Koncert "Iz života u Život" mladog kompozitora i dirigenta Sergeja Vanjina u izvedbi Vokalno-instrumentalnog ansambla "Prepodobnomučenik đakon Avakum" i soliste protonamjesnika Borislava Đuričića, trebalo je da bude održan sinoć u Centru za kulturu i obrazovanje u Laktašima.
Ova vokalno-instrumentalna kompozicija je, kao diplomski rad mladog autora, premijerno izvedena u Banskom dvoru u Banjaluci u maju ove godine.
Vanjin je diplomirao na smjeru kompozicija na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci u klasi prof. dr Tatjane Milošević Mijanović, a trenutno je student prve godine Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, te pohađa i master studije kompozicije na banjalučkoj Akademiji.
Više o kompoziciji "Iz života u Život", saradnicima i duhovnoj muzici Vanjin je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Možete li nam nešto više reći o kompoziciji "Iz života u Život", čiji ste Vi autor i dirigent?
VANJIN: Kompozicija je pisana za gudački orkestar, mješoviti hor i solistu/jevanđelistu. Ovdje ne govorimo o klasičnom solisti i njegova uloga nije zasnovana samo na melodijskim frazama, zbog tog imamo dvojnu ulogu. Prva, i možemo slobodno reći najznačajnija, uloga jeste uloga jevanđeliste, on proiznosi Božiju riječ, čita dijelove jevanđelja, poslanica. Jevanđelista se uvijek pojavljuje uz orkestarsku pratnju koja ga podržava i pravi atmosferu u zavisnosti od toga šta se izgovara. Njegova druga uloga jeste zaista solistička, proiznosi jektenije i vozglase kao klasični solista, imamo smjenu hora i soliste, kao i momenata kada su svi zajedno, hor, orkestar i solista i tada dobijamo pun, masivan, kompaktan zajednički zvuk.
NN: Kakva se simbolika krije iza naziva kompozicije?
VANJIN: Simbolika ovakvog naziva je zaista predivna i upućuje nas da razmišljamo o vječnosti, iz ovog života koji svi živimo, svi radimo, trudimo se da budemo što bolji u našim poslovima i svakodnevnim obavezama, ali često zaboravljamo na ono bitno, onaj najbitniji dio koji se piše velikim slovom, odnosno Život. Namjerno je u naslovu stavljeno prvo malo, a drugo veliko slovo, što nam pokazuje da ovdje nije kraj i da prelazimo u vječnost iz ovozemaljskog stradanja. Još jedna zanimljiva stvar vezana za ovu kompoziciju je njen sadržaj. Pokušao sam opisati hrišćanski život od njegovog duhovnog rođenja, tj. krštenja, pa sve do samog kraja, opijela, odnosno radosnog vaskrsenja kao završnog čina i radovanja naših duša, kako i vjerujemo, kako sam apostol Pavle kaže: "A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propoved naša, pa prazna i vera naša" (1. Kor. 15,14). Tema života je zaista složena, i bilo je teško opisati ljudski život u 45 minuta muzike, nešto što traje mnogo duže, ali mislim da smo svi zajedno uspjeli da dočaramo na pravi način.
NN: Ovaj koncert je premijerno izveden u maju u Banskom dvoru u Banjaluci, ali sa malo drugačijim sastavom. Koliko je izazovno bilo raditi u novom sastavu i koliko ste zadovoljni rezultatima?
VANJIN: Sastav je zaista fenomenalan, sve su to mladi, ambiciozni ljudi koje ja mnogo poštujem i volim, bez njih nijednog koncerta do sada ne bi bilo. Mi kompozitori, da nemamo izvođače, teško bismo mogli funkcionisati, za umjetnost su potrebni učesnici, kako sa jedne strane scene, tako i sa druge. Uvijek je izazovno raditi na novim kompozicijama, pogotovo autorskim, a možda najteža i najljepša stvar je raditi na premijerama, to uvijek nosi svoj rizik, kao i veliko zadovoljstvo. Sa ovakvim sastavima nikad nije teško raditi, svi su profesionalci koji znaju svoj posao vrlo dobro i rade ga s ljubavlju i nekim višim ciljem, kakva prava umjetnost zapravo i treba da bude, da teži vanvremenskom, a ne da se zadovoljava sitnim stvarima.
NN: Vaše stvaralaštvo je većinom bazirano na duhovnim kompozicijama, šta Vas privlači duhovnoj muzici, u čemu je njena posebnost?
VANJIN: Najveći dio mog stvaralaštva je baziran na duhovnoj horskoj muzici, moja prva kompozicija na Akademiji bila je "Gospodi pomiluj", duhovna muzika je zaista uzvišena i uz nju može da se obogati čovjekova duša. Kod duhovne muzike najbitnija stvar je tekst, muzika uvijek mora biti u službi teksta, ona pravi atmosferu i ambijent teksta koji se proiznosi. Njena posebnost je u tome što je iznad svega, ona nas približava nebu, na svakom bogosluženju se poju određene melodije, bogosluženje se ne može zamisliti bez pojanja, kako pjevničkog tako i horskog. Koliko je muzika u duhovnosti bitna, možemo vidjeti kako psalmopojac David kliče: "Pjevajte Bogu našem, psalmopjevajte, pjevajte, Caru našem, psalmopojte" (Ps. 46. 6), kao i na drugom mjestu gdje kaže "Pjevaću Gospodu u životu mome, psalmopojaću Bogu mome dokle postojim" (Ps. 103. 33), iz ovih svetih riječi vidimo značaj muzike u duhovnom svijetu, kao i za dušu u koju takva muzika obitava.
NN: Kad ste odlučili da želite da se posvetite dirigovanju i šta Vas je privuklo ovoj profesiji?
VANJIN: Dirigovanje me je uvijek privlačilo, zaista je neopisiv osjećaj stati ispred tolikog ansambla i muzicirati zajedno sa njima, s druge strane smatram da neko ne može biti kompozitor, a da ne vlada dobro jednim instrumentom, i da je sposoban za dirigovanje svoje ili neke kompozicije klasičnog repertoara. Meni su ove probe i spremanje za koncert mnogo pomogle u mom kompozitorskom radu, stekao sam iskustvo horskog dirigovanja, orkestarskog, kao i vokalno-instrumentalnog što je zaista posebna stvar. Velika je odgovornost i velika obaveza da se sve spremi na vrijeme, da bude sve kako treba. Imali smo mnogo proba, vrijedno radili kako bismo stigli sve spremiti za petak, to je i najteži posao dirigenta, održavanje probe i spremanje za izvođenje. Svi na kraju vide finalni proizvod, ali do toga je zaista trnovit put.
NN: Vi ste među mlađim kolegama iz ove oblasti. Kakvi su uslovi za građenje karijere i koji su najveći izazovi s kojima se mladi dirigenti susreću?
VANJIN: Što se tiče građenja karijere, čovjek treba da bude smiren i da radi, naše je da radimo, a rezultati nikada neće izostati, ako radimo kvalitetno i sa željom da nešto više ostvarimo, to će se pokazati i ljudi će to prepoznati. Možda najteže i najkompleksnije stvari su zapravo u nekim momentima neprepoznavanje umjetnosti, ako imamo razvijenu umjetnost, imaćemo razvijenu kulturu, a ako imamo kulturu, imamo i kadar koji će obrazovati mlade generacije koje će vremenom postajati magistri, doktori svako u svom polju interesovanja i obrazovanja, a kad imamo to, onda ne treba da brinemo za naš kulturni razvoj, koji moramo da podižemo i promovišemo.
NN: Često čujemo da je Banjaluka stasala za operu, kakav je Vaš stav o tom pitanju?
VANJIN: Banjaluka je sasvim stasala za operu i za veliku umjetničku scenu, imamo sjajne solo pjevače koji mogu bez problema da izvode mnoge opere, imamo takođe odličan orkestar koji je spreman za velike stvari, umjetnost treba da živi i da se stvori navika odlazaka na koncerte klasične muzike. Mislim da ljudi zaista vole takvu vrstu muzike i raduje me što ćemo imati samo više i više ovakvih dešavanja, a opera će definitivno biti centralni događaj i biser našeg grada.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, možemo li da očekujemo nove kompozicije ili možda nove koncerte?
VANJIN: Volio bih da kompoziciju "Iz života u Život" izvedemo još nekoliko puta poslije Laktaša u nekim drugim gradovima, i nadam se da ćemo uspjeti u toj namjeri. Trenutno sam na master studijama iz kompozicije, mentor je moja profesorica Tatjana Milošević Mijanović i trenutno radimo na novoj kompoziciji koja bi, nadam se, naravno, uz Božiji blagoslov i moj redovan rad, trebalo da bude gotova sljedeće godine.