Ecija Ojdanić dobro je poznato lice regionalnoj publici, prvenstveno zahvaljujući ulogama koje je ostvarila u brojnim serijama, ali i kao glumica koja se svom pozivu predaje u potpunosti, toliko da je prije više od decenije pokrenula nezavisno pozorište "Moruzgva".
Njihove predstave bile su izuzetno posjećene ovog ljeta, uprkos pandemiji virusa korona, a Ecija je, zahvaljujući svom optimističnom duhu, uspjela da održi ovo pozorište u vrijeme najveće krize. Domaća publika ju je zapazila kroz serije "Larin izbor", "Kud puklo da puklo", "Drugo ime ljubavi", "Naša mala klinika", a ona u intervjuu za "Nezavisne" govori o pomenutim ulogama, ali i o funkcionisanju u doba pandemije.
NN: "Majstori" su, ukoliko je suditi prema napisima medija u Hrvatskoj, prava hit predstava još od prvog igranja. Komad je dobio još jedno uporište u stvarnosti i nakon zemljotresa koji je, nažalost, pogodio Zagreb. Koliko Vam je bilo bitno da ova predstava zaživi i kakve su zaista reakcije publike na istu?
OJDANIĆ: Upravo je rad na ovoj predstavi najbolji pokazatelj kako brzo i agilno može reagirati jedno nezavisno kazalište. Naime, tekst "Majstori" je bio dogovoren prije godinu dana, to je tada trebalo biti u dogovoru sa autoricom teksta Anom Tonković Dolenčić predstava o adaptaciji nekoliko stanova u Zagrebu i htjeli smo kroz tu temu prikazati, osim muka ljudi koji prolaze adaptaciju stana i manjak radne snage i odlazak radnika u druge domovine, krivu raspodjelu rada. Ana je napravila već jedan dobar i detaljan sinopsis i dogodio se potres u Zagrebu. Ona me je nazvala i rekla da, nažalost, ne možemo sada raditi tu predstavu. Ponovni pokretač nam je bio moto jednog pametnog psihijatra koji je rekao: "Ako se možemo smijati vlastitoj nevolji, to je odličan dokaz da smo zdrave pameti." Htjeli smo napraviti jednu crnu komediju sa katarzičnim sretnim krajem, u kojem smo htjeli i sami da prođemo terapeutski proces rada na predstavi i da pružimo priliku ljudima da se smiju vlastitoj nevolji. Po rasprodatim dvoranama mislim da smo uspjeli u tome.
NN: Koliko je cijela ova situacija sa virusom korona pogodila Kazalište "Moruzgva", čiji ste osnivač. Koliko je i da li je bilo neke pomoći države i koliko Vam je kao glumcima teško pao period neigranja?
OJDANIĆ: Cijela kulturna industrija je najpogođenija ovim virusom, jer nama naprosto, da bismo radili, treba publika. Mi sada u Hrvatskoj imamo situaciju da su kazališta proglašena mjestom najmanjeg rizika, međutim to je danas, ne znamo šta će biti ubuduće. I zaista u finansijskom smislu smo jako pretrpjeli i trpimo i dalje, ali nekako moja intimna odluka je bila da moramo nastaviti dalje zato što je kazalište u svojoj povijesti preživjelo sve nedaće pa će i koronu.
NN: Regionalna publika vrlo dobro Vas poznaje i zahvaljujući ulogama u brojnim TV serijama. Kakvo je Vaše mišljenje o sve većem broju serija koje se posljednjih godina snimaju. Jesmo li podlegli kvantitetu na štetu kvaliteta?
OJDANIĆ: Ja zaista mislim da su te serije donijele dosta dobrog, donijele su najprije posao za cijelu industriju, i za ljude ispred, ali i iza kamere. Donijele su jednu zanatsku vještinu, popularnost glumcima, a i zabavu najširem broju gledatelja. Dobar glumac je dobar glumac i u sapunici, i u seriji, i u kazalištu. Ja samo mogu dobro reći o mom angažmanu u toj vrsti serija i mnogo se veselim to raditi, naravno, uz određene pauze, jer zahtijevaju jako puno vremena i energije, ali zaista mislim da je to samo dobro i da se tu peče zanat i dobila sam jednu vidljivost koja je meni pomogla i u razvoju karijere.
NN: Jedna od tih koja je bila veoma popularna u BiH je i serija "Naša mala klinika", koliko ste se Vi pronašli u toj ulozi, ali i u samoj priči iste?
OJDANIĆ: Pošto sam ja imala epizodnu ulogu u "Našoj maloj klinici", mislim da me više ljudi znaju kroz "Larin izbor" ili "Drugo ime ljubavi". "Larin izbor" je moja prva serija tog tipa, bili smo gledani u 75 zemalja svijeta i dogodilo mi se da smo gostovali u Kirgistanu na jednom kazališnom festivalu i jedna gospođa iz publike mi je prišla i rekla da me je gledala u "Lari". To je za glumca i te kako lijepa uspomena i lijep benefit.
NN: Kroz različite projekte sarađujete sa mladim glumcima koji su tek završili studije ili su još na akademiji. Koliko se njima daje prilika za nove uloge i koliko im i Kazalište "Moruzgva" daje priliku za rad?
OJDANIĆ: Mi smo nezavisno kazalište i radimo predstave sa maksimalno pet glumaca. Ja se uvijek trudim dati priliku mladim glumcima, pogotovo sada i jako me raduje da se brojni hrvatski glumci vesele raditi u "Moruzgvi", to je veliki kompliment mom radu, a u ova teška vremena mislim da je zadaća svih kazališta, a onda i nezavisnih, da daju priliku ljudima koji su bez stalne plaće ili su na početku.
NN: Poznati ste kao neko ko vodi računa o svom izgledu, pa na društvenim mrežama nerijetko objavljujete fotografije sa trčanja, ali i salona ljepote. Vodite li se poslovicom "U zdravom tijelu, zdrav duh"?
OJDANIĆ: Trčanje je ušlo prije pet godina u moj život i promijenilo moje navike iz temelja. Dakle, ja sam postala osoba koja vježba tri do pet puta tjedno, trčim polumaratone, maratone i zaista mogu svjedočiti moj život je baš ona zdrav duh u zdravom tijelu. I nije to više vježbanje zbog zdravog tijela, to više postaje mentalna higijena i moj prostor gdje ja čistim svoj mozak od svih stresova koji mi se nakupe tijekom dana i apsolutno preporučujem svima da nađu svoju vrstu fizičke aktivnosti koja njima odgovara, njihovom načinu života, jer ja sam procvjetala na svim poljima otkako sam počela redovito vježbati.
