BANJALUKA - Dvadeset šesto izdanje Teatar festa "Petar Kočić" biće održano od 3. do 9. juna u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS) pod sloganom "Ko sam ja", a u selekciju Nataše Ivančević ušlo je pet takmičarskih predstava.
Dijana Grbić, direktorica NP RS, ovim povodom istakla je da je na poziv za festival stigao znatno veći broj prijava u odnosu na prošlu godinu, što, po njenim riječima, pokazuje da Teatar fest "Petar Kočić" postaje jedan od značajnijih festivala u regionu.
"Izuzetno mi je drago što ćemo na ovogodišnjem festivalu imati prvi put neka pozorišta, a neka nam nakon dužeg niza godina ponovo dolaze na scenu", rekla je Grbićeva, dodajući da će i ove godine festival imati bogat prateći program, te da će na zatvaranju festivala u čast nagrađenih biti izvedena predstava Narodnog pozorišta u Beogradu "Sitnice koje život znače".
Nataša Ivančević, glumica NP RS i ovogodišnja selektorka najvećeg pozorišnog festivala u Republici Srpskoj, kaže da Teatar fest "Petar Kočić" vrednuje i promoviše vrhunska dostignuća u pozorišnoj umjetnosti, s akcentom na autore koji stvaraju na jezicima južnoslovenskih naroda.
U njenu selekciju od 40 prijavljenih ušle su predstave Narodnog pozorišta Sombor "Ljudi od voska" (pisac Mate Matišić, reditelj Ivan Vanja Alač), Hrvatskog narodnog kazališta Split "Crvena voda" (po romanu Jurice Pavičića, dramatizacija Ivor Martinić i režija Ivica Buljan), Narodnog pozorišta Beograd "Očevi i oci" (po romanu Slobodana Selenića, dramatizacija Kata Đermati, režija Veljko Mićunović), Pozorišta "Bora Stanković" Vranje "Ništa nećemo zaboraviti" (po motivima romana Kanjec Filjma, i "Ista priča" Vere Cenić, dramatizacija Tijana Grumić, režija Jug Đorđević), te Bosanskog narodnog pozorišta Zenica "Drama o Mirjani i ovima oko nje" (pisac Igor Martinić, režija Nermin Hamzagić).
"Izborom ovih predstava jasniji je i moto ovogodišnjeg Teatar festa 'Ko sam ja?". Od pitanja pisca u drami 'Ljudi od voska' da li 'ja' stvaram likove, ili su ti likovi dio mene ili formiraju moj identitet. 'Ko sam ja' u drami 'Očevi i oci' pitanje koje postavlja Stevan Medaković, suočen sa novom sredinom, stupanjem u brak sa strankinjom i, na kraju njegov sin, Mihajlo (Michael) rastrzan između oca i majke, između dviju kultura", obrazložila je Ivančevićeva.
Kako je pojasnila dalje, sličan je pokušaj Mirjane i svih oko nje da uspostave i srede svoje male živote, da konačno odgovore na tako zamršeno pitanje "Ko sam ja".
"Da li je moguće nastaviti normalan porodičan život nakon nestanka kćerke, sestre, djevojke? Ko sam ja ako nisam u stanju pronaći svoju sestru? Da li me vjera u Boga može spasiti patnje za kćerkom, da li će mi Bog pomoći da je nađem? Da li je moja vjera jaka ('Crvena voda')? I na kraju pitanje glavne junakinje u drami 'Ništa nećemo zaboraviti' - Ko sam ja da ovako stradam? Ali i pitanje za sve nas ko smo mi da činimo ovakva zlodjela, ko smo mi da prepuštamo zaboravu velike tragedije, da uskraćujemo prava budućim generacijama da izgrađuju svoj identitet na osnovu života svojih predaka", navela je selektorka.
Ona ističe da u selekciju ulaze i predstave nastale po motivima romana, kao i autorski projekti, odnosno komadi nastali kao rezultat zajedničkog rada reditelja, glumaca i drugih saradnika.
"Poštujući trud i zalaganje svojih kolega, odgledala sam i predstave koje ne ulaze u selekciju (autori koji ne pišu na jezicima južnoslovenskih naroda ili predstave koje su nastale prije roka koji nalažu propozicije), ali su pozorišta poslala prijave i time nam ukazale povjerenje", ispričala je selektorka.
Ona podvlači da uvidom u pozorišnu produkciju prošle, pa sve do marta tekuće godine, uočava veliki broj predstava nastalih dramatizacijom romana.
"Ne umanjujem vrijednost dramatizacija, naprotiv, nameće mi se pitanje da li našim mladim dramskim piscima nedostaje hrabrosti da progovore o problemima savremenog čovjeka, ili naša pozorišta nemaju hrabrosti ili sluha da rizikuju sa postavljanjem na scenu dramskih komada manje afirmisanih pisaca. Zanimljivo je da manja pozorišta imaju tu hrabrost", navela je Ivančevićeva.
Kao glumica, kako je navela u nastavku, možda nema pravo da se miješa u repertoarske politike pozorišta, ali kao selektor Teatar festa "Petar Kočić", festivala koji upravo afirmiše domaći savremeni dramski tekst, osjeća da joj je dužnost da se osvrne i uoči ovaj nedostatak.
"Nakon odgledanih 40 predstava zaključak je da je raspon u kvalitetu zaista širok: od fantastično hrabrih, velikih, raskošnih, do manje uspješnih, ali smjelih i s vjerom odigranih predstava. Kriterijum kojim sam se rukovodila prilikom odabira predstava je umjetnički kvalitet i aktuelnost tema kojima se predstave bave. Osim toga, predstave koje sam odabrala odlikuju se odličnom glumačkom, partnerskom igrom. To je pojam koji se u pozorištu podrazumijeva, ali i rijetko viđa. Imati povjerenje u partnera na sceni vrhunac je glumačke umjetnosti. Samo zajedništvom i kolektivnom igrom dobija se i dobra predstava", poručila je Ivančevićeva.
Možda banalno, zaključila je na kraju, ali nikad kao danas nameće se jedna misao u svim odgledanim predstavama, neprestano preispitivanje likova, "Ko sam ja?".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.