Solistički koncert soprana Karoline Mihajlović uz klavirsku pratnju Vlade Danića biće održan sutra u Koncertnoj dvorani Banskog dvora sa početkom u 20 časova.
Karolina Mihajlović je diplomirala na smjerovima opšte muzičke pedagogije i solo pjevanja na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, bila je član brojnih sastava, među kojima je i Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", u kojem je solista sa karijerom dugom preko 20 godina.
Angažovana je kao predavač solo pjevanja u Umjetničkoj školi "Vlado Milošević" u Banjaluci, a bavi se raznim projektima i edukativnim aktivnostima namijenjenim djeci. Za 25 godina aktivnog rada imala je više od 1.000 nastupa širom Evrope, Azije, Amerike i Australije, a aktivan je učesnik mnogih festivala, kulturnih događaja i posjeduje veliki broj pohvala i diploma.
Više o solističkom koncertu, karijeri solo pjevača i planovima za budućnost govorila je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Održaćete solistički koncert u Banskom dvoru, za početak recite o kakvom je koncertu riječ, šta sve pripremate?
MIHAJLOVIĆ: Odlučila sam da zaokružim 25 godina mog postojanja na sceni, prva ideja je došla još prije korone, jer je tokom korone bio moj jubilarni rođendan, koji sam još ranije poželjela da zaokružim većim solističkim koncertom, ali se sticajem okolnosti tada nije desio. Došla je ova godina, koja je 25. godina mog trajanja na sceni i obilježavam je na ovaj način. Jeste veliko uzbuđenje, velika odgovornost i velik zalogaj, ali istinski se radujem, iako je dosta nervoze i dosta stresa pri radu na koncertu. Ovo je veliki dan za mene i za publiku koja me je željno iščekivala. U redu je kad ljudi postavljaju pitanja kad će koncert, ali što te više pitaju, sve si dalje da to uradiš, u onom trenutku kad te prestanu pitati, shvatiš da je vrijeme da to napraviš. Zapravo, za sve što dolazi treba da se desi pravo vrijeme.
NN: Kakav repertoar možemo da očekujemo?
MIHAJLOVIĆ: Ljudi vole drugačije i ja sam ovaj put odabrala kompozicije koje su, naravno, iz operske branše, ali raznolike. Ovaj koncert mogu da nazovem i "koncert za prijatelje", jer u stvari ima svega, od operskih arija, od baroka, romantizma, pa sve do poezije Šantića, tradicionalne američke pjesme i dijelova arija iz opereta, iz šaljivih operskih kompozicija. Program je šaren i mislim da ću zadovoljiti uši svakog slušaoca.
NN: Na sceni ćete imati brojne goste i saradnike, koga ćemo sve imati priliku da čujemo?
MIHAJLOVIĆ: Kao klavirska pratnja nastupaće Vlado Danić, jedan vrstan pijanista i opasan tenor, čovjek koji ima školu pjevanja i školu klavira, i on mi je jedna vrsta pomoći. Bez zajedničke kompatibilnosti nema onog efekta "x" na sceni. Moji gosti su Albina Smajlović Tomić i Ivana Milinčić, dva opasna soprana, čiji rad zaista cijenim. To su djevojke vrijedne pažnje i vrijedne slušanja i mnogo mi je drago što su se odazvale mom pozivu, a na koncertu će pjevati jedan divan duet. One su u ozbiljnijem dijelu programa, a nakon njih dolazi cijela moja klasa učenika. Nisam primijetila da je neko od pedagoga to radio, ali gdje god da idem, idu i moja djeca. Pedagoški rad mi je pokazao da djeca vole scenu, djeca volje vidjeti svoje profesore i drago im je da pjevaju zajedno sa njima. Naredni dio programa donosi tradicionalnu američku pjesmu, koji je za mene vrlo emotivan jer sam isto djelo pjevala i na svom diplomskom ispitu. Nakon toga će sa mnom na sceni nastupiti moja sestričina Ivana Dugonjić. Nju mnogi ljudi prepoznaju po emisiji "Hrvatska traži talenat", u kojoj je bila u polufinalu. Čućete jedan raskošan, divan sopran i jednu presrećnu tetku koja će sa svojom Ivanom da izvede Šantićevu poeziju "Što te nema". Za kraj izvodimo ariju iz operete i tu dolaze svi moji gosti, kolege i bivši i sadašnji učenici Minja Šukalo, Ivona Šari, Elena Ćurić, Milana Aleksić, Sara Malbašić, Tijana Topić, Maja Manojlović, Jelena Stanišić i Danka Ilić. Takođe bih voljela da pomenem kolege koje neće doći, a koji su mi velika podrška, a oni su Aneta Šurlan, Ana Marković, Milica Stijepić, Borjana Mikavića, Željka Jaćimović i Valentina Milekić. Smatram da nas ima vrlo malo i da treba da budemo jedan tim, jedna zajednica koja podržava jedna druge.
NN: Tokom karijere imali ste više od 1.000 nastupa, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Po čemu se izdvajaju nastupi u rodnoj Banjaluci i Banskom dvoru?
MIHAJLOVIĆ: Po većem stresu. Ovo je moj narod i moji ljudi i uvijek se bojim da li ću dati svoj maksimum. Da budem iskrena, nijedan veliki profesionalac ne može uvijek dati svoj maksimum i postoji barem jedan odsto onog što nije urađeno kako treba. Odgovornost je velika i kad pjevaš u inostranstvu i kod kuće, ali ja mislim da su mi ti nastupi u inostranstvu bili lakši.
NN: Koji su najveći izazovi solo pjevanja?
MIHAJLOVIĆ: Najveći izazov je kad sanjaš da pjevaš određenu opersku ariju kao malo dijete i kad dođeš u situaciju da je stvarno pjevaš na svom koncertu. U suštini, kad dosanjaš svoj san i kad radiš na sebi da dosanjaš svoj san. Jaka emocija i dobar odabir programa dolaze do srži svakog slušaoca, jer svaka naša emocija, ako je iskrena 100%, doći će do slušaoca, koji možda usputno sluša i Aleksandru Prijović.
NN: Više od 20 godina ste aktivni u Srpskom pjevačkom društvu "Jedinstvo", koliko Vam je članstvo u društvu bilo poučno i na koji način je uticalo na Vaš rad?
MIHAJLOVIĆ: Ima jedna anegdota sa samih početaka. Kad sam upisala srednju muzičku školu, nije bilo odsjeka solo pjevanja. Ja sam čula za hor, upisala se i jedne prilike sam čula jednu kompoziciju koju sam kasnije u učionici sama pjevušila. Profesor Nemanja Savić je prolazio hodnikom i otvorio učionicu da vidi ko pjeva i tada me upitao da li bih ja voljela da se odsjek solo pjevanja ponovo otvori u muzičkoj školi i ja sam samo vrisnula od sreće. Bila sam prva generacija obnovljenog odsjeka i najviše sam zahvalna profesoru što je to ponovo pokrenuo.
NN: Na Akademiji umjetnosti UNIBL ste stekli dvije diplome, jednu za opštu muzičku pedagogiju, a drugu za solo pjevanje. Kako gledate na obrazovanje i šta je bio razlog da se odlučite za dva odsjeka?
MIHAJLOVIĆ: Možda teoretski odsjek nikad ne bih upisala i ne bih znala šta je da nisam prošla kroz to. Obrazovanje je jako bitno kada je riječ o opštoj stručnosti, jer se pjevanje onda gleda drugačijim očima. Gleda se kroz stručno usavršavanje harmonskih dijelova, zašto je određeni kompozitor komponovao na određeni način. Mislim da je meni mnogo značilo u pedagoškom rastu i mislim da mi je opšti smjer donio zaista dobre rezultate.
NN: Poznati ste i po radu sa djecom, na koji način je djecu moguće animirati za umjetničku muziku u digitalnom vremenu u kojem žive, na koji način im Vi pristupate?
MIHAJLOVIĆ: Kroz dugu karijeru vidim da su generacije sve više drugačije. Pokušavam da učim te promjene i da idem kroz njih, ne mijenjam sebe, ali mijenjam pristupe. Samo ću navesti mama, sestra, svekrva i na kraju najbolji drug, kad se sve to sklopi, dobije se dobar pjevač. Drugačiji su pogledi na svijet, ali ja pokušavam da idem u korak sa njihovim mozgovima, da budem to sve i onda dobijamo pravi rast u pjevanju, tako se postiže rezultat sa djecom. Mora postojati ličnost koja pedagoški vodi pjevača kroz jedan dio života. Mi smo svi jedna velika porodica i ja i danas cijenim mog profesora iz srednje škole Dejana Herakovića, koji je trenutno u Sloveniji, i svoju profesoricu sa fakulteta Radmilu Smiljanić, koja je jedna primadona, jedan veliki čovjek i moja velika majka u pjevanju.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, da li biste voljeli nešto da najavite?
MIHAJLOVIĆ: Voljela bih da proširim svoje koncerte po našoj zemlji, već imam neke stvari u planu, voljela bih da napravim neku malu turneju, ali prvo da završimo glavni dio, pa da vidim da li ću opravdati sve zadatke i ciljeve.