Nagrada za film "Maldita - Ljubavna pjesma Sarajevu" mi mnogo znači, to je najveći i najbolji španski filmski festival.
Pobijediti u kategoriji dokumentarnog filma je veliko priznanje, posebno jer je to vrlo intimna priča, moj život i odsanjan i ostvaren san - živjeti sevdah.
Rekao je ovo za "Nezavisne" bh. umjetnik Božo Vrećo, koji je nedavno osvojio najveću špansku filmsku nagradu "Goya" u kategoriji za kratki dokumentarni film. Kroz priču o pjesmi "Maldita", koju je katalonska kompozitorka Klara Peja snimila sa Vrećom, film govori o Sarajevu i njegovoj istoriji koja je kroz Sefarde (Jevreji Španije, Portugala, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka) povezana sa Španijom. Umjetniku rođenom u Foči ova nagrada je vjetar u leđa za dalji rad.
"Sve što činim i stvaram podstiče me da budem još bolji i inovativniji, autentičniji i nadasve potpuno ispunjen umjetnošću koja se u meni kali i formira i kao takva postaje čudesna jer je protkana božanskim udjelom u svakom segmentu. Bog je taj koji čini čudesnim sve što radim i na tome sam ponizno zahvalan. Radoholik sam i veliki perfekcionista, no u domeni muzike morate pustiti da muzika oblikuje i formira vas, a ne vi nju, jer je to nemoguće. Ta divlja struja kreativnosti koja ima i spiritualnu i duhovnu notu u meni ljekovita je i slobodna. Otud i njena čarobnost u svemu tome. Sve je dar od Boga i njemu je sva zasluga", kazao je Vrećo.
NN: Kakva je bila atmosfera na ceremoniji dodjele filmske nagrade "Goya" i kako ste Vi i film prihvaćeni od španske publike?
VREĆO: Dok je trajala ceremonija imao sam fenomenalan koncert u katedrali "De Duif" u Amsterdamu. Za osvojenu nagradu saznao sam po dolasku u hotel u ranim jutarnjim satima. Nisam mogao zaspati od radosti i ushićenja, a posebno ponosa jer je to pobjeda slobode, dualnosti, hrabrosti, autentičnosti i dakako ljubavi bez koje ne bismo bili potpuni i istiniti. Ove godine se otvaraju veće i raskošnije mogućnosti za moje koncerte i gostovanja u Španiji. Te korake slijedim, umjetnost prije svega koja se očituje i u odabiru lokacija za koncerte jer sve jeste i mora biti u sinergiji sa patinom i emocijom koju to mjesto u kombinaciji sa mnom može isijati. Španija obožava moju umjetnost i u njoj pronalaze jedan snažan podvig hrabrosti i ljubavi koja je nenadmašiva i nepokoriva. Unatoč razlikama u jezicima osjete mi dušu.
NN: Kako je došlo do saradnje s autorima filma Raulom de la Fuenteom i Amaiom Remirez?
VREĆO: Zapravo kroz pjesmu. Oduvijek im se dopadalo to što stvaram i način na koji interpretiram sevdah u novom ruhu, posebno nakon mog koncerta na festivalu u Kartaheni. Tu je bila značajna i spona sa Klarom Pejom, koja također vrlo eksperimentalno prilazi zvuku i kombinacijama tradicionalnog i modernog. Bili smo pandan jedno drugom, odraz koji jako skladno paše za film i tek po završetku mog pisanja pjesme znali smo da će to biti savršena kombinacija za ispričati priču. Povezati dva grada koji se vole, Sarajevo i Barselonu, u tih dvadesetak minuta prenijeti koliko je važno ostati dosljedan sebi unatoč svemu što se dešava i bivstvuje oko nas. To je poruka mira, slobode, ljubavi, hrabrosti, dosljednosti, žrtvenosti. Priča je to o dualnosti nas samih i koliko smo zapravo super bića onda kada zadržimo trojakost muškarca, žene i djeteta u sebi. Ta simbioza čini da na svijet gledate posve drugačije i, što je najvažnije, da budete svjetlost u svijetu tame.
NN: Na koji način su povezani Sarajevo, Sefardi i Španija?
VREĆO: Došavši na tlo Balkana, a posebno BiH, Sefardi donose neprocjenjivo blago nematerijalne kulturne baštine, svoju melodiku svadbenih pjesama, tužbalica, uspavanki i sakralnih napjeva i pripjeva koji su bili od krucijalne važnosti za nastanak sevdalinke koju poznajemo danas. Ta mistična i vrlo spiritualna nota, uz melizme koji proizlaze iz takvih osebujnih tragičnih balada, bila je potpun krug. Dejstvo tog sevdah stanja bilo je ljekovito i ono koje vraća u život iz najdubljeg derta. Sefardi u Bosni upotpunjuju i propjevavaju ladino jezik na takav način da on postaje poput mantre koja vas potpuno obuzme i nostalgijom i čežnjom i sjetom i u isti mah nekom osnaženom nadom koja donosi radost unatoč tuzi i boli u tim magičnim stihovima koji se ispredaju i slušaju. Pjesme otpjevane potiho, šaputave i nježne, one koje se slušaju srcem, a ne ušima. Otud i inspiracija za izučavanje i sevdalinke kao stanja i ladina kao izvora sa kojeg je potekla živa voda neutažive ljubavi.
NN: Koliko Vas Sarajevo kao grad nadahnjuje? Opišite tu povezanost.
VREĆO: Jako, zato živim tu. U Sarajevu živim kroz prošle epohe, scene grada koje vidim. Promatram i upijam ih kaleidoskopski retrospektivno unazad jer znam gdje su kuće i hanovi, kule i saraji bili prije modernizacije. Tragovi tog biserja koje osjetim i pronalazim inspiracija su mi i dalje. Sarajevo je grad snažne energije duša koje su tu vijekovima ostale.
NN: Napisali ste tekst za pjesmu "Maldita" na ladinu, jeziku bosanskih Sefarda. Koliko je teško iznijeti emociju na nepoznatom jeziku, postoje li jezičke i kulturološke barijere za Vas?
VREĆO: Oslanjao sam se na tekstove balada starih izvora i učenih ljudi i poeta, neshvaćenih genija tog doba. U njihovom izričaju sve je imalo dvojaku osnaženost riječi. Tako i "Maldita" progovara o svima nama koji najhrabrije živimo svoje živote bez toga da nas društvena konzervativna sistematizacija ustrojava i čini od nas "plastelin masu" koja jednako misli, ponaša se, nalikuje i zapravo nikada ne živi svoj sanjani život. "Maldita" smo svi mi koji smo se izborili za svoj stav, dualnu prirodu koja nam je data, kao i disanje. Zapostavljanjem jednog dijela svog bića iščezavaju i duboke nepatvorene emocije i krepka osnaženost duha. Otud i metafora u tom prevodu, koja samo i izričito govori o tome da ako niste poput drugih koji su dio kolotečine i klimaju glavom kako im se naredi, onda je biti Maldita titula i počast prema takvima i jako sam ponosan zbog toga. Ne prodati dušu, ne ukaljati dignitet i u svakom trenu biti human, činiti i misliti dobro, raditi iz ljubavi, zbog ljubavi i uvijek prema ljubavi, to je poenta mojih strana. I Bože i "Maldite". To je bit nadnaravne osnaženosti ljudi koji mi pišu da mijenjaju živote i bivaju nadahnuti da iskreno prema sebi žive. Spremniji su da napokon skinu to turobno torturalno i verbalno kamenje sa sebe i udahnu sveti iskonski život slobode koji je neprocjenjiv.
NN: Da li bi film "Maldita" mogao da bude Vaša dodatna odskočna daska u internacionalnoj karijeri?
VREĆO: I te kako, već imamo nekoliko ideja i ponuda koje su vrlo zanimljive i znam da će rezultirati sjajnim ishodom. Otvaraju se velika vrata mojih koncerata u Španiji, Italiji i Portugalu, a otud i puno više neobičnih i raznolikih projekata koji su mi kao svestranom umjetniku vrlo zanimljivi i obećavajući.
NN: Kada možemo da očekujemo Vaš nastup u Banjaluci?
VREĆO: Vjerujem na ljeto na tvrđavi Kastel. Uvijek se rado vratim svojoj vjernoj publici i prijateljima u Banjaluci.
Radi na knjizi, albumu, filmu i svjetskoj turneji
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, radite li na nekim novim projektima?
VREĆO: Svakako. U pitanju su nova knjiga, album, film i nadam se ove godine oko 50 koncerata širom Evrope i svijeta. U planu su skandinavska turneja i velike turneje u Americi i Kanadi. Moj kofer je zapravo uvijek spakovana duša. Ona strpljivo čeka da svaki put iznova otpjeva tu najtananiju čeznutljivu oćutanu ljubav kao najsvetiji čin svekolikog davanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.