Jedan od kultnih bendova bivše Jugoslavije, "Prljavo kazalište" je nedavno objavio singl "Svemirski tobogan". Riječ je o numeri za koju je spot urađen uz pomoć vještačke inteligencije (AI), a ujedno je i najava novog albuma "Underground".
Više o novom albumu, vještačkoj inteligenciji i budućnosti "Prljavog kazališta" za "Nezavisne novine" govorio je bubnjar Tihomir Fileš.
NN: Nedavno ste objavili singl "Svemirski tobogan". Riječ je o numeri koja koristi i vještačku inteligenciju (AI). Kako ste došli na tu ideju i kako ste zadovoljni rezultatima?
FILEŠ: Na samu ideju smo Kraljić, Bogović i ja došli sasvim slučajno, na jednoj od naših svakodnevnih ispijanja kave. Netko je nabacio misao zašto svi sada lamentiraju o tom AI. I naravno da je tada ponovno odlučujuću ulogu odigrala Google tražilica, preko koje smo svi već na dnevnoj bazi osuđeni na neko istraživanje, pa smo tako i mi uspjeli ući u trag tom AI. Moramo priznati da smo mi rezultatima svojeg prvog video-izleta u polje AI već u samom startu bili, najblaže rečeno, fascinirani.
NN: Gdje vi vidite vještačku inteligenciju u budućnosti, kada je riječ o muzičkoj industriji?
FILEŠ: To je neki logičan slijed prvog pitanja, pa bih se tako samo nastavio na njega. Tako smo mi u nastavku našeg Googlanja vrlo brzo uvidjeli situaciju u kojoj AI "brod" gotovo u pravilu napuštaju svi njegovi tvorci i "kapetani". Uz zloguka upozorenja o općoj opasnosti dalje plovidbe njime. Tako je meni gotovo nezamislivo, a tvrde mnogi upućeniji od mene u tajne AI, a da je i te kako moguće da inteligentni strojevi u svom samorazvoju stignu i do faze u kojoj će moći realizirati sve, pa tako i muzičku kreaciju. Tako smo i mi malo surađivavši sa AI ostali jako fascinirani njegovim mogućnostima, ali na kraju dana i nemalo uplašeni mogućnošću gdje bi to sve zajedno moglo završiti. Doista i zabrinuti.
NN: Reakcije javnosti na novu pjesmu su podijeljene. Neki od njih kažu da u pjesmi prepoznaju rane "Stonse", što se čita kao vaše vraćanje korijenima. Koliko vam je stalo da se "Prljavo kazalište" vrati korijenima, odnosno zvuku sličnom onom s prvih nekoliko albuma?
FILEŠ: Ne znam ovako na prvu da li je to primjedba ili pohvala. No, šalu na stranu, mislim kako je bitno da nitko ne prepoznaje neku konkretnu pjesmu, recimo "Brown sugar" ili sl., kada bih to i mogao doživjeti kao primjedbu. Ovako, ako ta pjesma nekoga vodi put "Stonesa", Clasha ili sl., nemam ništa protiv, makar ne dijelim to mišljenje.
NN: Ova pjesma je i uvertira u novi album "Underground", kakav album možemo da očekujemo?
FILEŠ: Uvjeravam vas da je baš takav da ne morate strahovati da ćete na njemu čuti neke svjetske citate, šalim se. Možda su najbolje sadržaj našeg izlazećeg albuma opisali u našem izdavaču "Croatia Recordsu", kada su nakon preslušavanja na prvu sugerirali naziv za njegovu promotivnu kampanju "Back to the roots"!
NN: Da li ste nekad, stvarajući neku pjesmu, znali da stvarate hit koji će trajati godinama?
FILEŠ: Pa, u stvari, kada bolje promislim, za većinu. Šalim se, naravno. Možete sumnjati, ali to nikada ne možete sa sigurnošću znati.
NN: Na koji način stariji, ali i mlađi rok bendovi dolaze do nove publike u vremenu autotjun muzike? Osim preporuke roditelja, da li za mlađe generacije postoji konkretnija reklama za rok muziku?
FILEŠ: To je vrlo dobro pitanje koje, nažalost, svoje korijenje vuče iz jednog drugog problema. Naime, pokušajte se sjetiti posljednjeg "rođenja" nekog domaćeg, kako ga vi nazivate, rok dinosaura ili općeprihvaćenog i uspješnog novog rok benda. Ako vam baš i ne ide od ruke, pokušajte to isto i na svjetskoj sceni. Jedno je sigurno, na žalost ili na sreću, vrlo je teško nekome nešto preporukom "usaditi" kao kvalitetno i dobro. Uostalom, svime time se i osobno bavim u mojoj knjizi o biografiji Benda i "mnogočega" ostaloga koja pod nazivom "Priče iz Dubravnina" također u devetom mjesecu izlazi u izdanju "Večernjeg lista".
NN: Trenutno sarađujete sa Davorinom Bogovićem i Alenom Kraljićem, kakva je dinamika vašeg rada i kakvim muzičkim jezikom je rezultovao?
FILEŠ: To je samo relativno točno jer ja, naime, sa Bogovićem i Kraljom ne surađujem trenutno, već mi pijemo kavu od kad se znamo, a to je jako dugo. Tako je i album "Underground" samo produžetak naših druženja uz kavu, pa je tako i nastao u našim kvartovima Dubravi i Utrinama, gdje smo ga tijekom pandemije, a nemajući pametnijeg posla, u uvjetima opskurne garaže u kolokvijalno nazvanim favelama i realizirali. Glazbeni rezultat je najbolje da prosudite sami po njegovom izlasku, a ja bih se složio sa izdavačevom prosudbom koja glasi "Back to the roots".
NN: Na domaćoj sceni obožavaoci trenutno vide dva "Prljava kazališta". Prošle godine se mnogo govorilo o tome, čitali smo i Vaše polemike sa Hourom. Koji je Vaš komentar na trenutnu situaciju?
FILEŠ: Pa mislim da je na tu temu sve već napisano. Pa i više od toga. Život piše romane, koje na kraju ipak nekako i raspliće. Bitno je da ćemo, bez obzira na sve, svi zajedno i nadalje uživati i u Hourinim pjesmama, a imati ćemo i, nadam se, dobru alternativu u našim pjesmama koje će biti na tragu, kako vi lijepo kažete, zvuka prvih albuma "Prljavog kazališta".
NN: Kakvi su vam planovi za budućnost, možete li nešto da najavite?
FILEŠ: Pa eto 22.9. izlazak albuma "Underground", nakon toga i knjige "Prljavo kazalište - Priče iz Dubravnina", a krajem godine, ako nam opet dosadi na kavama i ponovno nas počnu svrbjeti prsti, možda se vidimo i na rock stagevima.
NN: "Prljavo kazalište" je jedan od onih bendova koji su dinosaurusi, u pozitivnom smislu te riječi, na regionalnoj sceni. Koji je recept za dugovječnost?
FILEŠ: To je kao i sa hitovima, nitko ih od autora ne priznaje, ali svi ih priželjkuju. Kada bi tako postojao neki recept, onda bismo vjerojatno i svi bili dugovječni. Mislim da je osnovna "hrana" za dugovječnost uspjeh i, naravno, upornost i prije svega talent.