Poznati kompozitor i pijanista Vlado Podany nedavno je objavio album "Crno-bijelo dugme", a riječ je o klavirskim obradama nekih od najpoznatijih pjesama "Bijelog dugmeta".
Na albumu su se našle obrade pjesama "Ima neka tajna veza", "Ipak poželim neko pismo", "Sanjao sam noćas da te nemam", "Pristao sam biću sve što hoće", "Lažeš zlato", "Ružica si bila", "Uspavanka za Radmilu M.", "Đurđevdan", "Da te bogdo ne volim" i "Šta bi dao da si na mom mjestu".
Podany je tokom višedecenijske karijere sarađivao sa brojnim muzičarima sa domaće scene, među kojima su i članovi "Bijelog dugmeta", a iako je njegov kasniji rad više upućen na umjetničku muziku, ovim albumom se vraća na početke svoje profesionalne karijere, koji su se desili kroz rokenrol.
Više o ovom albumu, saradnicima i planovima za budućnost Podany je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nedavno je objavljen Vaš novi album "Crno-bijelo dugme", pa možete li nam detaljnije reći o kakvom je albumu riječ? I naslov je dosta sugestivan.
PODANY: Naziv albuma odmah objašnjava i govori na čemu se svira i šta se svira. Odlučio sam da se nakon 38 godina profesionalne karijere vratim na početak svoje priče i svog odrastanja uz muziku "Bijelog dugmeta", uz koju je generacija osamdesetih odrastala, među kojom sam i ja. Bilo mi je suđeno da dio svog rada i karijere posvetim nečemu što me oblikovalo, što mi je dalo prvu inicijaciju za rokenrol, koji se tada svirao u Jugoslaviji. Već nakon albuma "Grand piano" je postojala inicijacija da će se to dogoditi. Veliki broj numera je bio u izboru, a odlučio sam se za ovih 10 koje nekako predstavljaju epohalni rad "Dugmeta". Jako sam zadovoljan albumom i reakcije širom bivše Jugoslavije su sjajne. Imam osjećaj da sam ljudima "pogodio emotivni sklop", tako da u svemu ovome što nas okružuje i pritišće na izvjestan način nam oduzima lijepo življenje i čini mi se da sam kroz ove kompozicije uspio da vratim ljudima tu jako potrebnu emociju. Meni je samo bitno da ljudi uživaju u tome i da im izvučem malo sreće.
NN: Album je objavljen u izdanju "Hayat Productiona", a ugostili ste i nekoliko solista, gudački kvartet, kao i goste, koliko je bilo zahtjevno koordinisati svim aktivnostima?
PODANY: Mislim da će album izaći na prostor bivše Jugoslavije. "Hayat" je moj diskograf za Bosnu i Hercegovinu, još završavam pregovore sa jednim hrvatskim izdavačem, a za Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i ostatak svijeta me zastupa "City Records", diskografska kuća iz Beograda, kod kojih sam naišao na jako dobar prijem, zadovoljni su svime što su čuli. Gudački kvartet koji je svirao na albumu su moji prijatelji iz Sarajevske filharmonije, jedna sjajna ekipa. Jako sam sretan što sam ih, prije svega, malo bolje upoznao i to je dio ekipe koja će me pratiti na koncertnim aktivnostima. Tu su bili, takođe, moji prijatelji čije sam vokalne sposobnosti iskoristio na ovom albumu. To su ljudi koji su pjevali određene segmente na albumu na način kako sam ja to iskreirao i sav posao je urađen sa povećanim emocijama kod svih ljudi koji su radili na albumu. Očigledno sam svakome dodirnuo onu emotivnu tačku koja je bila potrebna da se probudi i da ovaj album dobije svu silinu te dragosti i emocije koje te pjesme i zaslužuju.
NN: Jednom prilikom ste rekli da ove numere nisu samo muzika, nego i priče. Šta ste pod time mislili?
PODANY: Kad se vratimo malo u originalne izvedbe, svaka od ovih numera ima svoju određenu priču. "Dugme" je bend koji je bio poznat po aferama, po iznenadnim odlukama da se u imidžu ili u sviranju nešto novo dogodi. Čovjek koji je autor svih kompozicija, Goran Bregović je čovjek koji je išao prije vremena. On je mudro znao kako jednu ekipu ljudi iz jednog vremenskog perioda pripremiti za drugi vremenski period, šta donijeti novo. Nisu bile samo pjesme te koje su njih pratile, uvijek se tu događalo neko iznenađenje, neka novina. Ja sam svaku pjesmu vrlo studiozno radio, želeći da prenesem malo nekog duha tog vremena. Počev od "Ima neka tajna veza", do posljednjeg hita koji pjeva Alen Islamović "Đurđevdan", ja sam svakoj numeri dao malo svog kreativnog zamaha, sa nekim svojim muzičkim rješenjima, ne povrijedivši nijednu pjesmu. Radio sam obrade na malo klasičniji način, dajući kulturološki kontekst, da ljudima objasnim da to nisu pjesme nastajale samo iz sirovog rokenrola sa puno energije, sa puno buke... Htio sam ljudima pokazati da se ova muzika može instrumentalizirati i da se može i svirati i oblikovati na sve moguće načine. Odlučio sam se za taj klavirski pristup, koji sam od sebe kao instrument vuče malo jednu dozu mekoće u sviranju, mogućnost interpretacije kako vam vaše emocije nalažu da to uradite.
NN: Može li čovjek obrađivati velike hitove koji su godinama bili popularni u našem regionu, a i šire, a da ne osjeća neku dozu bojazni kako će publika reagovati?
PODANY: Moj prvi profesionalni rad, profesionalni istup na jugoslovensku estradu je bio sa Željkom Bebekom, kad je on otišao iz "Dugmeta" i počeo solo karijeru. Ja sam nekako bio prvi član benda koji je tada radio s njim, nakon tog dolazi višedecenijska saradnja sa Tifom, čak i sa nekim članovima "Dugmeta" ponaosob, tako da mene kroz život "Dugmetove" pjesme prate. Te pjesme su toliko sazrele u meni da mogu da kažem da žive u meni toliko kao da sam ih ja komponovao. Meni nije bio problem suočiti se sa tim kompozicijama. Ako radim obradu neke kompozicije, ne želim da ju povrijedim, ona mora zadržati svoju suštinu, svoju baznu emociju, svoj oblik kakav je u originalu. Jedino što možete uraditi je da joj priđete malo mekanije, toplije ili sa nekim svojim stilom, nekom svojom kreacijom, da date neki svoj otisak prsta na to što ste uradili. Ja nisam imao taj strah uopšte, jeste hrabrost uzeti ove pjesme i obraditi ih na način na koji sam ja to uradio, ali me zapravo nije bilo strah. Meni je bilo na izvjestan način samo žao što album nije bio opširniji. Vrijeme je takvo i nisam htio da opteretim publiku. Radije ću se potruditi da za koncertne aktivnosti proširim repertoar, a i da ljudi čuju neke verzije koje se nisu našle na albumu.
NN: Koliko je zahtjevno čitav bend svesti na jednog čovjeka? Imate i saradnike, ali Vi ste tu nekako glavni točak.
PODANY: U principu, kad kreiram klavirsku interpretaciju, trudim se da u svakom momentu te klavirske interpretacije mogu da budu same, mogu sam da sviram bez pratnje. Ovdje sam u svom kreativnom razmišljanju čuo taj gudački kvartet koji mi daje podršku u interpretaciji. Bilo je potrebno da bojom i ozbiljnošću gudačkih instrumenata ovaj kompletan materijal dobije ozbiljnost i toplinu koju s jednim instrumentom nikad ne možete napraviti. Vokale sam, kao i na svakom prethodnom albumu, tretirao kao instrument koji ima riječi. U svaku pjesmu ubacim po stih-dva teksta koji je bio u toj pjesmi, da dam ljudima malo naznake o kojoj se pjesmi radi, da taj dio pjesme obogatim u originalnom obliku kakav je bio sa tekstom. Vrijedno je spomenuti da sam imao dvije gošće na albumu. Obje su u jednom periodu bile članice "Bijelog dugmeta", pjevale su bek vokale. Amila Sulejmanović, vokalna interpretatorka iz Sarajeva, poznata i po solo karijeri, ali i po gostovanju u grupi "Valentino". Ona je otpjevala pjesmu "Ružica si bila", po nekom mom sudu savršeno. Druga interpretatorka je Zumreta Midžić - Zuzi Zu, koja je jako poznata jugoslovenskoj publici zbog svog ekstravagantnog izgleda, ali i zbog načina na koji izvodi kompozicije. Ona je svoj glas pozajmila na pjesmi "Sanjao sam noćas da te nemam", u jednom predivnom instrumentalnom dijelu i baš sam sretan što su njih dvije bile dio ovoga. Zapravo mi niko drugi i nije pao na pamet da bude gost na albumu, čak ni od starih članova "Dugmeta", jer nekako mislim da ne treba da favoriziram bilo koga drugoga u ovom obliku, osim muzike. Želio sam da isfavoriziram muziku "Bijelog dugmeta" Gorana Bregovića na ovom albumu, na onaj prepoznatljiv način, kako ja to radim i mislim da sam uspio u tome.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, kad možemo da Vas očekujemo u Banjaluci?
PODANY: Banjaluka je grad koji ja volim da posjećujem, u koji s radošću dolazim i evo prije par mjeseci sam bio u jednoj neformalnoj posjeti i razgovarao sam o promociji ovog albuma. Moguće je da se u narednom periodu dogodi, možda i u Domu omladine, u kojem sam imao svoj posljednji solistički koncert u Banjaluci. Na meni je da u skladu sa svojim vremenom, zbog ostalih promotivnih aktivnosti, uskladim i promociju u Banjaluci. Ono što slijedi je niz redovnih događaja, nakon gostovanja po medijima doći će red na živo predstavljanje, na gostovanje. U ovom trenutku mislim da će taj put dugo trajati u većem broju gradova. Dva dana nakon izlaska albuma se pokazao veliki interes i jako sam sretan zbog svega toga.