BANJALUKA - Predstavom "Kaštel u jezeru" Narodnog pozorišta Sombor u nedjelju uveče u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS) počeo je takmičarski program 24. Teatar festa "Petar Kočić".
Glumci Marko Marković, Ksenija Mitrović, Aleksandar Ristoski, Saša Torlaković, Ivana V. Jovanović i Stefan Beronja pred banjalučkom publikom izveli su muzičku dramu koju je na scenu u novembru prošle godine postavio Marjan Nećak, reditelj i kompozitor predstave. Kako je nakon izvedbe na okruglom stolu objasnila selektorka festivala Slađana Zrnić, ovakve predstave rizične su za sva pozorišta koja nisu muzička i rijetko se ko usudi na scenu postaviti takav tekst.
Ako znamo da je tekst Nine Plavanjac prvi put izveden, odnosno da je predstava praizvedba, rizik koji je Zrnićeva pominjala bio je još veći. No, prije nego ustanovimo da li se rizik isplatio, potrebno je zaviriti u samu radnju komada.
Kaštel u jezeru zapravo je kuća jedne aristokratske porodice, koja broji mnogo više mrtvih nego živih članova, a koji se pominju u predstavi.
Jakov (Saša Torlaković) je glava porodice koji želi da oslika zidove kuće kako bi joj vratio izgubljenu toplinu. Slikar Tomaš (Aleksandar Ristoski), koji je unajmljen za slikarski posao, bivša je skitnica koja zavodi Jakovljevu kćerku Juliju (Ksenija Mitrović), s kojom će kasnije dobiti sina Nemanju (Stefan Beronja). Svoju dušu zarad spasa imanja, jer su mu preci bili pijanci, rasipnici i kockari, Čovjeku iz jezera (Marko Marković), koji je oličenje đavola, Jakov je odavno prodao. To isto čini i njegov potonji zet Tomaš. Tomašev razlog za prodaju duše bio je nedostatak slikarske inspiracije i talenta. Prokletvo se nastavlja i na sljedeću generaciju. Čovjek iz jezera postaće najbolji Nemanjin prijatelj, kao što je bio najbolji prijatelj svih Nemanjinih predaka utopljenih u jezeru. Veza s utopljenim precima u ovoj bajci o mrtvima, kako je predstavu drugačije nazvala spisateljica, je Jakovljeva mrtva supruga Ana (Ivana V. Jovanović). Ana se često pojavljuje na sceni kao uhoda koja uglavnom ćuti, a u rijetkim monolozima i u songovima otkriva nam svoju borbu za kćerku Juliju, naspram Jakovljeve borbe za kaštel, za imanje kojem na kraju ipak neće biti spasa. Ono što Ani nije uspjelo, uspjeće Juliji.
Julija jedina živa sa svojim sinom Nemanjom na kraju napušta imanje, prethodno se suočivši s teretom porodice. Putevi porodice i Čovjeka iz jezera, mefistofelovske pojave, na kraju se razilaze. Mefisto ostaje u kašetlu, koji ostaje u jezeru, a publici ostaje da razmisli o nastavku radnje poslije njenog kraja. Publici ostaje da razmisli o tome zašto je ova porodica na kraju spala na samo dva člana, koja nikad nisu izašla iz svog ukletog doma, i da zamisli šta se sve može dogoditi s njima napolju. Publici ostaje da razmisli i o brojnim metaforama koje ovaj komad pruža. Jednu od tih metafora u "riječi autora" istaknuće i sama Nina Plavanjac. Ona ovim dramskim tekstom postavlja pitanje zašto stalno prihvatamo cijenu koju ne možemo da platimo, ali i poručuje da će nas prodaja duše nečastivom, zbog jedne stvari koja nam u određenom trenutku fali da budemo srećni, u konačnici učiniti nesrećnima.
Naglašena metaforizacija ovog komada, dakle, otkriva da je puno toga na publici.
Ono što se golim okom može vidjeti na sceni jeste napor glumaca da prikažu potiskivanje emocija, zataškanu istinu i neostvarene ljubavi, sve ono o čemu je spisateljica komada primarno govorila. Kako stari kliše kaže da je ljepota u oku posmatrača, glumci će u zavisnosti od slučaja do slučaja nešto od svega prethodno nabrojanog i podariti prisutnima. Somborski ansaml će određeni dio publike zaista uvući u atmosferu čežnje u predstavi vojvođanske melanholije, kako je i selektorka festivala ovaj komad vidjela. Komad se, dakako, jasno referiše i na slogan ovogodišnjeg Tetar festa "Snaga zemlje".
Mi u predstavi svakako možemo vidjeti da je snažan poriv ljudi da budu gospodari određenog komada zemlje. Ljudi, kako to biva u ovoj predstavi, ali i u životu, tek na kraju spoznaju kako je zemlja ipak bila jača i kako ih guta kao njene sluge, što su oni zapravo oduvijek i bili. Publika sklonija mašti može otići toliko daleko da ovu predstavu poveže i s aktuelnim mortalitetom u Srbiji i Republici Srpskoj ili pak sa sklonošću modernog čovjeka svih meridijana da gospodari svojim i tuđim kaštelima na jezerima ili bilo gdje drugdje. No, kako već rekosmo, ono što se golim okom vidi na sceni jeste napor aktera da u određenom momentu glume, a u određenom hvataju matricu i pjesmom iskazuju emocije, odnosno emotivnu potisnutost.
Taj napor još je veći ako znamo da glumci nose bubice kao tehnikaliju koja im uveliko otežava posao na sceni i to ne samo fizički. Zvuk matrice često je poklapao glasove glumaca, tako da se u određenim dijelovima sale mnogi otpjevani stihovi nisu dovoljno jasno čuli. Ambiciozne radnje, u čestim skakanjima sa dramskog na pjevački dio i obrnuto, ova predstava se, ipak, čini tek djelimično dramski uzbudljivom i, bar u ovom jednom slučaju, nedovoljno pjevački uspjelom.
Atmosfera čežnje, kako ovu predstavu vidi struka koja dobro zna i cijeni rad na sceni, stoga će kod publike koja uvijek, najgrublje rečeno, vidi samo gotov proizvod, često prelaziti u atmosferu dosade. Borba čežnje i dosade u publici konstantna je koliko i borba konkretnog i metaforičkog ili dramskog i pjevačkog na sceni.
Podijeljena mišljenja o jednom komadu uostalom normalna su pojava u pozorištu, pa je sasvim jasno i zašto je "Kaštel u jezeru" ušao u selekciju Tetar festa, ali i zašto je zahvaljujući i samom sinopisu predstave, bilo poprilično praznih mjesta u sali, što je rijedak slučaj na Tetar festu. Sa popunjenih mjesta na kraju komada začuo se skomni aplauz za napor i trud glumaca, možda pokoji i za dobru i vrijednu pomena scenografiju Valentina Svetozareva, tako da na kraju možemo konstatovati da se rizik postavke ovakvog komada Narodnom pozorištu Sombor tek djelimično isplatio. Iako riskantan za postavku, komad "Kaštel u jezeru" na kraju nije ispao ni "pukovnik" ni "pokojnik", nego se, kako to reče jedan vojvođanski pjesnik, drži pretežno zlatne sredine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
