DOBOJ - Umjetnička galerija Centra za kulturu i obrazovanje u Doboju nije imala dovoljno stolica da primi sve Dobojlije koji su željeli da poslušaju monodramu "Ćeraćemo se još", koju izvodi bard jugoslovenskog i srpskog glumišta Petar Božović, pa su mnogi ostali ispred, a najuporniji su stajali na vratima.
Prije početka monodrame pozvao je publiku da ustane i aplauzom oda počast Žarku Lauševiću, kojeg se prisjetio sa suzama u očima.
"Umro mi je jedan od najdražih ljudi, koji je počeo kao sin, a, eto, opet je i u poslednjem filmu koji smo igrali bio moj sin. Znate kada gubite najrođenije kako to izgleda, ali je to valjda deo života", naveo je Božović.
Tekst Matije Bećkovića publika je nekoliko puta prekidala smijehom i aplauzima, a nakon sedamdesetak minuta pitali smo ih za utiske.
"S obzirom na to da smo mi što se tiče kulture negdje u prikrajku, stvarno me ovo večeras fasciniralo, i da je ovoliko svijeta došlo. Zbilja je bilo lijepo", rekla je Ljubica Berlanda.
"Predivno, dvije godine života produženo... Prvi put sam ga gledala uživo i to je ono što sam očekivala, potrebno je ljudima da se smiju", kaže Marica Filipović.
"Poslije toliko dugo vremena ovako nešto, fantastično. Stvarno nemam riječi za velikog Petra Božovića. Prvi put ga gledam uživo i više je nego što sam očekivala. Uživo je sasvim nešto drugačije, tako da sam impresionirana načinom na koji čovjek iznosi ovo djelo", navela je Ana Ćeklić Stevanović.
"On mi je jako simpatičan jer je originalan. Ima netipičan nastup i šarm kojim očara publiku... Tjera čovjeka da se non-stop smije. Držao mi je pažnju cijelo vrijeme, baš me iznenadilo. Ima i dosta omladine", kaže Gospava Lukić.
Da li je bilo teško dovesti Božovića u Doboj otkrila nam je Vukosava Sofrenić, direktorica Centra za kulturu i obrazovanje.
"Bilo je izazovno, baš zbog toga što ste rekli da je čovjek u godinama i putovanje za njega ne predstavlja baš banalnu situaciju, ali on je veliki glumac i ne bira mjesto u kojem će igrati. Bio je i te kako srećan kad je dobio poziv te spreman da gostuje u našoj galeriji iako je znao da je broj mjesta ograničen", izjavila je Sofrenićeva.
Nakon monodrame tokom koje je u svom maniru zatražio od snimatelja da mu u lice ne usmjerava reflektor i da se udalji iz sale, pitali smo Božovića da li je zadovoljan.
"Jesam, kako da ne. Meni je žao i ne mogu da verujem da Doboj nema salu, ovo je kao neka salica. Mislim, neću da se mešam, ali to je samo pokazatelj kakav je naš odnos prema kulturi u Srbiji, Crnoj Gori i, nažalost, u Republici Srpskoj, koju mnogo volim, ali voleo bih da je malo kulturnija od svih nas", rekao je Božović.
Pitali smo ga da li u monodrami glumac lakše pogriješi, zaboravi tekst jer je fokus samo na njemu i na sceni nema kolega.
"Ja baš na greške ne idem, ali možete uvek da se izvadite, pogotovo što ima ovih kojima zvone telefoni, koji imaju neke potrebe, pa izađu i tako. Naljute se, kao ovaj vaš kolega koji mi je uperio reflektor ovde, ja mu kažem skloni se, i on... Mislim zaboravićemo to. Ja obično zamolim da svi ugase telefone ili ima to u pozorištima, a jedanput mi se desilo kada sam zamolio sve druge usred predstave meni je zvonio telefon", prisjetio se proslavljeni glumac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
