotovo na ovaj način na koji sam ja to uradio, a to je da sam svakoj pjesmi posvetio pažnju u promotivnom smislu, a uz to smo objavili i vinil sa svim singlovima, uključujući dva najsvježija. Lijepo je zaokružiti jednu kreativnu fazu, pogotovo ako se pjesme tako dobro slože. Dakle, jako sam zadovoljan i ponosan da je sve ispalo kvalitetno, a i da sam sabrao protekli rad u jedan validan dokument, pa neka ostane trag, to mi je bitno.
NN: Autor ste teksta i muzike, a ujedno i dijela produkcije za singl "Ljubavi hvala", kao i za brojne druge pjesme. Koji dio posla Vam je najizazovniji, ispred ili iza mikrofona? Šta sve muzički posao danas podrazumijeva?
PUŠKAR: Volim sve od nabrojanog i iako je taj momenat kada shvatim da se rodila nova pjesma stvarno poseban, osjećaj svrhe kad pogledam nasmiješena lica moje publike poslije koncerta mi je jednako drag. Muzičar sam u svojoj jezgri i od djetinjstva želim biti upravo to, tako da mogu reći da sam blagosloven da se bavim onim što volim. Što se tiče "Ljubavi hvala", ponosan sam da sam na toj pjesmi sarađivao sa Marijanom Brkom, Dadom Marinkovićem i Preksijem iz "Parnog valjka", koji su mi velikodušno i drugarski pomogli da pjesma dobije taj konačni, nama svima prepoznatljiv zvuk. Jako sam zahvalan zbog toga.
NN: Koliko je kantautorstvo cijenjeno i priznato u našem regionu?
PUŠKAR: Činjenica je da smo imali i da imamo u regionu kantautore koji su cijenjeni i koji svojim radom već decenijama nadahnjuju generacije. Iako je dojam taj koji pokreće emocije i u konačnici ljude i ne zanima čija je pjesma nego po osjećaju traže to šta im odgovara, mislim da je autentičnost i iskrenost kantautorskog izraza i te kako prepoznata od strane publike na ovim prostorima.
NN: Tokom karijere napisali ste veliki broj pjesama koje su završile kod drugih izvođača. Kako odlučujete o tome koja će pjesma ostati kod Vas, a koja će završiti kod nekog drugog?
PUŠKAR: Pjesme, kad se rode, imaju svoj put i bez obzira na to koliko je autor vezan za njih, kad odlete iz gnijezda, postaju naše, jer se svi do kojih dopru imaju priliku s njima identificirati. Sad odlučujem drugačije nego prije 20 godina, kad sam to radio za pun frižider i plaćene račune. Prije svega, posvećenost ideji i odgovornost izvođača uz autentičan izraz su neki osnovni parametri koji igraju važnu ulogu u tome da li ću prihvatiti neku ponudu za saradnju.
NN: Karijeru ste započeli još devedesetih godina prošlog vijeka sa grupama "Krug" i "Knock Out". Koliko je danas proces stvaranja i plasiranja muzike u javnost drugačiji ne samo u odnosu bend - solo pjevač, već i u kontekstu novih tehnologija i društvenih okolnosti?
PUŠKAR: Sve je drugačije. Danas, ako čekaš da te neko primjeti, može proći i cijeli život dok se to desi. I iako sam odrastao u drugim vremenima, gdje je izbor bio prilično sužen, gdje su ukusi bili profinjeniji, profiliraniji i gdje nije svako u džepu nosio cijelu ovozemaljsku diskografiju, znam da bez proaktivnosti i konstantnog upiranja nema rezultata. Ali to mi je i u krvi, nisam neko ko lako odustaje. Zato valjda plivam sve te godine. Prilagođavanje novim načinima promocije je ključan faktor. Stvaranje muzike i nove tehnologije su nešto drugo. Iako sve to poštujem i pratim, mislim da je talentiran čovjek sa zdravim i originalnim idejama i danas nezamjenjiv.
NN: Na koji način se danas dolazi do nove publike i koliko se taj proces razlikuje u odnosu na period od prije tridesetak godina? Imam osjećaj da veliku pažnju drže bendovi koji su ime izgradili prije više decenija, dok je vidljivost novih izvođača, čak i onih kvalitetnih, vrlo mala.
PUŠKAR: Pa, da ne ponavljam odgovor iz prethodnog pitanja, ali mogu se nadovezati. Dakle, ko više plati boost i ko nakupi više pratilaca ovih ili onih, više je vidljiv. To je svakom dostupno, ali nije svako u mogućnosti da ulaže novac u promociju. To je samo jedan faktor od njih nekoliko, po mom mišljenju, a tu je i jedna globalna nesvjesnost i prebukiranost uma svim silnim informacijama, što svakako utiče na sistem vrijednosti. Dosta ljudi samo skrola po ekranu i kad ih pitaš šta žele, ili da se malo bolje identificiraju, malo ko će znati odgovor. Sve se zbog toga razvodnilo i nije presedan da klinci na istoj listi imaju hitove turbofolkera i pjesme grupe "Leb i sol" i to sa prvih avangardnijih albuma. I sve im je to dobro. Nema više te identifikacije, jer je telefon sve uzeo. Problem je što je materijalni aspekt istisnuo duhovno, a ja sam odrastao i odgajan u okruženju gdje smo svi bili isti više-manje, vozili iste bicikle, svirali iste gitare, jeli istu hranu i bili sretni i zadovoljni. A što se tiče starih bendova, trebamo ih držati kao kap vode na dlanu, jer kad oni odu, možda će otići i jedan od bitnih podsjetnika da smo nekad bili jedno na ovim prostorima i da je kultura i znanje najjače oružje protiv primitivizma. I na koncu svi ti izvođači iz sedamdesetih i osamdesetih bude u svima nama neke lijepe emocije, jer sve su te pjesme defakto sountrack naših života.
NN: Pratite li nove bendove i izvođače na našoj sceni? Kako Vam se čine, postoji li neko na koga bi trebalo obratiti pažnju?
PUŠKAR: Energija mladosti je nepokolebljiva. Pravilno usmjerena čini čuda i zato sam optimista da će ovaj svijet ići na dobro. Volim čuti nešto duboko, a da nije mutno ili čak nešto površno, ali da je duhovito i tako. Tu se apsolutno vide razlike među izvođačima, ali pravi izdanci postoje i to je ohrabrujuće. I svakako mislim da se jedni od drugih najviše učimo, a mladima tehnologija dobrano smanjuje prostor za komunikaciju. Prije svega, mislim na komunikaciju oči u oči, kod koje je energija pored riječi presudan faktor razumijevanja. Vjerujem da polako, ali sigurno dolazi do zasićenja tehnologijom i da se mladi sve više okreću duhovnom, što je obećavajuće.
NN: Godinama živite i radite u Sloveniji. Koliko je slovenačka muzička scena drugačija od ove u BiH, postoje li razlike i u kojim segmentima? Šta se teže, a šta lakše postiže?
PUŠKAR: Slovenija je sistemski uređena i zemlja koja ulaže puno novca u kulturu i znanje, te podržava svoje talente u svim sferama. Tako da je Slovenija, kad govorimo o muzici, vrlo plodno tlo. Bogata je sa puno kvalitetnih i školovanih instrumentalista, što je osnova svake scene. Sama Ljubljana ima bar 10 bubnjara koje ja znam da mogu odmah u studio snimati po notama bilo kakav žanr na vrhunskom svjetskom nivou. Biti u takvom okruženju, sigurno daje prostora kreativnosti. Iznjedrila je puno velikih bendova od "Laibacha", preko "Siddharte" do "Joker Outa", koji su prepoznati i na svjetskoj sceni, što su pravi dokazi da slovenska scena ima svoju autentičnost i kvalitet.
NN: Kakvi su Vam planovi kada je riječ o nastupima u skorijoj budućnosti, hoćemo li imati priliku da Vas čujemo u Banjaluci u skorije vrijeme?
PUŠKAR: Banjaluku volim od djetinjstva i priželjkujem koncert svakako, ali imam i želju da to ne bude usput, nego da budemo svi, da bude posebno i za pamćenje. Mislim da smo to za sve ove godine zaslužili. Čekam ozbiljne organizatore, pa neka se jave, sljedeća godina je pred nama i, pored dijaspore, imam namjeru kao i do sad svirati po BiH pa vjerujem da ćemo se družiti.