Legendarni hrvatski i jugoslovenski pjevač Mate Mišo Kovač preminuo je u 85. godini.
Smrt je Indexu potvrđena iz izvora bliskih pjevaču.
Kako saznaje pomenuti portal Mišo je umro oko 15.30 u svom domu u Splitu. Prije smrti izrazio je želju da bude sahranjen u Zagrebu.
Kovač je tokom gotovo pet decenija karijere prodao više od 20 miliona ploča i ostavio dubok trag na muzičkoj sceni regiona.
Rođen je 16. jula 1941. u Šibeniku, u vrijeme italijanske okupacije. Odrastao je u ulici iz koje su potekle još dvije velike karijere – Vice Vukova i Arsena Dedića.
Sa Dedićem će decenijama kasnije snimiti duet "Mi smo lišće s iste grane".
Za mikrofon se odlučio sa šesnaest godina, nakon što je čuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva.
Završio je srednju industrijsku školu za tapetara, a 1961. podijelio prvo mjesto na takmičenju Prvi glas Šibenika sa Mirkom Vukšićem.
Za nagradu je izabrao singl Elvisa Presleya – muzičara koji će mu obilježiti karijeru.
Ženio se tri puta: sa Ljubicom Komadinom, sa Anitom Baturinom, bivšom Mis Jugoslavije, sa kojom je dobio Edija i Ivanu, te sa Lidijom Pintarić, sa kojom je ostao do kraja života.
Jugoton, 1964.
Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb.
Na takmičenju u Karlovcu izveo je "I Can't Stop Loving You" Raya Charlesa i privukao pažnju producenata.
Prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste godine potpisao je ugovor sa Jugotonom.
Prva ploča bila mu je prepjev Charlesove pjesme "Ne mogu prestati da te volim".
Proboj je bio brz. U ljeto 1965. nastupa na Melodijama Jadrana, a status zvijezde donosi mu "Više se nećeš vratiti" iz 1969. godine, pjesma tada mladog Đorđa Novkovića.
Singl je prodat u gotovo 190.000 primjeraka i bio je druga najprodavanija Jugotonova ploča te godine. Sa pet ploča prodatih u više od 250.000 primjeraka Kovač je 1969. postao najprodavaniji pjevač izdavačke kuće. Saradnja sa Novkovićem trajaće do skladateljeve smrti 2007. godine.
Brkovi i "My Way"
Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine sa pjesmom "Proplakat će zora" postao je najpopularniji pjevač u Jugoslaviji.
Iste godine zamalo je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Zadra, a brkove, koji će mu postati zaštitni znak, pustio je kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne.
Nakon oporavka, 1972. godine je u Njujorku gledao Elvisa Presleya u Medison skver gardenu.
Izvođenje pjesme "My Way" ostavilo je na njega trajan utisak – decenijama kasnije, u razgovoru sa Aleksandrom Stankovićem, taj trenutak opisao je riječima da se tada "pjesma spojila s nebom".
Uslijedile su dvije decenije vrhunca: "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim", "Ostala si uvijek ista", "Ako me ostaviš", "Sutra mi sude", "Odavno više ne plačem zbog tebe", "Ti si pjesma moje duše". Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. i osobom godine u Jugoslaviji. Glumio je i na filmu – 1972. godine uz Radu Šerbedžiju u "Poslijepodnevu jednog fazana".
Najteže godine
Devedesete su donijele najteže razdoblje. Godine 1992. njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima.
Nakon Edijeve smrti održao je veliki koncert pod nazivom Noć svijeća na splitskom Poljudu. Pjevao je pred 50.000 ljudi. Nakon koncerta objavio je da više neće nastupati. Ipak, nije održao riječ.
Osim sina, tokom devedesetih izgubio je majku i mlađeg brata. Nakon nekoliko godina borbe sa depresijom.
Vratio se koncertom u Domu sportova, snimio nove albume i duete sa kćerkom Ivanom te ponovo pobijedio na Splitskom festivalu. Iz tog razdoblja najviše se izdvaja "Dalmatino". Godine 2012. dobio je Porina za životno djelo.
Politika
Pomenuti medij prenosi da je uoči prvih višestranačkih izbora izjavio je za Nedjeljnu Dalmaciju: "ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta", misleći na HDZ.
Kasnije je nastupao za tu stranku i bio u prijateljskim odnosima sa Franjom Tuđmanom. Svjedočio je i na suđenju Ivi Sanaderu u aferi Fimi Media, gdje je tužilaštvo tvrdilo da je za nastupe u kampanji bio plaćen iz crnih fondova HDZ-a, novcem koji mu je isplaćivao Mladen Barišić.
Sam je te nastupe objašnjavao odlukom sina Edija, člana stranke od 1990. godine.
Kako će ostati upamćen
Ostaće, ipak, upamćen po jednoj slici. Naočare, brkovi, lančići – i podignute ruke, mikrofon spušten, dok hiljade ljudi pjevaju umjesto njega.
Iza njega ostaje diskografski učinak koji na hrvatskoj sceni niko nije ponovio – srebrne, zlatne i dijamantske naklade, niz festivalskih pobjeda i pjesme koje su decenijama nadživjele ploče na kojima su objavljene.